Na mnogim mojim slikama pojavljuje se malena kapelica bez zvona
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Abel Brčić rođen je 1956. u Žrnovu na Korčuli. Diplomirao je 1978. godine na splitskoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Ante Kaštelančića. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u domovini i inozemstvu. Radi kao likovni pedagog. Skladno se uklapa u iznimnu grupu snažnih umjetničkih osobnosti aktualne autorske produkcije.
• Kako se razvijao Vaš obimni i značajni ciklus posvećen moru?
– Kako živim na otoku na kojem sam rođen, okružen sam morem. To plavetnilo prostire se sa svih strana na koje se okrenem. Nijanse od vrlo svijetlih u daljini do onih modrih, plavozelenih, tirkiznih, prozirnih, akvarelskih… Moglo bi se tu još nabrajati. More je vječna tema, ne samo moja, rekao bih nego svih koji s morem imaju bilo koji kontakt. Opjevan bezbroj puta u pjesmi, stihu, oslikan u slici. Moj je od jutra do noći. Od svitanja, kada u daljini s moje terase vidim, u cik zore obrise zapadnog dijela poluotoka Pelješca, a još dalje gotovo na horizontu otok Hvar. Stoga začaran tom modrinom, niti je moguće, niti je potrebno izbjeći je da bude prisutna gotovo na svakoj slici. Kako se razvija? More kao tema, ili kao dio slike, pruža mogućnost za dinamiku. Jer val uvijek može biti u pokretu, manjem, većem. Timeslika dobiva ritam.
• Motivi se kreću od brodova do kuća na obali do interijera mediteranskih kuća. Što njih povezuje a što možebitno razdvaja?
– Netko je jednom rekao „brodovi su ka i ljudi“. I zaista uz tu misao dodao bih i kuće su kao ljudi. Kuće uz obalu, moji su omiljeni motivi. Jer na njima mogu ukomponirati razne elemente dalmatinske arhitekture. Nađe se tu od lukova, balkona, sulara, belvedera, abaina, kolona, trjemova, nastrešnica,raznih fumara, i da ne nabrajam još. A da ne spominjem koliko vrsta, veličina i oblika, ima prozora i vrata . Zaista ta je arhitektura toliko razigrana, maštovita, kreativna da pruža neizmjerno mogućnosti, osobito u stvaranju kompozicije. Prošetati lukom mediteranskog grada u koji stižu brodovi puni čudesa iz daleka svijeta, malenim uskim ulicama u kojima se kuće grle i drže za ruke, ili se uputi u suton pod blagim maestralom, brodicomna more tajni, i dopustiti ribama da kažu što je s druge strane ogledala moje mašte. Kuće i brodice povezuje onaj osjećaj kao da su živi organizmi, jer ja ih vidim kako se naginju jedna na drugu da bi se dotakle, šapnule , ili se zagrlile. Često me asociraju te kuće u nizu, kao klapa raspjevanih pjevača, sada trio, na drugom dijelu kvartet, pa opet duo, i tako sve skupa raspjevani oktet ili sekstet. Usudim se ponekad i proviriti u interijer, često iz interijera pogledati vani u eksterijer. Naslikati prozor, i pogled s prozora. Tada nastaju dvojini motivi, u kojima ukomponiram, i elemente namještaja, često komodu ili stol, a na prozoru prostirku, cvijeće, a vani luka, kuće, brodovi, more.
• Je li se tijekom vremena ipak iskristalizirao najdraži motiv ( ili grupa tema)?
– Da sada kada odgovaram na Vaše pitanje, zapravo dobro da ste ga pitali, jer primjećujem te grupe motiva. Moglo bi ih se svrstati u više grupa. Nabrojit ću neke. More smo već spominjali, ali uz more se vezuju motivi malih lučica, mandraća. Neizostavne su barčice, koje plešu na valovima razigranog mora ili spokojno sniju u zatišju sigurne lučice, ili se odmaraju na nekom žalu, čekajući možebitni povratak moru ili popravak. Motiv kuća uz obalu, i niz kuća već sam spomenuo u prethodnom odgovoru. Interijeri, meni omiljeni motiv. Analizirajući bolje, zaključujem da se na mnogim slikama pojavljuje malena kapelica. Zapravo je bez zvona, a prisjećam se da je jedna takva bila u našem polju gdje smo imali vinograd i gdje sam se znao igrati trčeći oko nje, dok je moj otac radio u vinogradu. Čini mi se da se ona toliko urezala u moje sjećanje da postaje gotovo neizostavna. Posebno mi je drago slikati čemprese. Ne kao zasebni motiv, već ih ukomponiram gotovo na većinu slika, jer me podsjećaju na moje rodno Žrnovo. Zato je i putopisac učitelj Petar Kuničić i mogao godine 1896. zapisati o Žrnovu: "Najbolji kist poklonio bi se toj divotnoj slici…" Stoga se i može reći da je Žrnovo kao predodređeno da bude domovina slikara, klesara, kipara, pisaca,..I zaista, to malo mjesto na otoku Korčuli, dalo je nekoliko akademskih slikara, kipara, grafičara i književnika akademika Petra Šegedina.
