Ćirilica u Vukovaru je i simbol i sredstvo selekcije hrvatskoga državnog kadra
Ako je sve onako kako 15. siječnja 2016. na portalu „Dnevno.hr“ kaže Marko Ljubić („Koliko košta malo mržnjice prema Srbima?“), onda se predsjednik Hrvatske ne bi smio nigdje i nikako, ni rukovati s predsjednikom Srbije. Predsjednik Hrvatske, u slučaju nekog kontakta s predsjednikom Srbije na nekom međunarodnom skupu, morao bi rukom dati znak pristojnog razmaka. Tada bi taj potez trebala braniti znanost.
Mi njima ćirilicu u Vukovaru, oni nama pale zastave u Beogradu
Lako se može dokazati kako je Tvrtko Dolić u pravu kada u „7 dnevno“ („Misa za Antu Pavelića treba se služiti u zagrebačkoj katedrali“) kaže: „Suludi genocid nad Hrvatima u Prvoj Jugoslaviji, između dvije Jugoslavije i u Drugoj Jugoslaviji, bio je nevjerojatan suicid za sve, jer je reducirao i sveukupnu bazu ljudske vrste. Oni najbolji kod Hrvata, koji su imali snažan instinkt preživljavanja i ispravno reagirali na dolazak koljača, sasječeni su bez milosti u klaonici koja nije zapamćena u cjelokupnoj povijesti ljudskog roda. Hrvatska nacija nikada se nije oporavila od tragedije iz 1945. već zbog toga je naš današnji i jučerašnji prvi problem onaj demografski.“
Dakle, spoj Ljubićevih zabrana iz navedene kolumne i ove Dolićeve iz „7 dnevno“ zahtijeva hitnu intervenciju znanosti – podnošenje zahtjeva za ukidanje srpstva, afirmaciju HPC (Hrvatska pravoslavna crkva), te legitimiranje pojma politički Hrvat (onaj koji radi u ugostiteljstvu, samo gleda registraciju i putovnicu, pa kaže: „Još jedan Nijemac“). Uostalom, postoji i IDS (Istarski demokratski sabor), a je li to i Hrvatski državni sabor? A koja, čija bi znanost morala intervenirati? O tomu ću na kraju.
Znanost lako može dokazati kako je moderni Srbin geno-suicidalni produkt podzemnih laboratorija znanosti, kulture i diplomacije. Posebnu pozornost bi znanost morala posvetiti onoj „Od istrage vaše ili naše“ (Nikola Stojanović, 1902.), kao i „sinkroniziranom napuštanju domova“ slučaj Zadar – granatiranje je školski primjer ponašanja umjetno stvorene privilegirane i superiorne klase, u ovom slučaju – Srba… Pravi Srbin može popiti litru rakije i plesati, Srbin je pravi vojnik“… što bi znanost mogla tretirati kao geno-suicidalnu projekciju. Kao takav, Srbin sa svojom familijom, u dogovoru s drugim Srbima, jedne noći, kradom napušta svoj dom koji je dobio kao privilegirani; da bi se moglo granatirati grad. Da bi se moglo ubiti ili granatom potjerati njegova susjeda. Kada se njegov susjed ubije ili potjera, na bijelom konju, Srbin se vraća. A što misli raditi? Čistiti ruševine koje je sam prouzročio? Ali, susjed je, u podrumu ostao – živ. Srbin se ne može vratiti, ni na bijelom konju, ni pješice. Ostaje, gdje? U Srbiji? Zemunu, Vojvodini. Ne, i to je jučer bila Hrvatska. Pa imamo čudnu migraciju naroda na Balkanu. Zbog ugroženosti, Srbin napušta Hrvatsku, naseljava opet Hrvatsku, iliti prostor koji je do prije sto godina bio hrvatski, kojega je ugroženi Srbin očistio od Hrvata.
A gdje bi još mogao biti naš Srbin koji može popiti litru rakije kao litru Žuje? U „Republici srpskoj“! I to zahtijeva znanstvenu obradu te neke poruke te znanstvene obrade. „Republika srpska“ je međunarodno priznat politički subjekt – država. S obzirom na profil stanovništva, kako ta država funkcionira… „Ako ne znaju da rade, Srbi znadu da se biju“ pa Pink Panter – balkanska, srpska međunarodna banda? Postoji li mogućnost da je Pink Panter preko Rusa kupio Kupare i vojne objekte na Lošinju?
Sve je ovo posao za znanost. A što od toga imamo? Hrvat pita profesora: „Gospodine profesore, što je za vas Pink Panter – balkanska međunarodna banda?“ Profesor: „Vidite, moramo znati da se zakon o pravima nacionalnih manjina mora provoditi. Ako srpska manjina u Vukovaru ima pravo na ćirilicu, u Vukovaru mora postojati dvojezičnost.“ Tako se i za eventualnu pljačku draguljarnice koju je počinio Srbin iz Valjeva, s hrvatskom putovnicom u Španjolskoj – optužuje Hrvatska. Tako se, preko prava manjina danas baš – ćirilice u Vukovaru perpetuira geno-suicidalno srpstvo. Ćirilica u Vukovaru je i simbol i sredstvo selekcije hrvatskoga državnog kadra. Jer, tolerancija i prava manjina, hrvatska je politička abeceda. A dvojezičnost u Vukovaru je uvjet i minimum tolerancije studentu FPZ-a. Što ubrzava smrt Zapada.
Jure Vukić, Tribanj