Hrvatski Fokus
Znanost

Hrvatska nema dobru poljoprivrednu politiku

Ova godina je Međunarodna godina zrnenih, sušenih mahunarki

 
 
Šezdesetosma (1968.) Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 2016. Međunarodnom godinom mahunarki i to zrnenih, sušenih (International Year of Pulses 2016; A/RES/68/231). UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) nominirana je za 'nositelja' ove međunarodne godine u svrhu olakšanja provedbe programa Međunarodne godine mahunarki u suradnji s Vladama, odgovarajućim značajnim organizacijama, ne-vladinim organizacijama (udrugama) i svim ostalim relevantnim dionicima. Cilj obilježavanja 2016. kao Međunarodne godine (sušenih, zrnenih) mahunarki je podizanje javne svijesti o golemom značaju i nutritivnim vrijednostima svih vrsta mahunarki čije zrno se koristi u sušenom obliku, a pored toga imaju i golemo značenje u održivoj proizvodnji hrane s ciljem osiguranja sigurnosti hrane i prehrane.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/01/IYoP2016-colour-en.png
UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu u ovom slučaju koristi naziv koji potječe iz latinskog i starogrčkog jezika za sušeno zrno mahunarki: latinski 'puls' a starogrčki 'poltos' znači gusta kaša (od brašna pira ili boba), a engleski naziv 'pulse(s)' označava sušeno zrno (sjeme) mahunarki koje se koristi u ljudskoj prehrani.
 
Naziv mahunarke ili leguminoze (lat. Leguminosae ili Fabaceae) odnosi se na jednogodišnje ili višegodišnje biljne vrste / poljoprivredne kulture koje imaju osobito značenje u prehrani ljudi kao i u hranidbi stoke. Leguminoze su porodica biljaka koju čini oko 730 rodova s 19.500 vrsta a poznate su još i pod nazivom 'lepirnjače' jer se odlikuju posebnom građom cvjetova koji su slični leptiru. Mahunarke su važne biljne vrste koje imaju plod mahunu, a dijele se u dvije značajne skupine: 1. one koje 'proizvode' uglavnom ulja odn. masti, a to su u prvom redu soja i kikiriki, te 2. one koje 'proizvode' pretežito proteine ili bjelančevine. Dakako, u biljnu porodicu leguminoza spada veliki broj ekonomski važnih biljaka koje se uzgajaju za proizvodnju zrna (tzv. zrnene mahunarke) za potrebe ljudske prehrane i kao krmne biljke za hranidbu stoke. Zrnene mahunarke imaju zrno bogato bjelančevinama pa se najviše uzgajaju za ishranu: grah, grašak, bob, leća, slanutak, soja, lupina, rogač i dr. Zrnene mahunarke su jednogodišnje biljne vrste koje imaju značenje kao poljoprivredne kulture čiji plod mahuna sadrži najčešće jedno do dvanaest zrna ili sjemenki koje se razlikuju prema veličini, obliku i boji, a koristi se u prehrani ljudi i životinja. Stoga UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) koristi naziv 'pulse' ('pulses') koji je ograničen samo na one zrnene mahunarke čije suho zrno se koristi u ljudskoj prehrani; iz ovog naziva isključeni su svježi/ 'mladi' grašak i grah, bob i sl., zatim vrste mahunarki koje se uzgajaju najviše radi sadržaja masnoća (soja, kikiriki) te druge vrste leguminoza.
 
Stoga se prigodom obilježavanja Međunarodne godine mahunarki čija zrna se koriste sušena, posebno ističe značenje poljoprivrednih kultura kao što su: leća, grah, grašak i slanutak koje zauzimaju vrlo značajno mjesto u 'prehrambenoj košarici' čovjeka. Bez imalo sumnje možemo reći da su zrnene mahunarke čija suha zrna koristimo u prehrani vrlo važan izvor bjelančevina i aminokiselina biljnog podrijetla za sve ljude diljem svijeta. Stručnjaci danas naročito ističu potrebu konzumiranja ovih vrsta mahunarki u svrhu zdrave prehrane i borbe protiv sve učestalije gojaznosti, a ove biljne vrste imaju ulogu kako u prevenciji tako i u kontroli kroničnih oboljenja poput dijabetesa, različitih srčanih bolesti i karcinoma. Ove biljne vrste imaju i značenje u prehrani životinja jer su odličan izvor važnih biljnih bjelančevina.  
 
A na kraju moramo istaknuti kako su mahunarke vrlo važne kulture jer imaju sposobnost vezanja atmosferskog dušika: na razgranatom korijenu mahunarki prisutne su kvržice ili noduli u kojima se odvija proces biološke fiksacije dušika. Noduli nastaju simbiozom (udruživanjem) biljaka s bakterijama iz roda Rhizobium koje vežu atmosferski dušik te ga pretvaraju u spojeve dušika koji su pristupačni biljci-domaćinu, a ujedno obogaćuju tlo dušikom.
Sušena zrna mahunarki ne zahtijevaju čuvanje u hladnjačama ili hladnjacima niti zahtijevaju složene procese prerade pa tako na određeni način doprinose i štednji sve skuplje energije. Budući se radi o stabilnim prehrambenim vrstama, sušena zrna mahunarki mogu se čuvati mjesecima pa i godinama bez gubitka hranjive vrijednosti kao i bez kvarenja. Iz navedenih razloga sušena zrna mahunarki vrlo su važan i mudar izbor prehrane u svakom domaćinstvu jer osiguravaju i određenu sigurnost hrane i nutritivnu vrijednost.
 
