Ostvaruje se Milanovićeva najava o zagorčavanju života novoj vladi

Porez na nekretnine ne će proći!

 

 

• Kako je i najavljeno, bivši vladari u Banskim dvorima i Hrvatskome (Državnom) Saboru, sve pokušavaju kako bi otežali prve dane nove Vlade Tihomira Oreškovića. Služe se najgorim i najprimitivnijim sredstvima i pritom iskorištavaju sve slabosti nove vlasti. Jedna od tih je Mijo Crnoja, bivši ministar hrvatskih branitelja, koji je naslijedio Predraga Matića, „ministra branitelja“. Činjenica je kako nema čovjeka u Hrvatskoj kojemu se ne bi moglo nešto spočitnuti, pa tako i Crnoji. Počelo je s napadima na Most, Božu Petrova, Nikolu Grmoju, Tomislava Karamarka, biskupa Vladu Košića, nastavilo s napadima na Zlatka Hasanbegovića, Z1 Televiziju… da bi svoje crvene otrovne strijele uperili prema novome ministru hrvatskih branitelja. Proglašavalo ih se vjerskim militantima, nazadnjacimna, pa čak i ustašama. Sve naše slabosti vrlo uspješno i perfidno koristila su „deca komunizma“, služeći se pritom razgranatim obavještajnim i represivnim medijskim aparatom kao i raznim agencijama na čijem se čelu nalaze partijski istomišljenici, potomci jugokomunista, orjunaša, jugopartizana… Posebno su se u tom prljavom ratu protiv nove hrvatske domoljubne vlasti „istaknuli“ mediji, tzv. civilne udruge, neke manjinske povlaštene zajednice i drugi oblici usporedne vlasti. Sve nas to upozorava kako se pred nama nalazi teško razdoblje osamostaljivanja i traženja izlaza iz ovoga neprirodnog stanja. Svako popuštanje tim i takvim neprijateljima u javnosti i društvu smatrat će se znakom slabosti, stoga treba izdržati ove početne nesmiljene napade. 

Mijo Crnoja

 

• U vrijeme dok je u srijedu trajao sastanak između predsjednika, prvoga podpredsjednika i podpredsjednika Hrvatske vlade, Tihomira Oreškovića, Tomislava Karamarka i Bože Petrova, o sudbini ministra hrvatskih branitelja Mije Crnoje, na portalu Matije Babića www.index.hr stajao je naslov ovoga sadržaja: „Hrvatska čeka odluku. Karamarko zauzeo ured Ante Pavelića“! Nikad dosad nisam čuo za ured Ante Pavelića. Za Matiju Babića jesam, i to samo kada je u pitanju nešto loše. 

 

• Nije samo Zoran Milanović u „bedu“ zbog gubitka vlasti unatoič činjenici da je krao glasove na izborima, u bedu su i njegovi drugovi. I drugarice. Drugarica Ines Šaškor, bivša članica CK SKH, a trenutačno dopisnica Radio Slobodne Europe. Za novu domoljubnu hrvatsku vlast kaže da je u pitanju „obnova desničarskog ludila“. I takve otrovne kvalifikacije šalje u svijet!

 

• O izbornoj prijevari Zorana Milanovića govorilo se od izborne noći, ali nitko nije slušao. Medijska blokada učinila je svoje. Čelnici Domoljubne koalicije smatrali su da je bolje tada ne govoriti glasno u javnosti o očitoj prijevari, sve dotle dok postoji nada da se s Mostom sastavi kakva-takva vlast. Uglavnom tako je i bilo. Vlast je formirana i tek tada je čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko u Imotskome rekao javno ono što su svi potiho govorili. Jer još se nikada nije dogodilo u izbornoj noći, a nadam se da i ne će, da kod kasnijega zbrajanja glasova oko ponoći ne raste broj saborskih mandata HDZ-a. Ovaj puta je bilo drukčije, što je bio znak da je izborna „mašinerija“ odigrala svoju rolu. Ovdje više i nije toliko važno tko je više kriv; oni u izbornoj bazi, SDP-ov Apis ili DIP, koji su bili pod izravnom vlašću Kukuriku koalicije.

 

• Možemo nešto i o relativizaciji SDP-ovih bivših ministara. Skojevac Arsen Bauk je krenuo u matematiku pa je počeo mantrati o „70.000 glasova“, koliko je po njemu trebalo uključiti u izbornu prijevaru. Slično se branio i Peđa Grbin. Kako se sada, nakon Karamarkove izjave, javljaju ljudi iz vlasti i oporbe koji su uočili prijevare na izborima, očito je da je to bila masovna prijevara koja, na sreću, nije održala na vlasti Zorana Milanovića. Na istražiteljima je da brzo utvrde te nepravilnosti i kazne počinitelje.

