Njemačka se okrenula protiv islamista. I Bosna i Hercegovina će uskoro
Bosna i Hercegovina je ispratila još jednu godinu, 2015., u prošlost, koja je, kao ni sve dosadašnje daytonske, nije usmjerila u budućnost. I ne samo da je nije uputila u sutrašnjicu, već je gotovo betonirala u stagnirajućoj sadašnjosti, pa čak povukla i vuče je u prolaznost, u prošlost. Ništa se u toj „prokletoj avliji“ Ive Andrića ne sudara tako žestoko, kao njena tragična prošlost, u koju je brojniji bošnjački narod gura i vuče, i stagnirajuća sadašnjost, koja nikako da je izvuče iz te prošlosti. To je trajni beha sukob kojeg uspješno održavaju i vode čuvari i nostalgičari te tragične prošlosti i ubojice sadašnjosti. To je jedini takav sukob u svijetu u kojem nema boraca za budućnost zemlje. Još jedan u nizu bosanskohercegovačkih apsurda, koji jasno kazuje da zemlje bez sadašnjosti ne može imati ni budućnosti, te da je kao takva neželjena tvorevina, izvanbračno začeta i rođena u Daytonu, te za trajno stavljena u politički inkubator u Bosni i Hercegovini.
Pored inkubatora u kojem leži to neželjeno i od svojih naroda neprihvaćeno političko novorođenče, priključeno na aparate svjetskih političkih i vjerskih interesa stoje i zadovoljno trljaju svoje krvave ruke od prijevremenog prisilnog poroda, največi suvremeni politički i vjerski liječnici i svaki pažljivo i brižljivo prati i čuva na životu svoj dio Bosne i Hercegovine. Time zemlja postaje slučajna i svaćija, a ni malo svoja, a poglavito ne zemlja svojih naroda. Dioba zemlje, kao i njezino nestajanje u daytonskoj sadašnjosti i bošnjačkom prisilnom povratku u prošlost, nije samo zlodjelo sukobljenih interesa i ginekologa koji su je prijevremeno i na silu porodili u Daytonu. Tako teško zlodjelo, započeto u Daytonu i preneseno u Bosnu i Hercegovinu moguće je bilo osmisliti i izvesti samo uz pomoć onih političkih i vjerskih beha čimbenika koji Bosnu i Hercegovinu ne prihvaćaju i ne priznaju u sadašnjosti, već jedino u prošlosti. A upravo je ta, od sva tri njena naroda jednako nepriznata, prošlost glavni razlog njene tragične sadašnjosti i vrlo neizvjesne budućnosti.
Dok je, naime, za Srbe i Hrvate, sasvim opravdano i s razlogom, osmanlijska prošlost u Bosni i Hercegovini, u koju je nastoje vratiti Bošnjaci, genocidna i konfesiocidna, za treću njenu stranu, Bošnjake to je, nažalost, temelj i sadašnjosti i budućnosti. Nezamislivo je, stoga, graditi neku zajedničku bošnjačko-srpsko-hrvatsku budućnost na tolikoj nejednakosti kako pogleda u stvarnu prošlost, tako i u životu u sadašnjosti. Nemoguće je graditi zajedništvo na tolikoj nejednakosti u sadašnjosti, koja je za Bošnjake povratak Turske u Bosnu ili Bosne Turskoj, za Srbe povratak daytonsko genocidnog dijela Bosne i Hercegovine Srbiji ili Srbije na taj beha dio, a za Hrvate povratak Bosne i Hercegovine u Europu ili Europe u Bosnu i Hercegovinu.
Tri beha različite sadašnjosti, na različitim prošlostima, i na različitim putovima u budućnost. Zapravo, to su, dakle, tri različite Bosne i Hercegovine, koje dijele različiti unutarnji nacionalno vjerski, povijesno izgrađeni identiteti, kao i umiješani političko vjerski vanjski čimbenici, koji svaki na svoj način čuva svoj dio. To su ta tri politička aparata na koja je Bosna i Hercegovina priključena u političkom inkubatoru, pored kojeg stoje politički i vjerski specijalisti specijalizirani svaki za svoj zadatak, pored u povijesti nezabilježenog političkog novorođenčeta i koje dva desetljeća umire, a oni mu ne daju da umre.
Takvoj političkoj novorođenoj tvorevini ne daju, čak, ni da dostojanstveno umre, iako se zna da su i daleko veće tvorevine umrle i nestale. Ne žele ni da je muka spase, i dozvole da se rascjepi po svim šavovima koje su sami daytonski ginekolozi nestručno, i na silu, šivali i zašivali, jer bi time svijetu pokazali svoju nemoć održavanja neodrživog. No, jedino što može održati ovo neodrživo daytonsko umjetno stvorenje je upravo to da ga se pusti da se mirno razdijeli, prije negoli u prisilnom zajedništvu svi nestanu. Dioba bi bila daleko manje bolna od ovakvog cjelovitog umiranja u necjelovitosti, budući da je svaka ta beha jedinka, i bošnjačka, i srpska, i hrvatska, je unutar sebe nedjeljiva, a time i održiva. A ako je takva svaka za sebe, u svom identitetu održiva, a jest, to znači da bi mogle održati i Bosnu i Hercegovinu svaka na svom dijelu, sve tri jedna pokraj druge u beha međunarodno priznatim granicama.
Tri zasebne cjeline, svaka u svojim posebnostima prošlosti i sadašnjosti, daleko su stabilnije, prosperitetnije i za budućnost svojih naroda, a u konačnici i ovog daytonskog, narodima neželjenog i neprihvaćenog stvorenja u inkubatoru, siguran je jamac njegova trajnog izliječenja, i postavljanja na vlastite noge bez pomoći vanjskih specijalista okupljenih dvadeset godina oko njega. Daleko je bolje za budućnost podijeljene i necijelovite Bosne i Hercegovine da svaki njezin nacionalni i vjerski, kulturni i civilizacijsko drugačiji dio bude stabilan na svojim nogama, negoli silom ugurani u neodrživoj zajednici svi zajedno nestabilni, nesigurni, i za taj dio Europe i svijeta opasni.
Nestajaći pred očima svjetske prisutnosti kraj tog političkog inkubatora u koju je smijestili, Bosna i Hercegovina je propali politički eksperiment, prvo takvo političko dijete iz daytonske epruvete, kojem su namijenili život onoliko dug koliko im je bilo potrebno da je prenesu iz američke vojne baze do groblja gdje su je planirali sahraniti. Svjetski politički, islamski vjerski interesi, izgleda da su veće cijene i od same Bosne i stoga su je spremni i uništiti negoli da budu oni poraženi, i to na teritoriju na koje nemaju nikakvo pravo, pa ni ono pravo iz prošlosti koju zazivaju Bošnjaci. Zar pokopati Bosnu u ime islama koji trese svijet i kad nije islamska ne treba ni da postoji. A ako postane islamska zasigurno je čeka sudbina kroz kakvu sada prolazi Njemačka. Naime, Njemačkom vlada strah kod njihovih žena, i gotovo da ne smiju same izlaziti na ulice jer im prijeti opasnost od islamista koji ih zlostavljaju i siluju. Ni protesti njemačkih žena koji se odvijaju po gradovima te zemlje, koja je primila i udomila više od milijun islamskih emigranata, ne će vratiti otetu im slobodu kretanja. I stoga je svako uvlačenje Bosne u prošlost Osmanlija, ili u sadašnjost vehabija koji slobodno žive u svojim beha entitetima, zločin nad nebošnjacima i nebošnjakinjama.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više