Novogodišnja izložba fotografija u Fotoklubu Split
U petak 1. siječnja 2016. u Galeriji Fotokluba Split, tradicionalno je otvorena Novogodišnja izložba fotografija, prvi kulturni događaj u Republici Hrvatskoj i šire. Ove novogodišnje noći izložbom fotografskih slika „Moj put u Emaus“ predstavio se jedan od najslavnijih splitskih fotografa, akademski snimatelj, majstor fotografije Ante Verzotti. Godina 2016. je ujedno jubilarna godina za Fotoklub Split koji obilježava 60 godina samostalnog djelovanja Galerije fotografije u Marmontovoj ulici, a Verzottijeva fotografska izložba je uvod u tu proslavu.
Ante Verzotti rođen je 1942. godine u Splitu. Diplomirao je 1973. godine filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji lijepih umjetnosti FAMU u Pragu. Fotografijom se bavi od 1958. godine. Do danas je priredio 22 samostalne izložbe i sudjelovao na 90-ak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, na kojima je dobio i zapažene nagrade. Od 1979. do 1996. godine sustavno je fotografski dokumentirao sve programe i predstave HNK u Splitu i Splitskoga ljeta. Od 1992. godine stalno je zaposlen u Slobodnoj Dalmaciji kao urednik fotografije i fotoreporter. Uz fotografiju bavio se i snimanjem filmova. Od osnutka Umjetničke akademije u Splitu (UMAS) 1997. godine sve do mirovine radio je kao izvanredni profesor na kolegiju fotografije i filmskog snimanja. Hrvatski fotosavez mu je 2009. dodijelio najviše počasno autorsko zvanje prvog reda, Majstora fotografije (MF-HFS), prvo takvo u Hrvatskoj.
Izložba naziva „Moj put u Emaus“ u 16 fotografija velikih formata prikazuje biblijske motive koje autor pronalazi u suvremenom okruženju Splita i okolice. „U 16 izloženih fotografskih slika pokušavam sebe pa i vas uvjeriti da ipak krećemo prema novom Emausu u bolji svijet. Za mene je Emaus bilo gdje i bilo kada. On je oslikavanje mojih misli koje me vode nekom odabranom cilju koji često nije jasno definiran. Naime odredišta u pravilu izgledaju drugačije od očekivanog, ali vjera u realizaciju zadanog cilja naprosto stvara pogođujuće slučajnosti. Gotovo da nemam izložak u kojem se nije dogodila igra slučaja, a to mi se u posljednje vrijeme tako često događa da slijepo vjerujem da to više nisu slučajnosti nego već unaprijed zamišljena i u više varijanti razrađena konačna forma odabranog motiva. Pitate se kako znam da idem u pravom smjeru da se nisam izgubio? Vodi me vjera, a ne vid što znači da nešto znam iako to ne znam. Reći će te da to nema smisla, pa i ne treba imati smisla, to je vjera. Međutim stalno imam osjećaj kao da me netko vodi u tim mojim lutanjima, ili kako bi rekao Johnny Cash – 'cvijet svjetla u polju tame daje mi snage da ustrajem', a pitam se zar to nije suština fotografije?“ kaže Ante Verzotti.
Svatko od nas u životu, bio vjernik ili ne, imao je priliku doživjeti svoj put za Emaus. Pobjeći od svega što nas u životu tišti i muči, kao što su se Isusovi učenici nakon njegove muke i smrti na križu u Jeruzalemu od straha zatvorili u dvoranu Posljednje večere, a neki su se, poput dvojice koje opisuje Luka u svom evanđelju, odlučili otići što dalje iz grada u kojem se proroke kamenuje i ubija. Na putu im se pridružuje Isus, ali biva skriven njihovim očima. Oni ga doživljavaju kao stranca i čude se kako ništa ne zna o tome što se u svetom židovskom gradu događalo tih dana, ono o Nazarećaninu koji je bio silan prorok na riječi i na djelu, ali su ga glavari svećenički predali da se razapne. „A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela“, govorio je jedan od njih, imenom Kleofa. Još su svome suputniku ispričali kako su ih dodatno zbunile žene koje su u nedjeljno jutro otišle na grob i našle ga da je prazan, odnosno, u njemu nije bilo Isusova tijela. A on im je onda od Mojsija do proroka protumačio pisma i pomalo im otvarao oči da shvate što se trebalo dogoditi Sinu Čovječjem koji je treći dan nakon svoje smrti uskrsnuo od mrtvih…
Autor predgovora izložbe Ivan Ugrin kazao je kako je puno dobrih fotografa, ali samo je jedan majstor – Ante. „Ovu prekrasnu priču fotograf Ante Verzotti vidi svojim očima, očima kamere, i otkriva nam svima ono što često ne vidimo. A radi se o nama tako bliskim temama, poput Čudotvorne Gospe Sinjske, čiju 300. obljetnicu slavnog zagovora u pobjedi nad Osmanlijama proslavismo u godini koja je za nama. Vidimo i kamenje koje su izgazili milijuni hodočasnika na Podbrdu u Međugorju, koje u godini u koju smo zakoračili obilježava 35. godišnjicu ukazanja Kraljice mira. Tu je i tema seobe naroda kojoj smo svi svjedoci, koju autor prikazuje prijelazom izabranog naroda preko Crvenog mora – detalj sa sarkofaga iz splitskog Arheološkog muzeja – a uz brojne tragedije svi mi hodočasnici u raznim procesijama i križnim putovima stižemo do Dobrog pastira koji nas čeka u vječnosti.
Put u Emaus ima i još jedno značenje. Obilježava se na Uskrsni ponedjeljak, dan kad se odlazi u prirodu. Verzotti to majstorski bilježi procvjetalom granom i procesijom ljudi iz Sitnoga Donjeg. „Pred vama će tamo gdje je cvjetna strana Galileje“, anđelova je poruka upućena ženama kod Kristova praznoga groba za apostole. Tamo će Isusa moći vidjeti, dodaje anđeo. Uskrsli se, inače, u Jeruzalemu učenicima punim straha više puta ukazivao, a nevjernome je Tomi pokazao rane od čavala na svojim rukama i nogama. No, ostaje za vijeke vjekova ona Isusova Tomi i svima nama: Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju. I kad su se oslobodili od straha, mogli su na put tamo gdje su vidjeli Isusova čudesa i čuli navještaj Kraljevstva nebeskog. Poput njih, i mi svi putujemo u svojim sjećanjima u djetinjstvo i maštamo o danima kad smo bili najsretniji, kao što su apostoli s Isusom najljepše dane proživjeli u Galileji. „Put u Emaus… Kakav li je prizvuk Bog dao tom imenu. Emaus – to je čitav svijet, jer Gospodin je otvorio Božje putove na zemlji“ (Sveti Jose Maria Escriva).
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više