 

• Kada se Zoran Milanović sa svojim političkim trabantima ni izbornom prijevarom nije uspio održati na vlasti, u pomoć su mu pribjegli mediji i civilne organizacije. Svi oni stvaraju probleme, optužuju, puštaju zlonamjerne informacije, organiziraju ulične prosvjede protiv članova vlade. Za to izvanrednu mogućnost pruža ilabilnost Mosta. Ako se erozija Mosta nastavi, vlada bi se mogla destabilizirati.

 

• Ako će Tihomir Orešković na nečemu pasti, onda je to porez na nekretnine. Ustraje li na tom porezu, tada će biti napadnut iz oba politička bloka. Njegova izjava od 25. siječnja 2016. u Večernjem listu „Uvest ćemo porez na nekretnine, ali na nekretnine koje nisu u funkciji. Radi se više o nekretninama, kućama koje su već godinama prazne, raspadaju se, aktivirat ćemo porez na takve nekretnine, ne one u kojima ljudi žive već koje ne koriste“, je granica preko koje većina Hrvata ne će ravnodušno prijeći. To bi novi predsjednik Hrvatske vlade trebao znati.

• Nina Violić je glumica, rodom iz Rijeke. „Lijeva“ je, što god to značilo. Budući su lijeve ideologije i komunizam (najstariji) i dvije inačice proizašle iz tog komunizma – fašizam i nacizam – također „lijeve“, onda se može i nešto više (sa)znati koje ideje i ideologije vršljaju u glavi ove glumice. A da je to tako najbolje potvrđuje njezin najnoviji napis na svome facebooku koji glasi: „Nije mi smiješno. Po prvi put nisam sposobna ovo što se događa gledat iz nekog drugog neobaveznog iščašenog ugla. Tjeskoba me valja već nekoliko dana. Nije zaje***cija. Čak ni registar izdajnika nije mi zabavan. Sve je realno i sve je gore nego u najcrnjoj mori. Očajna sam što ću sve do smrti živjet u šupku svijeta i što se nikad ništa neće promijeniti. Naša djeca isto. Njihova djeca isto. Gonite se u tri pi**ke materine cijela fašistička Evropa i naša primitivna prčija! Nisam odavde!“ Ovo izjaviti znači i snositi odgovornost.

 

• U Srbiji neki politički analitičari predviđaju nove lomove. Prisjećaju se vremena pada Slobodana Miloševića i dolaska na vlast Zorana Đinđića. Bilo je to u vrijeme kada je započeo široki reformski proces, koji je zaustavljen od strane političkih, kriminalnih, obavještajnih i medijskih veza bivšeg režima. Analitičari se prisjećaju i same pripreme Đinđićeva ubojstva kojima su prethodili dugotrajni pokušaji njegove kriminalizacije i političke kompromitacije u javnosti. Nazivali su ga stranim špijunom, izdajnikom i mafijašem. I na kraju je uslijedila naobičnija – fizička likvidacija.

 

• Danielle De Rossi je trenutačno najbolji igrač Rome i nasljednik najvećega igrača toga kluba Francesca Tottija. Poznat je i kao neofašist, simpatizer desničarske stranke Forze nuove. On je jedan od većine talijanskih vrhunskih nogometaša koji su se izjasnili u korist fašizma. Očito je da mrzi strance, pa je i našega Marija Mandžukića nazvao Ciganinom. Kasnije se De Rossi ispričao i tu nema ništa spornoga, ali ima spornoga od izvjestitelja iz Rima. Našega sveznajućega i nelustriranog Inoslava Beškera, koji je ovako „obrazložio“ uvrjedu Daniellea De Rossija: „Manje je jasno zašto s te strane tako formulirana uvreda hrvatskom reprezentativcu, kada se zna stav mnogih hrvatskih reprezentativaca i kada se ima na umu svojedobno savezništvo fašističke Italije sa svojim hrvatskim pristašama, koji su istrijebili 98 posto Roma s teritorija pod svojom kontrolom.“ Ovakvo laganje, vrijeđanje i amnestiranje Srbije, Beograda, Nikole Pašića i kralja Aleksandra Karađorđevića, koji su 1920. i 1924. Talijanima prodali južnu Hrvatsku i Rijeku, ne bi smjelo samo tako proći. Lišo!

