HRVATSKO GOSPODARSTVO – Sa čime ulazimo u 2016. godinu!

Javni dug 90 posto BDP-a s tendencijom porasta u 2016.!

 

 

U protekle četiri godine javni dug je porastao je sa 57,0  udjela u BDP-u, zaključno s 2011. godinom, na gotovo 90 posto koncem 2015. godine, s tendencijom porasta u 2016. godini na preko 90 i više posto. Porast za 20,8 postotnih poena ili prosječno godišnje za 5,2 postotna poena, u tom razdoblju, a za cijelo razdoblje od 1999. do 2011. godine taj prosječni porast je iznosio je 2,66 postotnih poena. U apsolutnim svotama od 2011. godine od konca 2015 godine  povećanje iznosi preko 70 milijardi kuna, a za čitavo razdoblje od 1999. do 2011. godine, dakle za 13 godine je iznosilo oko 98 milijardi kuna. Na grafikonu 1. su prikazani spomenuti udjeli javnog duga u BDP-u.

 

Grafikon 1.- udio javnog duga u BDP od 1999. do 2015. godine  i projekcija za 2016.

Izvor: HNB, DZS

 

Kretanje realnog BDP s usporedivim državama -baza 2008. godina!

                                                                  

Kretanje rasta realnog BDP-a s usporedivim državama Bugarskom, Rumunjskom, baltičkim državama i ostalim državama novim  članicama  Europske unije, kada se uzme 2008. godina index =100, godina prije krizne 2009. godine, pokazuje da su ostale nove članice EU-a nakon krize 2009. godine, 2012. dostigle a 2013. godine prešle realni BDP koji je bio 2008 godine. Baltičke države te Bugarska i Rumunjska dostigle su visinu BDP-a iz 2008 godine 2014. godine a 2015. godine već prešle tu visinu. Hrvatska je još na razini ostvarenja preko 90 % BDP-a iz 2008. godine (prikazano na grafikonu 2.).

 

Grafikon 2.

 

Projekcija realnog BDP- EK, HNB

 

U projekciji kretanja realnog BDP u odnosu na Bugarsku, Rumunjsku, Mađarsku Češku, Slovačku, Sloveniju i ostale države prikazane na grafikonu 3. Europska komisija nas svrstava na zadnje mjesto. Procjena HNB od 1,7 % rasta BDP učvršćuje Hrvatsku na predzadnjoj poziciji u odnosu na države prikazane u grafikonu 3.

 

Grafikon 3.

 

Lakoća poslovanja

 

Hrvatska se prema Izvješću Svjetske banke o lakoći poslovanja nalazi na 40. mjestu od ukupno 189 zemalja. Hrvatska je najviše poboljšala položaj u području prekograničnog trgovanja (4). Prema usporedivim podacima za tekuću i prethodnu godinu, Hrvatska je pala na međunarodnoj ljestvici poretka za jedno mjesto, s 39. na 40. mjesto  Hrvatska najslabije rezultate ostvaruje u ishođenju građevinskih dozvola (129. mjesto), pokretanju poslovanja (83.), dobivanju kredita (70.), dobivanju priključka električne energije (66.), uknjižbi vlasništva (60.) i rješavanju insolventnosti (59.). Nešto viši položaj postiže se u području plaćanja poreza (38.) i zaštiti manjinskih investitora (29.), a najviše relativne rezultate ostvaruje  u rješavanju trgovačkih sporova (10.) i prekograničnom trgovanju (1.).

 

Na kojim područjima poslovanja Hrvatska zaostaje  u odnosu na države EU 15 vidi se iz slikeu nastavku (rješavanje solventnosti, pokretanje poslovanja, dobivanje građevnih dozvola, dobivanje električne energije, uknjižba vlasništva). Od država Srednje i Istočne Europe (u slici: SIE) najviši rang ostvaruju baltičke države (redom Estonija, Litva i Letonija), slijedi Poljska te zatim Slovenija i Slovačka, na samom začelju ove skupine su Mađarska i Hrvatska. To su ujedno i područja na kojima se moraju  provesti najavljene reforme da bi se povećala konkurentnost i privukla strana ulaganja.

 

Održivost duga i pucanje imovinskog mjehura uzrokuje recesiju na bilanci 

 

U Hrvatskoj je gotovo trećina (32 %) duga sektora poduzeća prekomjerna (prikaz na idućem grafikonu slika 2.). U slučaju ostvarenja  pada gospodarske aktivnosti i rasta kamatnih stopa, potrebe  poduzeća za razduživanjem povećale bi se za više od četvrtine, zbog čega bi 40 posto postojećeg duga moglo postati neodrživo. Prekomjernazaduženost i razduživanje stvaraju pritiske na profitabilnost poduzećai otežavaju oporavak investicijskog ciklusa jer prezaduženapoduzeća nisu u mogućnosti realizirati potencijalno dobre investicijske odluke. Rezultati  analiza potvrđuju da će sektor poduzeća u srednjem roku vjerojatno i nadalje biti pod pritiskom nužnosti razduživanja, i to posebice oni segmenti korporativnog sektora koji su najopterećeniji prekomjernim dugom.

 

Pucanje imovinskog mjehura kada korporacije ne smanjuju svoju aktivu na teret gubitka ili nerealiziranog gubitka, da im ne bi u bilanci  bio prikazan odnos imovina<obveza,  uzrokuje da se korporacije nastoje razduživati tj. minimalizirati dug umjesto maksimalizirati dobit. Iako u Hrvatskoj postoji obveza revizija bilanci, određenih gospodarskih subjekata, pitanje je kako su se oni postavili u slučajevima pucanja imovinskih mjehura u bilancama korporacija. Ta se pojava u makrogospodarskoj literaturi, naziva  recesija na bilanci.

Zaključno, kako navodi ekonomist analitičar Richard C. Koo u svojoj knjizi „Sveti gral makroekonomike: Pouke iz velike recesije Japana revidirano i ažurirano izdanje“, na kraju, dvije recesije na bilanci – Velika ekonomska depresija i Velika recesija Japana – omogućile su ovu makroekonomsku sintezu. Ova sinteza ekonomskih teorija mogla bi biti sveti gral makroekonomike za kojim smo tragali još od 1930-ih.  

 

Najjednostavnijom rječnikom, ovaj nam gral govori da prvo utvrdimo u kojoj se fazi ekonomija nalazi i implementiramo politike koje su prikladne za tu fazu. Ako je ekonomija u fazi yin (faza minimaliziranja duga: op. au.) prikladne mjere uključuju srednjoročni fiskalni stimulans utemeljen na kontinuiranoj potrošnji, zajedno s programom ubrizgavanja kapitala u bankarski sustav. Ako je gospodarstvo u fazi yang (faza maksimaliziranje profita, op. au.), prikladne mjere uključuju popuštanje monetarne politike zajedno s „debelim spreadom (razlikom prinosa)“.

 

Zvonko Koprivčić, dipl. oec.