Utvrđeno očinstvo Velike koalicije

Velika koalicija nedonošče Slavka Goldsteina

 

 

U Hrvatskoj su i dan danas mnogi uvjereni da je ideja „velike koalicije“ začeta negdje pri vrhu poglavarstva Katoličke Crkve, na zagrebačkom Kaptolu. Doista, na stranici zagrebačke nadbiskupije u izborniku nalazi se poziv: „U novom broju Glasa Koncila pročitajte… "Živimo radost susreta s milošću!" – naslov je koji otvara novi broj Glasa Koncila od nedjelje 13. prosinca prigodom proglašenja Izvanredne svete godine milosrđa na svetkovinu Bezgrješna začeća BDM.

VELIKA KOALICIJA

 

U komentaru mons. Ivan Miklenić po naslovom "Zašto se isključuje velika koalicija?" između ostaloga upozorava na nevjerodostojan govor da birači na izborima nisu dali glas za veliku koaliciju. "Činjenica je da su birači, kao i uvijek, dali glas onomu koga bi željeli na vlasti te ne bi mogli imati ništa protiv toga da onaj komu su dali svoj glas stvarno bude na vlasti: bilo samostalno, bilo u koaliciji, pa bilo i u velikoj koaliciji. Može li itko dokazati da je stajalište protiv velike koalicije stvarno nešto pozitivno i dobro u sadašnjem hrvatskom političkom času?"

 

Komentar glavnog urednika Glasa Koncila u cijelosti prenosi narod.hr, portal udruge Željke Markić: „Ivan Miklenić: Zašto se isključuje velika koalicija?“  “Nevjerodostojan je govor da birači na izborima nisu dali glas za veliku koaliciju. Činjenica je da su birači, kao i uvijek, dali glas onomu koga bi željeli na vlasti te ne bi mogli imati ništa protiv toga da onaj komu su dali svoj glas stvarno bude na vlasti: bilo samostalno, bilo u koaliciji, pa bilo i u velikoj koaliciji. Može li itko dokazati da je stajalište protiv velike koalicije stvarno nešto pozitivno i dobro u sadašnjem hrvatskom političkom času?”, stoji u uvodu novog komentara glavnog urednika Glasa Koncila mons. Ivana Miklenića.“ Uredništvo portala u komentaru dodaje podnaslov „Govor o novim izborima nije politički odgovoran.“

 

Vjerojatno su komentar Glasa Koncila i potpora tom komentaru portala narod.hr, bili jedan od jakih poticaja Mostu da žestoko pritisne SDP-ovu i HDZ-ovu koaliciju za stvaranje „tripartitne koalicije“. Zašto predvodnici Mosta nisu „tripartitnu koaliciju“ nazvali velikom koalicijom vjerojatno objašnjava zaboravljeno otvoreno pismo Slavka Goldsteina Ivi Sanaderu objavljeno u tjedniku Globus od 8. 2. 2008. pod naslovom „Nacrt velike koalicije HDZ-SDP“. Ugledni intelektualac iznosi premijeru Sanaderu svoj prijedlog za izbavljanje Hrvatske iz ozbiljne krize u koju je zapala na putu u Europsku uniju“.

 

Za stvaranje Velike koalicije Slavko Goldstein nudi dvije varijante:

Varijanta 1: Velika koalicija

„O toj se ideji prošlog proljeća i ljeta prilično mnogo pisalo i raspravljalo. Predsjednik Mesić definirao je veliku koaliciju kao „izlaz  nepoželjnoj nuždi“ koji nam trenutno nije potreban  jer takva nužda još nije nastala. Jesu li vodeći ljudi HDZ-a i SDP-a, za volju zajedničkog europskog cilja, sposobni nadrasti svoje mnogovrsne političke razlike i politički nepoželjne osobne animozitete?“, Goldstein nije siguran. Stoga nudi drugu varijantu:

 

Varijanta 2: Vlada sposobnih

„Ako već nema mnogo nade da bismo nogli dobiti Vladu višestranačkog proeuropskog konsenzusa, možda je bar malo realnije očekivati da bi vodstvo vladajuće stranke moglo sastaviti Vladu sposobnih ljudi. Za takav podvig potrebna je spoznaja nadležnih u HDZ-u da u redovima svoje stranke nemaju dovoljno osoba ministarskog formata. Ako pođu od takvih pretpostavki, ne će  im biti suviše teško  pridobiti neke ugledne vanstranačke ljude, istaknute stručnjake, da preuzmu vodeće pozicije u nekim od osjetljivih Vladinih resora ili barem vođenje nekog od projekata za pripremu najnužnije reforme.

 

Uvjeren sam da u izvanstranačkim krugovima, proporcionalno, ima takvih osoba više nego unutar politički stranaka“, obrazlaže Goldstein varijantu 2. te dodaje

„Post scriptum:

U domaćem sam tisku u više navrata objavljivao prijedloge za neke važne ili manje važne reforme u našem društvenom i političkom životu.  Navikao sam da nijedan od tih prijedloga nije bio odmah prihvaćen, ali neki od njih  bili su poticaji za razgovore i razmišljanja iz koji su se katkad, obično mnogo kasnije, rodile i neke realizacije, u raznim transformacijama i bez mojeg učešća… Ovaj sam tekst pisao u tihoj nadi da bi i neke od iznesenih ideja mogle doživjeti sličnu makar i bitno skromniju sudbinu. Ostvariti ih mogu samo ljudi znantno mlađi od mene, svakako i bez mene, pa im želim da budu uspješni i obećavam da se neću javiti sa zahtjevo na autorska prava“.

