Hrvati dijaspore Kad prođe ova duga mračna noć Kad sine zvijezda čekana odavno, Stazom slobode moj narod će poć Zgaženo ime bit će opet slavno. O sini zvijezdo, danice nam sini, Čeka te Hrvat već godina broj. Nek blista ime miloj djedovini Nek patnik bude na svom pragu, svoj. Kad odu oni što griješiše dost', Na čijem dlanu krv pisala spome, Uskrsnuti će Zvonimira kost Uminut kletva rodu hrvatskome. I bit će mira, pjesme, blagostanja, Zlatnim će žitom rodit pusti kraj. Motikom, ralom, gdje seljak prianja, Livada, njiva, zemaljski je raj. Kad mine strava, tamnica i mrak, Jednom vladaru klicati će ljudi. Na čelu povijest utkala mu znak: Hrvatski rode, Za Dom spreman, budi! ''Za Dom, za grb, za budućnost bolju, Ja ličke gore grana sam i list. Vršit ću vjerno Kroacije volju, Geslo je meni – Stijeg oca, i Krist. I samo vaš ću u sve dane bit, Pođimo skupa željkovanom cilju. Gdje sloga cvjeta, a zar treba krit – Tamo se nadat kruha izobilju. Dajte mi ruku, pružit ću vam obe, Za djelić srca, čitavo vam dajem, Ja nisam čovjek pohlepe ni zlobe, Poslušnost, žrtvu, časno obećajem.'' Kad prođe groznog komunizma strah I padne sila crven petokrake, Kad domoljublja razbukta se mah, S novim vladarom bit će sreće svake. O Bože stari, Bože pravde svete Udijeli mudrost sinu hrvatskom. Nek vrati slavu Zemlje razapete, Nek vijekom živi pradjedova Dom! Marija Dubravac, Brisbane