SOLUS CATHOLICUS – Duhovno oboljelo čovječanstvo

Progoni kršćana, koji se događaju u nekim dijelovima svijeta, mogli bi se polako početi događati i kod nas u Hrvatskoj

Kao što pojedinac, svaki čovjek može biti duhovno bolestan, a to se događa u trenutku kada padne u grijeh, a grijeh je povreda ljubavi prema Bogu i drugom čovjeku – tako se isto na duhovnoj razini može, a i dogodilo se određenim zajednicama, narodima, pa i čitavom čovječanstvu da grijehom otpadne od Boga i njegovog zakona ljubavi. Taj otpad sastoji se u tome kada čovjek padne pod podmuklu varku Zloga, te na temelju te varke izuzme sebe od bogoštovlja koje je pridržano Bogu i čovjeku vraća izvorno dostojanstvo, a to štovanje ili idolopoklonstvo prikloni stvorenjima, svojem načinu života koje je plitko i jadno, te svojim prizemnim načinom razmišljanja. Najveći je problem u tome što se nerijetko grijeh kao duhovna pojava u čovjekovoj duši javlja sofisticirano, profinjeno pod izlikom određenih vrijednosti, humanizma, ljudskih prava, a zapravo je riječ o ničem drugom nego o radikalnom individualizmu i pozitivizmu.

Radikalni individualizam javlja se u onom trenutku kada čovjek od svojih stavova i plitkoumnog svjetonazora koji se protivi duhovnim vrijednostima odluči praviti mit. Nerijetko je riječ o nekim „pravima“ koja u tom kontekstu uopće nisu prava, nego je riječ o pozitivističkom pristupu koje se temelji na tome da je ispravno samo ono da, bilo da je dobro bilo da je zlo odgovara pojedinoj situaciji. Tako se stvara jedna civilizacija smrti, kultura negativnosti koja se sastoji u radikalnoj pobuni protiv Boga, njegovog zakona ljubavi. Čak štoviše, u tom kontekstu duhovnoga oboljenja Boga se niti ne priznaje, a ako ga se i priznaje onda ga se privatizira razmišljanjima kako Bog i Crkva nemaju veze, kako su vjera i Crkva nešto odvojeno, što je apsolutna neistina i duhovna zabluda koja vodi u egzistencijalističku propast. Nalazimo se u vremenu kada se blagoslov obitelji pomalo privodi kraju. Svećenici posjećuju obitelji u svojoj župi, mole za njih, ukratko ih obiđu, vide njihovu životnu situaciju i u najboljoj namjeri žele tim ljudima koje posjećuju ništa drugo nego – dobro. No, u nerijetkim situacijama i sami svećenici postaju žrtve radikalnih i primitivnih verbalnih napada mnogih pojedinaca koji ih prime.

U nekim situacijama se događa da ti pojedinci bez obzira što prime svećenika u svoj dom otvoreno im psuju, i to u lice (!) Boga i Isusa, optužuju ih kako su oni krivi za to što je HDZ opet došao na vlast, a to sve neosnovano. Izgleda da smo došli u jednu situaciju kada je mnogim pojedincima Crkva postala za sve kriva. Crkva je kriva što pada kiša, Crkva je kriva što moraju čistiti snijeg, Crkva je kriva što je HDZ došao opet na vlast. Crkva i svećenici su dežurni krivci za sve! I baš na temelju toga masovnog obolijenja čovječanstva, progoni kršćana koji se događaju u nekim dijelovima svijeta mogli bi se polako početi događati i kod nas u Hrvatskoj. To se konkretno može vidjeti na temelju medijskih napada, na temelju toga što ljudi na ulici, čak i u samim crkvama i župnim uredima napadaju svoje svećenike, kao da su im oni krivi za sve.

Svjedoci smo i masovne patologije na društvenim mrežama, osobito na facebooku gdje pojedinci zazivaju sa velikom količinom mržnje progon Crkve i svećenika i to u tolikoj mjeri da takve izjave netrpeljivosti graniče sa kaznenim djelom. Jer – svaki poziv na javni linč i progon bilo koje osobe, institucije, zajednice ili etničke skupine jest teško kazneno djelo i izlijev mržnje. A toga smo itekako svjedoci na internetu. Došlo je vrijeme kada, u ovom općem kaosu gdje je čovječanstvo duhovno oboljelo i po malo izuzima sebe od štovanja Boga i duhovnih vrijednosti – Crkva zbije svoje redove i snagom molitve kao i katoličkog aktivizma brani evanđeoske vrijednosti. Jer – nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora.

Pavle Primorac