Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Stari ustaša Baton i mlada “ustaška vlada”

Četnike spominjati ne ću da me ne bi neka Rakićka zacrnila

 
 
„Ne smijem propustiti da ovdje priznam Tiberiju velikodušno djelo: kad se u svojem trijumfu bio podičio zarobljenim dalmatinskim ustašom Batom (Baton, Batonski ratovi, Bellum Batonianum, Ilirski ustanci, 6. do 9. godine), oslobodio ga je, poklonio mu veliku svotu novaca i lijepo ga naselio u Ravennu. Bato je to i zavrijedio: bio je jednom Tiberija (kasnije rimski car) viteški pustio da umakne iz neke doline, kamo je bio zapao kao u stupicu s većim dijelom svoje vojske“. Navod je iz knjige: Robert Graves. „Ja, Klaudije, Car i Bog“, Prosvjeta, Zagreb, 1978., tisak: Grafičko poduzeće „Novi dani“, Beograd, prijevod: Iso Velikanović 1939., a redigirao, „prilagodio današnjoj jezičnoj normi“ Stanko Korać, koji je 1991. napustio Hrvatsku i otišao u Beograd.   
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/01/6988775476_5f4acf25fe.jpg
Čitajući ovu knjigu i pronašavši u njoj lijepu staru hrvatsku riječ „ustaša“ u svom punom i pravom značenju osjećao sam se kaolinguapaleontolog koji je nabaso na epohalno otkriće. Prije bih se mogao nadati omanjem živom dinosaurusu u Vukomeričkim Goricama; nedavno se tamo doselio medvjed, nego li uporabi imenice  „ustaša“ u pravom značenju 1978. u izdanju Prosvjete iz Zagreba u redakciji Stanka Koraća, još tiskanom u Beogradu. Možda je i tu „kvaka“ – no gdjegod bila, razveselio me pronalazak riječi „ustaša“ koja je namijenjena, uporabljena za davne Batonske ustanke; jednoga u Dalmaciji, drugoga u Panoniji.
 
Pisao sam već ovdje kako se imenica „ustaše“ rabila i u danas skoro nezamislivom „složencu“: „srpski ustaše“, srpski ustaše protiv Turaka. Ponovno se ovdje borim za riječ i za jezik istodobno. Iščupati iz hrvatskog jezika riječ njegovu potpuno prirodno tvorbenu riječ “ustaša“ znači čupati Hrvatima jezik. I komunikaciju i organ. Hardver i softver. Odavno iščekujem trenutak kad će netko u novinama napisati, primjerice: komunističke ustaše u Boliviji vodio je Che Guevara. Ili, šijitski ustaše napali Sanu, kurdski ustaše Mosul, itd, itd. Ali ne, tijek je bio, a najžalosnije je što je takav medijsko-politički i danas – širenje njena opakoga, isključivo fašističkoga značenja. I dok su Srbi rehabilitirali četnički pokret, koji je u biti bio pred fašistički fašizam, iskazao se devedesetih i kao post nacistički nacizam, a ni na kraj pameti im nije palo, ni u primisli bilo, iz srpskoga izbaciti riječ „četnik“, koja ima i druga značenja, osim navedenih totalitarističkih  crimena – Hrvati su još u smrtnom strahu uporabiti riječ „ustaša“ u njenom punom i pravom značenju. Nema šanse!
 
Bila su vremena kad je izbačeno i, početno, veliko slovo „U“ iz tiskovina, no to danas, u suprotnom smjeru („svi ste vi „ustaše“) smiju činiti SNV – Novosti izravno iz „ustaškog“ proračuna i početi s velikim „U“ i napisati za današnju Hrvatsku, nakon formiranja Vlade RH: Nova NDH. Čitaj: nove ustaše u punom mrziteljskom značenju. Kakav „govor mržnje“ – čista satira, ona u kojoj bi nam ga sa-tirali. Je l' metak, je l' što drugo, Vrag će si ga znati. Zaključak, u skladu s Rakićkinom agencijom: četniku ne smiješ reći „četnik“ ni kad pjeva četničke, ma tko bio, obični pop, mitropolit s Cvjetnog trga, patrijarh, Savo Štrbac…, jer Srbi se ponose sa – četnicima. Tako je arhiepiskop Amfilohije; onaj koji nam „procjenjuje“ blaženog Alojzija Stepinca, ljetos odlikovao četničkog vojvodu Šešelja s visokim srpsko pravoslavnim crkvenim odličjem, „Ordenom zlatnog lika Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca“, Pa ti vidi. Ovdje slijedi zabrana onome tko se usudi reći kako su popovi pjevali lirske mitraljezu i epske zločincu popu Đujiću, a nisu se, primjerice, molili. Ako pjevaju mitraljezu, tko zna gdje ga čuvaju? Na Dinari, il' je negdje bliže? 
 
Nitko od ovdašnjih političkih i vjerskih Srba, do raznih udrugara i udrugarica, Mirjane Rakić,von de Richembergha, televizije zvane Hatevej… nije čuo kako bi pjevanje epskih popu Đujiću bio „govor mržnje“. Ma daj – di bi bio. Izaći će znam kako je niški specijalac, pa mitropolit, četničke samo zijevao. Reći će mnogi, pa i dobronamjerni, kako je sve to „vraćanje u prošlost“. Jest, prvo ju je curiknuo Račan na malo, a Ivo Josipović na veliko. O Zoki ne ću trošiti riječi. Vraćam se i ja, ali običnoj staroj hrvatskoj riječi „ustaša“ i obećavam, ako budem imao prigodu, ako me ne smaknu „udruge“ i ostali,  ubuduće ću ju rabiti svugdje i svagda, pa i unazad, gdje god i kad god se koja skupina protiv bilo koga i bilo kada ustane. Gledat ću hoće li mi iščupati jezik. Oči valjda iskružiti ne će. A četnike ne ću spominjati, da me ne bi neka Rakićka. Preostali su mi tako samo – Srbi.  
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Neizvjestan susret znanosti i gospodarstva

HF

Velikosrpski posjet carigradskog raskolnika

HF

Vlast se mora temeljiti na ustavnim odredbama

HF

Što kad Josip Perković progovori?

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...