– „More ti mi život značiš, more ti si meni sve“… Riječi su pjesme koje mogu dati odgovor na Vaše pitanje. Ako je moj likovni izričaj prepoznatljiv, originalan ciklus posvećen moru, onda sam ostvario sam svakog umjetnika, prepoznatljivost. Osobito me to veseli kada je riječ o moru. I… „zato ti more hvala“
• Vaš kolor je nježan ali istodobno i ključan u određivanju karaktera i senzibiliteta Vašeg slikarstva.
– Senzibilitet umjetnika predodređuje njegov karakter, ili obratno. Čini mi se da su ta dva pojma u uskoj vezi. Kao u glazbi, ovisno o karakteru biramo instrument na kojem želimo muzicirati, tako i u slikarstvu ovisno o karakteru umjetnika ovisi odabir i intezitet boje, pastoznost, potez, namaz i mnogo toga još. Svatko ima svoju paletu boja, netko bira koloristički snažne momente, drugi opet lepršave, nježne i sa puno svjetla. U mojim se radovima često nađu i jedni i drugi elementi. Volim slagati kompoziciju igrajući se tim naoko „sukobima“ toplih i hladnih boja, „mireći“ ih na slici. Ne moraju uvijek to biti dvije krajnosti, crno bijelo, dobro – loše ili slično. Kontrastne situacije, ugraditi u kompoziciju stvarajući harmoniju. Gradeći sliku, pričajući priču, zaokružiti je i nježnim bojama i tonovima, ali i ne izostaviti uvijek svoj prepoznatljiv rukopis. Često mi se učini da mnogi koji oskudijevaju u idejnosti posegnu i za nekom mojoj idejom, načinom rada ili jednostavno „prepišu“ gotovo rješenje sliku. U početku nije mi to bilo osobito drago, no sada razmišljam drugačije. To mi je samo potvrda da ustrajem u tome što radim jer ako me kopiraju, govori to dovoljno za sebe. Nedavno mi se javila jedna gošća koja je kupila prilikom posjeta mojoj galeriji, nekoliko razglednica. Došla je na neobičnu ideju da ih koristi u terapeutske svrhe. Čak mi je i poslala kako moje razglednice preslikavaju njeni pacijenti. Bio sam ugodno iznenađen, kako sve to djeluje i u nekim drugim okvirima.
• Koliko se temelje na stvarnosti?
– Stvarnost je polazište, izvor ideja i nadahnuća. Doživljeno ili zamišljeno isprepliću se i prožimlju čitavim mojim slikarskim opusom. Dakle ne slikam stvarnost, slikam doživljaje, sjećanja na djetinjstvo, bajkovitost tog doba ali i sadašnjost, transformirano kroz moje gledanje na okruženje. Umjetnost kako je ja preferiram nije precrtavanje ili preslikavanje iz prirode, iz motiva, već ono što vidim u trenutku memorirarm, pohranim u neke svoje skrivene kutke i u određenom trenutku izvlačim ih na površinu i transformiram u ono drugo što u stvarnosti u takovom obliku niti ne postoji, ali je odraz doživljaja. Realizam nije moj likovni izričaj, definitivno. Postoje drugi mediji koji to s jednim klikom obave, ja radim ono i na onaj način kako to zasigurno novim medijima nije ostvarivo.
• Reklo bi se da živite povučeno na Korčuli. Predajete u školi. Koliko Vam je takav život bitan?
– Život na otoku ima svakako svojih specifičnosti. Tu naravno treba naglasiti i dobre ali i loše strane koje život na otoku nosi sa sobom. I vjerujem da mnogi požele otočki život, kojeg su upoznali za boravka na otoku ljeti. Ali zima na otocima je nešto drugo.I razumije li baš svatko taj svijet, u kojem je more od olova i nebo od borova… ili kako to već zna biti zimi na otocima. Dobro zbori Arsen… Nama koji živimo na otocima zima poprima gotovo mitske konotacije… I svi uglavnom priželjkujemo ljeto, a tek je završilo.Jedva čekam zamijeniti miris južine, i mijauk mačka u veljači, mirisom dugog toplog ljeta koje mi grije ovu pomalo ozeblu unutrašnjost od ovih silnih juga, bura… i vjetrometina.
