Neototalitaristi pod krinkom alternative napadaju pluralizam

Ni S od "stručnoga povjerenstva"

„Ministar kulture Zlatko Hasanbegović smijenio je višečlano Stručno povjerenstvo za neprofitne medije“, vrište manje-više svi, što profitni, što neprofitni, što medij HRT koji nam sjedi na grbači i odatle nam, ribaćom četkom riba mozak već više od desetljeća, ustvari od dvije tisućite. Zamislite idiota; evo zamislit ću sebe kako ne bi bilo „govora mržnje“, jer auto mržnja se još ne sankcionira, koji plaća osamdeset kuna mjesečno, tisuću godišnje s naknadama, da mu Hatevej i sve više takav HRadio, godinama s grbače riba mozak žičanom četkom? No ipak, nije on idiot, prije je medijski rob, ili: zatočenik medijskog jednoumnog konclogora u Hrvatskoj: da se ne ponavljam na ovim stranicama.

No ta i takve velike ljubivlastne „alternative“ znane kao jednoumlje, nisu dostatne, već je potrebno pritiskati javnost i loviti pojedince, jednoga po jednoga. I „na sitno“ treba takvih medija sve više i više. Sve domufa. Oni me podsjećaju na medijske logorske čuvare. Vrište i razne udruge, pa čak i neki HND (a što to ustvari jest?) udrugari i udrugarice, kao da im je betonski blok pao na nogu ili ih nagazio slon. A zapravo ih udarilo po novcima, najvjerojatnije, inače mrskoj kuni pristigloj iz poreza svih poreznih obveznika, uključivo i onih koji se – sigurno – duboko protive takvim jednoumnim i nealternativnim i protupluralističkim donacijama, donacijama koje potiču već ionako preovladavajuće jednoumlje. Ideološkom vlašću poduprto jednoumlje tuđim novcem, narodnim novcem, poreznim novcem, državnim novcem, novcem kojim upravlja vlast. Alternativa je to, od kada i čemu? Pravi alternativci kroz povijest su stvarali umjetnost, poglavito književnost i slikarstvo, a ovi „sisaju“ kod  vlasti.

Nasljedno pravo članstva u Povjerenstvu

I još kao da je članstvo u narečenom povjerenstvu nasljedno. Neki ministar, Zlatar-Violić-Šipuš jednom imenuje neko povjerenstvo, pa su njegovi članovi u njemu doživotno i nasljedno – sve do praunuka od Duke i praunuke od Mime. To je njihovo „sveto pravo“, inače pluralno, demokratsko i trla baba lan… koje bi se moglo nazvati , recimo, „Dukino pravo“. Zdenko Duka, sjećate se, to je onaj koji je i doveo HND na ove niske grane, ustvari ispod zemlje, na korijenove grančice. Isti povjerenici uvijek će dijeliti lovu, sami sebi, istomišljenicima – dok je svijeta i vijeka; ili, sve dok Hrvatska ne propadne pri čemu je nejasno kakve su im prikrivene želje. Propast njen; prije ili kasnije? Bit će ipak – kasnije, kako bi donacije što duže trajale.      

Dakle, što bi novi ministar imao raditi u Ministarstvu kulture, ako ni ministrovo ad hoc povjerenstvo, kojemu je istekao mandat, ne bi mogao promijeniti. Ništa, tek dolaziti na posao, brati plaću i ne miješati se u ništa, kamo li u povjerenstva. Nema veze što povjerenstvo za podjelu novaca novca više nema jerbo ga je bivši ministar po njegovoj preporuci podijelio, uključivo i nekima po sedamdeset tisuća kuna, iznos koji inače ne podliježe natječaju. Sigurno nema više ni za mjesečne honorare za rad u narečenom povjerenstvu u iznosu od tisuću kuna mjesečno. Dvanaest tisućica godišnje za „ja tebi ti meni“. Pa fino, ako za ništa ima se za gemišt. Krasna jedna, alternativna, kulturna – „fina medija“. Inače tom „stručnom povjerenstvu“ ni u deliurum tremensu svih članova ne bi se moglo dogoditi da pluralistički pače, alternativno doniraju i podupru bilo koga i bilo što, primjerice neki portal koji piše o obitelji, njenim vrijednostima, značaju… Kakav referendum, kakva većina, za njih je to – mufov dim. Bilo je korisnije podijeliti te milijune kuna recimo klubovima liječenih alkoholičara. Netko bi od njih sigurno ostao ubuduće trijezan. Uostalom tako bi se dotakao i pluralizam, jer, izuzimajući ovisnost, oni se najvjerojatnije po svemu razlikuju.

Stotine poreznih milijuna za kulturnu revoluciju, milijarde za HRT

Milijuni koje je podijelilo povjerenstvo su sitnica – na istu ideološku stranu, u korist iste kulturne revolucije tko zna koliko je desetaka i stotina milijuna iz Ministarstva kulture još otišlo. O zakonu koji je „skuhalo“  a prema kojemu je HRT postao jednoumno čudovište pisali smo u vrijeme njegova usvajanja, dakle u pravi čas. Sad je kasno, šteta je počinjena. Evo primjera ordinarne zloporabe. Čitam kako je Mirjana Rakić gostovala na HTV-u kod Stankovića, a druga strana, dakle Marko Jurič, nije iako ga je na prosvjedu podržalo deset tisuća pretplatnika tog istog čudovišta, HRT-a. Kakvo je to novinarstvo, kakva je to javna kuća? Ista ona i onakva za koju možda i deset godina, s tugom, ponavljam: ceterum censeo – ukinuti, rasprodati, zatvoriti… kad ne može biti ni mrvicu barem objektivna.

Potez ministra Zlatka Hasanbegovića na svoj način je kritizirao i političar Drago Prgomet, jer da se počelo s „kulturnom revolucijom“. Takvi su ti političari iz Hrvatske i intelektualci: neznalice. Ovaj ne zna kako je kulturna revolucija, imanentno komunistički konstrukt i praksa, te traje i više od stoljeća, ovdje najmanje od svibnja 1945. Obnovila se dvije tisućite, nastavila u malo blažoj formi za Sanadera, a naročito intenzivirala za Ive Josipovića („zacrveniti Hrvatsku“, „ustaška guja“ i sl.) te još ubrzala za „vakta“ Zoke. Sve to vrijeme Drago Prgomet je „dreždao“ u HDZ-u i nije primijetio – kulturnu revoluciju! Bože, ovi izvana kad vide kakvi su nam intelektualci, sigurno se pitaju: A kakvi su vam glupani?

Mato Dretvić Filakov