 

• Ljubljanska banka izgubila je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu još jedan spor što ga je protiv nje pokrenula Privredna banka Zagreb. Slovenci moraju platiti nešto više od 400 tisuća eura, na ime prenesene štednje hrvatskih deviznih štediša Ljubljanske banke. Sudski troškovi iznose 680 tisuća kuna. U pitanju je tzv. prenesena štednja koju su hrvatske štediše Ljubljanske banke uglavnom 1991. godine prenijele na hrvatske banke, a hrvatska država ih je isplatila na teret hrvatskog proračuna. I sada hrvatske banke traže od Ljubljanske banke povrat toga novca, te su tužile Ljubljansku i njezinu slijednicu Novu ljubljansku banku. Iz Ljubljanske banke na hrvatske banke preneseno je 545 milijuna ondašnjih njemačkih maraka, ili 278 milijuna eura. Tu su još i kamate. Inače, pred hrvatskim sudovima vodi se ukupno 27 takvih postupaka. Nakon spajanja nekih predmeta danas ih je ostalo 15.

 

• Odluka ministra uprave na odlasku Arsena Bauka da „stornira“ odluku iz dopuna Statuta grada Vukovara od 17. kolovoza 2015. glede nasilne uvedbe ćirilice, nastavak je četverogodišnje politike vlade Zorana Milanovića. Zato i ne čudi ova izjava vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave "Dok zatvaraju vrata na odlasku, morali su još jednom zapucati po Vukovaru". Penava je još dodao kako od nove Vlade očekuje da "prihvati ono što joj govori grad Vukovar".

 

• Blaćenje Josipa Buljevića od strane SDP-ova zastupnika Nenada Stazića sastavni je dio najavljenog stvaranja „pakla“ novoj vlasti o kojemu je govorio bivši premijer Zoran Milanović u kontekstu podjele „mi ili oni“. Također, u tom istom kontekstu treba gledati i „preventivno denunciranje“ Hrvatske, pismom bivšega ministra Ranka Ostojića upućenog Europskoj komisiji, riječi su Ivana Zvonimira Čička, predsjednik HHO-a u pismu predsjedniku Hrvatskoga sabora Josipu Leki.

Josip Buljević

 

• Zoranu Milanoviću tzv. Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske uručio je povelju za izvanredne zasluge u razvijanju i unaprjeđenju antifašizma u Hrvatskoj. I neka se sada Zoran ponosi ovom protuhrvatskom poveljom.

 

• Predsjednik Saveza izbjeglih Srba iz Hrvatske, Miodrag Linta, javlja se na sve što dolazi iz Hrvatske, pa se tako javio nakon nesretne i nespretne izjave Damira Borasa o ćirilici. Linti smeta činjenica da je ćirilica i staro hrvatsko pismo pa kaže da je u pitanju „kontinuirana hrvatska politika otimanja važnih elemenata srpskog kulturnog nasljeđa”. Linta se u obrani „srpske ćirilice“ pozvao i na Miroslavljevo evanđelje i izjavio da je ćirilica „najznačajniji i najljepši srpski rukopisni spomenik“. Linta ide dalje pa kaže da su Hrvati „već oteli Sinjsku alku i srpsko narodno pojanje – ojkanje – koje je u UNESCO-u upisano kao hrvatski narodni običaj“, te da je na djelu „kontinuirana hrvatska politika da se poznate ličnosti iz srpske historije proglašavaju Hrvatima, kao što su Ruđer Bošković, Nikola Tesla i mnogi drugi”. I na kraju Linta progovara riječima svoga uzora i mentora Milorada Pupovca da „Hrvatska uporno odbija provesti Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina iz 2002. godine, u kome jasno stoji odredba o ravnopravnoj uporabi ćirilice u 19 općina i dva grada gde je udio Srba preko jedne trećine u stanovništvu“. I tako njih dvojica – jedan u Beogradu, Linta, a drugi u Zagrebu, Pupovac, rade istu stvar.

 

• Predsjednik turske vlade Ahmet Davutoğlu još jednom je zatražio i svrgavanje sirijskog diktatora Bašara al Asada. "Dokle god on bude u Damasku, niti jedan Sirijac se ne će htjeti vratiti", grmi Davutoğlu. Zalaže se za uspostavu "sigurne zone" na sjeveru Sirije i zabranu letenja ruskih vojnih zrakoplova nad tim područjima. Kako je to u suprotnosti s njemačkom politikom, jer je Angeli Merkel važnija Rusija od Turske, Davutoğlu se može samo ljutiti.

 

Marijan Majstorović