Međutim, iako sve vrste mahunarki, a naročito sušena zrna mahunarki imaju važno značenje u prehrani čovjeka, njihova ukupna globalna proizvodnja je znatno manja nego što je to proizvodnja žitarica, određenih vrsta povrća te krumpira, batata, kasave i sl.(gomoljastebiljke). Iako je svjetska proizvodnja zrnenih mahunarki porasla za oko 20% u posljednjih deset godina, njihovo značenje u prehrani čovjeka se postepeno ali sigurno smanjuje. Stoga je i cilj obilježavanja Međunarodne godine mahunarki ohrabriti i poticati poljoprivredne proizvođače da povećaju uzgoj i proizvodnju ovih značajnih kultura, a kod potrošača podizati svijest o njihovoj važnosti u zdravoj prehrani. Sušena zrna mahunarki imaju važno značenje i neizostavna su u prehrani siromašnih zajednica u zemljama u razvoju gdje predstavljaju gotovo 75% svakodnevne prehrane. No, u razvijenim, industrijskim zemljama sušena zrna mahunarki nemaju tako veliku primjenu niti značenje u prehrani čovjeka pa je njihov udio u prehrani samo 25 posto.
 
Arheološka istraživanja na području današnje Anatolije u Turskoj otkrivaju da je uzgoj leće i slanutka imao golemo značenje u drevnoj poljoprivrednoj proizvodnji i to 7000 do 8000 godina prije Krista. Danas još uvijek stručnjaci nalaze divlje srodnike graška i leće na području jugoistočne Anatolije, a uzorci ovog bilja su sakupljeni, zaštićeni i čuvaju se u Banki gena u Turskoj.
 
Sušena zrna mahunarki trebala bi imati mnogo veće značenje u zdravoj prehrani čovjeka, a evo i zašto: Leća, lat. Lens culinaris, je jednogodišnja biljka iz porodice mahunarki a potječe s Bliskog istoka. U ljudskoj prehrani koristi se još od razdoblja neolitika i jedna je od najranijih udomaćenih vrsta. Uzgaja se zbog jestivog sjemena koje ima oblik leće. Ima vrlo visok udio bjelančevina i stoga zauzima značajno mjesto u prehrani stanovništva određenih područja diljem svijeta, a naročito u južnoj Aziji. Razlikujemo krupnosjemene i sitnosjemene sorte leće, a u Hrvatskoj se najviše uzgajaju krupnosjemene sorte promjera 6-9 mm. Postoje različite vrste leće koje se razlikuju i po boji sjemena: smeđa, žuta, crvenkasta, zelena i crna. Budući leća potječe iz sušnih područja zapadne Azije, nema potrebe za vlagom u tlu i dobro podnosi sušna razdoblja. Leća je energetski vrijedna namirnica zbog visokog sadržaja ugljikohidrata (55%) i bjelančevina (oko 25%), te bogat izvor vitamina B-skupine (B6, tiamin, riboflavin, niacin) radi čega ima vrlo povoljan učinak na nervni/živčani sustav, a bogata je i mineralima (fosfor, magnezij, cink i naročito je bogat izvor željeza).
http://www.naturganznah.com/shop/out/oxbaseshop/html/0/dyn_images/1/linse05_p1.jpg
Leća
 
Najveći svjetski proizvođači leće su Kanada, Indija i Turska. Slanutak, lat. Cicer arietinum, je također biljna vrsta iz porodice mahunarki. To je visokovrijedna namirnica za ljudsku prehranu jer je bogata bjelančevinama/proteinima i predstavlja izvrstan izvor željeza, kalija, fosfora, kalcija i magnezija, te vitamina iz B-skupine. Sjeme slanutka nalazi se u kratkoj i dlakavoj mahuni/komuški veličine 1-4 cm koja sadrži najviše 1-2 sjemenke čija boja može biti krem, žuta, smeđa, zelena ili crna. Slanutak je jedna od najotpornijih mahunarki na sušu. U Hrvatskoj se slanutak može uzgajati u priobalnom i kopnenom području, a najveći svjetski proizvođač je Indija (70 % svjetske proizvodnje). Brašno od slanutka koristi se kao dodatak u proizvodnji kruha za poboljšanje kakvoće i hranjivosti.
 
Grah je najpopularnija „superhrana“ na svijetu: o grahu se pisalo i u najstarijim pronađenim zapisima na svijetu, a uzgajali su ga drevni Egipćani i Grci, Indijanci u Americi itd. Grah je sjeme biljke iz roda Phaseolus (najčešći je Phaseolus vulgaris, običan grah) iz porodice mahunarki, a rod ima oko 70 biljnih vrsta čija domovina je Amerika, prvenstveno Meksiko. Grah iz roda Phaseolus zauzima drugo mjesto u prehrani čovjeka – nalazi se odmah iza žitarica. Nažalost, proizvodnja graha u Hrvatskoj je zapostavljena: na tržištu se godišnje nađe svega oko 4.060 kg graha, a najveći dio se uvozi i to pretežito iz Kine, Kanade i Argentine i to u vrijednosti od oko 7 milijuna USD! Svaki daljnji komentar je suvišan, zar ne? No, jedno je očito, a to je da Hrvatska nema dobru poljoprivrednu politiku (najblaže rečeno), Hrvatska i hrvatski narod ovisni su o uvozu hrane pa prema tome nema nikakve prehrambene sigurnosti što u današnje vrlo nesigurno vrijeme može biti pogubno. 
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Povezane objave

EU birokrati ne priznaju znanstvene recenzije

HF

Nova smrtonosna supergljivica

HF

Marburg – Genocid ili ništa ozbiljno? ‘Pripremite se za bolest smrtonosniju od Covida’

hrvatski-fokus

Nema toga što naša politika ne će obećati da se dodvori nekom jačem

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više