KRAH WILLKOMMENSKULTURE – Njemačka je još uvijek talac nacističke prošlosti i liberalizma

Nijemci se, prvi puta nakon sedamdeset godina, ne osjećaju dobro u svojoj domovini

I politiku i policiju iznenadili su događaji u novogodišnjoj noći u Kölnu, oni su bili nepripremljeni. Njemačko je društvo šokiralo divljanje imigrantskih hordi, kao i šutnja koja je slijedila. Poljuljano je povjerenje u državu, mediji su diskreditirali sami sebe, a paralelno s tim Nijemci se pored kraha tzv. Willkommenskultura (kultura dobrodošlice) suočavaju i s osjetnim padom ugleda njihove zemlje u Europi. O raspoloženju u Njemačkoj koje se u novoj situaciji mijenja, razgovarali smo s njemačkim politologom Alexandrom Rahrom.

• Kako se osjećate? Kakvo je raspoloženje društva nakon događaja u Kölnu?

– Bilo je već i bolje. Nijemci se, prvi puta nakon sedamdeset godina, ne osjećaju dobro u svojoj domovini. Društvo se suočava novom opasnošću u liku mladih Arapa koji ne mare ni za koga i ni za što, koji uznemiravaju žene i ignoriraju europsku tradiciju, običaje. Čini se kako se urušava ideja koju je i sama Angela Merkel puno naglašavala, naime da Njemačka sa svojom otvorenošću može postati novim europskim modelom prihvaćanja, tolerancije, integracije. Polako nestaju iluzije koje je društvo s tim u svezi gajio.

• Osjetno se mijenja raspoloženje u društvu, no vlada kao da na sve to reagira sporije od potrebnog…

– Na vladi je ogroman pritisak. Zastupnici CDU-a u svojim okruzima suočavaju se s poražavajućom kritikom migrantske politike i sve teže mogu zastupati pred svojim biračima kancelarkine ideje s tim u svezi. Nema, međutim, alternative za Merkel na njemačkoj političkoj sceni, s obzirom da snage koje stoje lijevo od nje još markantnije zastupaju Willkommenskultur. Istovremeno, spektakularno jača Alternativa za Njemačku (AfD) koja zauzima protuimigracijski stav i čija je popularnost već dostigla 10 posto. Suprotno drugim europskim zemljama, npr. Francuskoj, međutim, stranka s tako ekstremnim stavovima nema mogućnosti ući u tisak koji ju ignorira na liberalnoj, moralnoj osnovi. Stoga AfD nema šansu pojaviti se kao stvarna alternativa. Naravno, valja priznati i kako liberalni zakoni apriori vezuju ruke vlade i njeno djelovanje ukalupljuju u određene okvire. Stoga veliki dio izbjeglica ne može čak ni protjerati iz zemlje. To je jasno i migrantima, a kao što smo imali priliku vidjeti, oni često puta i zloporabljuju svoj položaj. Vlada, dakle, ne može učiniti ništa drugo do li zatvoriti granice pred novim valovima izbjeglica i što učinkovitije integrirati one koji su već u zemlji. Merkel, međutim, nije spremna zatvoriti vrata, stoga se provodi imitacija pooštravanja, ne bi li se umirila javnost. Paralelno s tim, zajedno s medijima punom parom se vrši prikazivanje prodora ekstremne desnice kao stvarne opasnosti.

• Zar događaji u Kölnu ono što se dogodilo poslije nisu poljuljali povjerenje u državu? Ta policija nije uspjela zaštititi građane, a daljnje loše osjećaje i nepovjerenje samo je dalje povećavalo zataškavanje. Je li to dovelo do loma u Nijemcima?

– To ih je šokiralo i učinilo ih je nesigurnima. Nijemci, naime, vjeruju u policiju. Policiju je, međutim, iznenadila arogancija i agresivnost tih mladih Arapa. To je nova pojava, a oni očito nisu bili pripremljeni za to. Odlučan nastup je sprječavala i činjenica da u smislu očekivanja politike izbjeglicama koji uživaju moralnu zaštitu države treba dati slobodan prolaz, ne smije ih se povrijediti. Stoga se policija bojala čak i uhititi ih, dok su s druge strane oštro nastupili protiv „rasističkih, fašističkih osoba“ koje su prosvjedovale protiv divljanja tih hordi. Pored toga, ozbiljan problem predstavlja i što Njemačka, suprotno Francuskoj ili Belgiji, nije pripremljena što se poznavanja arapskoga svijeta, arapskoga mentaliteta tiče. Iskustvo s Turcima ne pomaže puno u tomu.

• Čini se kako je Njemačka još uvijek talac nacističke prošlosti i liberalizma, a to je paralizira u kriznim situacijama koje iziskuju odlučan nastup…

– Doista. Istovremeno, treba priznati kako je Njemačka u teškoj i osjetljivoj situaciji. Treba dokazati da je prošlost ostavila iza sebe, gradi liberalnu demokraciju, poštuje ljudska prava, a neosporno je da u tome često puta ide predaleko.

• A u tomu pretjerivanju zaboravlja poštovati samu sebe. Nije li tako?

– Tako je. No Nijemci su itekako ponosni što svijetu pružaju moralni primjer.

• Da, ali Nijemci se moraju suočiti sa strmoglavim padom ugleda zemlje. Navijači ili pak poljski političari na kritike samo odbruse kako bi se Berlin radije trebao baviti zaštitom Njemica, a ne njima. Kako sve to doživljavaju ponosni Nijemci?

– Razlog tim tonovima je u prvom redu taj što su njemački političari, a posebno oni koji sjede u Europskom parlamentu, prvo Rusiji, potom Mađarskoj, a zadnje Poljskoj dijelili lekcije. Trebamo shvatiti kako Njemačka time samo izolira samu sebe, a time se dovodi u pitanje i njezine vodeće pozicije u Europi.

• To je problem Nijemaca. Nije, međutim, njihov problem što će biti s Europom koja je u krizi, ako i njezina najjača sila izgubi ugled i dovede se u pitanje njena vodeća uloga u Europskoj uniji…

– To je dobro pitanje. Posebno sada kada je vezano uz krizu eura, a i izbjegličku krizu, postalo jasno kako Amerika ne može, ne želi pomoći Europi u nevolji. U toj situaciji potrebna nam je snažna, sposobna Njemačka.

Gábor Stier, Magyar Nemzet