Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Mrtvi kapitali hrvatske svakodnevice

Tihomir Orešković ima priliku da bude prvi koji će ih staviti u funkciju

 
 
U cijelom ovom postizbornom rašomonu, dogovaranju, pregovaranju, ucjenjivanju, uhljebljivanju, snubljenju, trgovanju, koalicijama, reformskim suradnjama, traženju stručnjaka za sva područja, političkoj matematici, hodočašćenju na Pantovčak, afera koje su iz toga nastajale, obećanjima, prijetnjama, ultimatumima, konsenzusima, klauzurama, marginalizacijama, obmanama, opsjenama, bildanju ega, nesnalaženja, ulizivanja, sjedenja na više stolica, autokracije, politikantstva, ideologije bez ideologije, inovacija, kreacija (2+1), pronalaženja „nestranačkog“ stručnog mandatara, građevina, anatema, Mesije, prisluškivanja, praćenja, jedinstva u različitostima, reformi koje nitko nije vidio, odabira sustavom lijevka, velike međusobne ljubavi i slaganja „smrtnih“ neprijatelja, dovođenja za zajednički stol „lijevih“ i „desnih“, igranje moderatora među njima… USKOKA, PNUSKOKA…, nepovjerenja, nepotizma, obostranog pljuvanja, ulizivanja, strpljenja, puno figa u džepovima, estradizacije, improvizacije, relativizacije, preokreta preko noći, kupovanja vremena…, najbolja je poruka mandatara Tihomira Oreškovića da je jedna od glavnih njegovih reformi „staviti mrtvi kapital u funkciju“.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/01/privatizacija.jpg
O tome se govori već dvadesetak godina. Mnogi su o tomu govorili s raznih pozicija i gledišta. Vrlo malo je od toga učinjeno. Svi znamo kako je to veliki kapital, koji daje puno raznih mogućnosti za oporavak gospodarstva, opći napredak i boljitak za sve. Unatoč tog saznanja, godinama se taj kapital urušavao i propadao, zbog raznoraznih okolnosti, bilo pojedinaca, političkih stranaka, lokalnih, županijskih i državnih vlasti, zbog neučinkovite uprave, zbog nepovjerenja ulagača, zbog inertnosti pojedinih sustava, zbog nebrige, neznanja, neimanja vizije i filozofije „baš me briga.“
 
Mrtvi kapital se nalazi u svemu što nas okružje, a ne služi svrsi i nije maksimalno iskorišteno. To je novac, materijalna dobra, znanje, sposobnosti, kompetencije, vještine…, prirodni i društveni resursi koji nisu stavljeni u funkciju. Mrtvi kapital godinama mirno počiva u svim područjima i segmentima gospodarstva i društva. Nalazi se u privatnom i državnom vlasništvu u mnogo oblika, po kvaliteti i kvantiteti, od ogromnih potencijala svih vrsta, do komadića obradive zemlje zarasle u korov, od velikih bazena geotermalne vode do malog potoka, od velikih šuma različitih stabala do osamljenog hrasta u polju, od izvora u planini do lokve u zaseoku, od poluruševnih hotelskih objekata do ruševne drvene kućice, od napuštenih vojnih objekata do Golog otoka, od skupih aparata svake vrste koji neraspakirani leže u nekom podrumu do rasparanog uređaja s kojim nitko ne zna raditi, od podobnih koji zauzimaju radno mjesto i funkciju sposobnog, od znanja koja nisu u funkciji, jer su sterilna, od pravih znanja u stručnjaka do priučenih  fah idiota, od onih koji nisu dobili priliku, od sposobnih i stručnih koji u  kioscima prodaju novine, a imaju stručne kompetencije u kojima pojedine struke oskudijevaju, u  izvozu umjesto uvoza, u izvozu profitabilnih sirovina (izvozimo trupce, uvozimo namještaj), u prodaji inovativnih tvrtki koje su stvarale originale, a sad su  prodaju surogate, u odljevu mladih stručnjaka, u ne prepoznavanju pravih vrijednosti, u imanju vizije, u povezivanju (strukturalnom i kognitivnom), po horizontali i vertikali, u smanjenju činovnika i administracije na svim razinama, u stvaranju i opstanku obitelji, u poštivanju temeljnih ljudskih vrijednosti, u kulturi, odgoju, usklađivanju potreba gospodarstva i društva s obrazovanjem, u sinergiji zdravlja i obrazovanja, u pravnoj jednakosti, u empatiji, u spremnosti na žrtvu i služenje za narod i domovinu.
 
O tome nije dovoljno samo govoriti, ispisivati liste želja i taksativno nabrajati ono što građani žele čuti. Za  to je potreban sukcesivan proces, strategija i taktika, s točno utvrđenim vremenikom, tajmingom, troškovnikom, izvršiteljima i realnim predviđanjima pomoću „simulacije mogućih efekata“ u jednakim okolnostima, poznatim parametrima (varijablama i konstantama). Tome bi trebalo prići multidisciplinarno, racionalno i gospodarski. Ljudi koji bi to radili trebaju imati znanje, iskustvo, sposobnosti, kompetencije, odgovornost, vjerodostojnost i određenu  realnu viziju.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/01/AnteMarkovic-300x246.jpg
Mrtvi kapitali su neproduktivna masa, koja ukoliko se ne revitalizira predstavlja svakim danom sve veći teret državi i šteti društvu, umjesto da stvara profit i donosi boljitak. Pitanje je samo: Znamo li uopće što sve imamo i što je u čijem vlasništvu? Imamo li procjenu koliko to vrijedi i u što je to najbolje pretvoriti? Ta procjena kao i buduća namjena ne može biti odokativna, već stručna i realna, sa svih aspekata, da se opet ne bi dogodilo kako se na tome netko bogati, a na štetu ostalih – po „babi i stričevima“.
 
Za vjerovati je i nadati se da budući predsjednik Vlade zna što radi, da će biti svjestan svih okolnosti u kojima se nalazimo, da će znati vrijednost naših mrtvih kapitala i da će sa svojom vladom, na najbolji mogući način te mrtve kapitale konačno staviti u funkciju, a ukoliko to ne može, jer su u privatnom vlasništvu, da će naći način kako tome doskočiti i sve to iskoristiti za dobro svakog građanina i rast i razvoj cijele zemlje.
 

Ankica Benček

Povezani članci

Čemu i komu je u nas “odzvonilo”?

HF

Prema jednima hitro, prema drugim sporo i nikako

HF

Papin(ski) televizijski paradoks

HF

Hrvatske poduzetnike spasit će metla i zapadni Balkan

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...