 

Ne znam je li Goldstein negdje u medijima ipak zatražio autorska prava. Nije ih zatražio ni bivši predsjednik Mesić iako je i on 2008. iznio ideju  Velike koalicije HDZ-a i SDP-a u okolnostima u kojima bi to bio izlaz iz nepoželjne nužde. Teško bi njih dvojica mogli ostvariti autorska prava jer Velika koalicija nije ostvarena. Most je najprije želio veliku koaliciju pod nazivom „tripartitna koalicija“ pa kad taj cilj nije ostvario, prešao je na drugu varijantu „stručnu vladu“. A ta „stručna vlada“ u svemu je  istovjetna s Goldsteinovom „Vladom sposobnih“. Za primjer sposobne, izvanstranačke ljude, Goldstein nalazi na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Veli da poznaje barem dva profesora koji bi znali kompetentno provesti reformu pravosuđa a više sposobnih vidi među sudcima.

Zoran Pusić i Slavko Goldstein

 

Zbog nedostatka stručnih osoba i zbog čvrstog HDZ-ova odbijanja kaolicije s SDP-ovom koalicijom, Mostu je preostalo jedino koalirati s SDP-om ili HDZ-om te „stručne“ osobe potražiti na tržištu. U dugim i mučnim pregovorima, nazrijevalo se kako su se očekivanja Mosta o „tripartitnoj koaliciji“ izjalovila jer stvarno ni SDP-ova ni HDZ-ova koalicija nisu bile voljne odustati od svojih ideologija i politika. SDP-ova koalicija nije mogla prihvatiti poraz svoje ideologije a HDZ-ova koalicija nije smjela odreći se svoje ideologije i svojih politika. Tomislav Karamarko se mogao odreći mjesta premijera ali nije smio spašavati poraženu ideologiju SDP-ove koalicije. Odgovorno je radije  otvorio mogućnost novih izbora. Poraz ideologije SDP-ove koalicije teži je nego što na prvi pogled izgleda jer valja uzeti u obzir da je SDP-ova koalicija imala na svojoj strani ne samo medije nego i veliki broj dugogodišnjih i novozaposlenih u državnim institucijama. Da je Tomislav Karamarko pristao na „tripartitnu koaliciju“ od HDZ-ove, Domoljubne koalicije, od pobjednika napravio bi poražene i onemogućio provedbu nužnih reformi.

 

Bojim se da u Mostu neki to još uvijek nisu uvidjeli jer ne znaju da je SDP-ova koalicija svoju ideologiju pretočila u zakone s dalekosežnim štetnim posljedicama za cijelu hrvatsku naciju. Izmjene Ustava i cijeli niz zakona, tobože  u ime usklađivanja sa zakonodavstvom EU-a i pristupa u EU-u, SDP-ova koalicija je nametnula još dok je bila u oporbi u vrijeme Vlade Jadranke Kosor te nakon povratka na vlast. U skladu s SDP-ovom ideologijom nametnuti su među ostalim: Zakon o državljanstvu, Zakon o strancima, Zakon o azilu, Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski državni sabor. Zakon o registru birača, Zakon o prebivalištu, Zakon o osobnoj iskaznici, Izmjene Zakona  o dohotku  u koji je SDP-ova koalicija  unijela odredbu oporezivanja mirovina rezidenata ostvarenih u inozemstvu.

 

Redovi uznemirenih starijih ljudi po hodnicima ispostave porezne uprave ovih dana, poruka su iseljenicima da ostanu u tuđini ili da se nekako snađu. A loš Zakon o prebivalištu, prepisan iz bivšeg političkog i gospodarskog sustava, nije usklađen s člankom 32. Ustava, otežava pokretljivost radne snage, nepotreban je teret policiji, osobama koje nemaju u vlasništvu stan ili kuću, omogućava i potiče prijavu prebivališta ili boravišta prema interesima velikog broja ljudi. Objavljen je npr. podatak da čak 20.000 osoba iz zagrebačkog prstena ima prijavljeno prebivalište u Zagrebu radi parkinga. Nepoznat je broj stanovnika kontinentalne Hrvatske koji su prijavili prebivalište na nekom od otoka na kojima imaju apartmane radi jeftinije brodske karte.

 

Godinama poznati hrvatski demografi pišu i govore o potrebi demografskog razvoja Hrvaske ali ni valovi izbjeglica nisu bili dostatan poticaj za izradu hrvatske useljeničke politike koju bi Hrvatska temeljem načela subsidijarnosti trebala izraditi. Umjesto useljeničke politike, na leđa MUP-a natovarena je odgovornost podnošenja prijedloga tzv. migracijske politike. Hrvatskoj se useljenička politika događa, a to je najgora, neodgovorna useljenička politika.

 

Na Vladi i zastupnicima Domoljubne koalicije u Hrvatskom državnom saboru prioritet je potrebna izmjena loših zakona koje HDZ-ov koalicija u prošlom sazivu nije uspijevala izmijeniti jer nije imala dosta ruku. Nadam se da će s vremenom i zastupnici Mosta štošta uvidjeti što im još uvijek nije razvidno. Tomislav Karamarko i HDZ-ovi drugi dužnosnici i dalje mogu očekivati napadaje nositelja poražene ideologije. Budu li premijer i prvi podpredsjednik Vlade učinkoviti, ne će biti popularni. U narodu je poznata izreka: Lijepe kolo vode, ružne kuću kuće.

 

Branko Barbić