Rad u školi jedan je dio mene. Po horoskopu sam blizanac i na sebi ga najbolje mogu upoznati. Jedan je prosvjetar, likovni pedagog, koji radi s učenicima i uživa u toj kreativnoj razmjeni energije s učenicima. Onaj drugi, pozorno prati, upija, memorira i razmišlja kako ne će pokleknuti pred sivilom juga, nego radost i ushit pretočiti u boje, nova platna i slike. Koliko je takav život bitan? U početku mi je život na otoku na kojem sam rođen bio jako bitan. Opirao sam se bilo kojoj ideji da bih otišao. Možda sam ga želio upiti, upoznati,istražiti, i kada mi je to rekao bih pošlo za rukom, jer sam oslikao mnoge njegove uvale, ulice, kuće, barke, ljude… Osjećam da bih sada mogao dignuti sidro i otići, a otok bih ponio sa sobom, u svojoj memoriji.
• Važnost izlaganja za umjetnike?
– Umjetnost nije dar kojeg autor konzumira sam sa sobom. Tako je ja doživljavam. Poslanje bi bilo da je dijelimo sa promatračem. Stoga i smatram vrlo bitnim da se slika gleda, da ispred nje stoje promatrači, oni koji u promatranju uživaju, komentiraju, analiziraju. Slika koja samo „leži“ u ateljeu nije ugledala svjetla galerije, ne bih rekao da je ostvarila željeno. Stoga je vrlo velika važnost za svakog umjetnika, publika. Ja tu publiku imam u svojoj galeriji, ona mi niti ne nedostaje. A i za svakog posjetitelja zadovoljstvo je utoliko veće ako uz posjet izložbi upozna još i autora i to dok je u stvaralačkom zanosu.
• Što je trenutačno novo u atelijeru?
– U ateljeu se nađe uvijek ponešto novo. Rado radim na neobičnim formatima platna. Zna se tu naći kompozicije na vrlo uskim ali duguljastim formatima. Takove kompozicije su mi posebno zadovoljstvo. U zadnje vrijeme često posegnem i i za kvadratnim platnima većih dimenzija. Što se tiče stila, ne mijenja se bitno, ostajem prepoznatljiv, sa naglaskom da se u onom što trenutno radim, može istraživati, varirati, kombinirati.
• Planovi, izložbe, monografije?
– Godinama se susrećem sa ponudom različitih suvenira koji se nude turistima duž naše obale. Uočivši da veliki dio ili najveći njih dolaze iz Kine, unificirani su i naoko više koketiraju s kičem nego s izvornim domaćim suvenirom, radom koji bi bio u svojoj izradi originalan, drugačiji, prepoznatljiv.Na tom tragu rodila se ideja koju sam pokrenuo sa sinom, kao produkt mog tridesetpetogodišnjeg umjetničkog stvaralaštva da damo odgovor u obliku drugačije ponude.Želja da se stereotipni suveniri, već viđenim u svim sredinama, koji su preplavili našu obalu, obogate novim sadržajima i kreativnošću rodila se ideja za posve novim, drugačijim, originalnim suvenirima. Tako su se moje slike, fragmenti slika, našli u novim mogućnostima. Moj likovni rukopis okušao se tako u keramici, iz kojeg je iznjedrio nadam se vrlo zanimljiv proizvod. Koloristički bogati i razigrani, optimističnost koja zrači, radost i živost karakteristika su naših suvenira te su idealan podsjetnik na radosne trenutke ljetovanja, doživljaja naše obale, odmora… Od Istre i Kvarnera preko središnje Dalmacije, otoka, pa sve do krajnjeg juga, Dubrovnika i Cavtata. Mediteraneo suveniri prikazuju za cijelu našu obalu univerzalne, a opet specifične motive.
Što se tiče izložbi, bilo ih je i bit će ih i dalje. Redovito izlažem, ali trenutačno ne sada samostalno, već skupno. Svake godine u Zagrebu sudjelujem na Festivalu uličnih zastavica. U Splitu na poziv gosp. Igora Brešana koji priprema izložbu pod nazivom “80 jedara“ koji želi okupiti autore različitih generacija, koji su u svom slikarskom opusu slikali jedra. Našao sam se u njegovom odabiru, što mi je osobita čast i zadovoljstvo, jer ću tada izlagati skupno sa svojim prof. Antom Kaštelančićem, Emanuelom Vidovićem i tko zna s kojima još. U Zagrebu se moje slike mogu zateći u nekoliko galerija u samom centru. A zna biti i poneki rad i u splitskim galerijama. Kako već tridesetak godina imam svoju galeriju – atelje, u kojem i slikam i izlažem, nemam potrebe samostalno niti izlagati. Razlozi su jednostavni, ne trebam to raditi da bih opravdavao status samostalnog umjetnika jer to nisam. A umjesto da ja lutam tražeći prostore za izlaganja, zadovoljio sam se trenutno sa onima koji me pronađu i posjete. Monografije, da dobro pitanje. Možda bih bilo i vrijeme da se pozabavim time. Na taj način se na jednom mjestu nađe sakupljeno i objavljeno, i moj pedagoški i slikarski rad. Dobra ideja, vjerojatno ću malo ozbiljnije početi o tome uskoro razmišljati. Materijalne građe i fotografija ima podosta, treba je samo sortirati, i osmisliti sadržaj.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više