Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Zagreb po postupanju s otpadom najgori u Europi

Budućnost je u kružnoj ekonomiji

 
 
Uspoređujući odvajanje otpada u 28 europskih metropola EK je zaključila da je po tome najgori Zagreb, koji odvaja svega 1 posto papira, metala, stakla, plastike i biootpada. Europski uzor je Ljubljana – 150 km od Zagreba i svjetlosnu godinu udaljena…
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/02/otpad-2-20120229152646975.jpg
Europska komisija prošli je tjedan objavila Izvješće o postotku otpada koji se odvojeno prikuplja i reciklira u 28 europskih metropola. Prema tom izvješću Zagreb se smjestio na posljednje mjesto na tablici, odmah iza Sofije i Bukurešta, jer se pokazalo da se u metropoli reciklira tek jedan posto otpada! Da stvar bude zanimljivija, prvo mjesto zauzela je Ljubljana, koja je po pitanju brige o otpadu odmakla najdalje u Europi, jer odvojeno prikuplja čak 55,4% metala, plastike, papira, stakla i biootpada. Iza Ljubljane slijede estonski Tallin sa 47,2% i finski Helsinki sa 38,6%. Zagreb je u "ugodnom" društvu metropola Bugarske i Rumunjske. Ipak, izvješće je pokazalo da mnogi ne rade kako treba jer je prosjek europskih metropola u odvojenom prikupljanju i dalje relativno niskih 19%.
 
Slovenija već sada odvojeno prikuplja 39,5 % otpada i uspjet će zadovoljiti EU ciljeve za pet godina, dok se računa da su u proteklih deset godina na deponijima smeća u Hrvatskoj završilo sirovina vrijednih čak pet milijardi kuna, kažu službeni podaci s kojima barata Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. To što se događa u Zagrebu rezultat je to destruktivne politike guranja glave pod tepih desetljećima, što je rezultiralo činjenicom da do danas uopće nije ni određena niti lokacija za gradnju Centra za gospodarenje otpadom za Zagreb i županiju. Tome se protive lokalni građani, a političari im u svojoj kratkovidnosti povlađuju. Odlagalište otpada Jakuševac je rak-rana koju se ni ne liječi. U Zagrebu je sustav brige o otpadu uglavnom usmjeren na gomilanje miješanog komunalnog otpada, uz izuzetak PET ambalaže i limenki, na kojima sirotinja može zaraditi pa se ta vrsta otpada vadi iz smeća i nosi u dućane gdje se za to prima naknada. Po broju zelenih otoka i promidžbi reciklaže i odvojenog prikupljanja Zagreb bio uspješniji davnih 90-ih prošloga stoljeća kada je taj posao pionirski radila mala tvrtka ZGOS na Zelenom trgu 2. Umjesto da gradi na njezinim temeljima, Čistoća je logično "usisala" ZGOS, ali i pogasila glavninu njegovih napora. Broj reciklažnih dvorišta nije se povećavao od 90-ih, sada ih je devet u cijelom gradu, a urbanističko planiranje i GUP nisu išli za planskim stvaranjem novih zona gdje građani mogu odnijeti otpad. Najnoviji je primjer zatvaranje reciklažnog otoka na Kunišćaku. Dakle, reciklažni otoci čak ne postoje ni u svakom zagrebačkom naselju, a da ne govorimo o sustavu prikupljanja otpada "od vrata do vrata", koji se pokazuje najuspješniji. U Zagrebu se to do sada svelo na pilot projekte prikupljanja biootpada u pojedinim naseljima, iste takve kakve je još 90-ih provodio ZGOS na Horvatovcu.
 
"Ključ za uspjeh Ljubljane je bilo uvođenje sakupljanja od vrata do vrata, posebno za biootpad, koji najviše pridonosi brzom usponu prikupljenog postotka. Sustav je podržalo vrlo dobra komunikacijska strategija komunalnom poduzeća Snaga u suradnji s drugim dionicima, medijima i udrugama", ističe se u izvještaju EK. U Ljubljani su zato shvatili da je ključno smanjenje otpada u nastajanju što je jedno od ključnih načele kružne ekonomije, najnovijeg hita iz Briselske kuhinje. Uloženo je dosta truda u osvješćivanje građana kako smanjiti proizvodnju otpada, a partnerska organizacija koja im u tome pomaže je REUSE – Centar za ponovnu upotrebu, gdje raznim aktivnostima nastoje motivirati građane da stvari popravljaju umjesto da ih se rješavaju bacanjem u smeće. Naravno, REUSE je ostvario partnerski odnos i sa školama, jer ključ je u ranom učenju. Sada je ta inicijativa proširena na nacionalne pokušaje smanjivanja prehrambenog otpada i bacanja hrane. Dobri primjeri ne moraju se vidjeti preko granice, dovoljno je skočiti do Međimurja gdje se odvojeno prikuplja oko 50% otpada. Umjesto ulaganja dodatnih napora da se količina otpada umanji i odvoji "na pragu", u Zagrebu se radi drugačije, vjerojatno u nadi da nečime ipak treba pogoniti planiranu spalionicu otpada pa zašto to ne bio dobar, stari miješani komunalni otpad, što više, tim bolje… U novom modelu naplate otpada, s kojim je gradska vlast krenula lani u prosincu, kvadratura kućanstva se zamjenjuje s izmišljenim fiksnim volumenom spremnika za miješani otpad i fiksnim brojem odvoza koji ne odgovaraju potrebama građana, prigovorila je Zelena akcija koja promovira zero-waste koncept. Takvim sustavom većina građana mora plaćati odvoz veće količine otpada nego što zaista proizvede. Osim što se nastavlja nepravedna i štetna naplata, okolišu se nanosi velika šteta zbog nastavka proizvodnje velikih količina miješanog otpada za gomilanje na Jakuševcu. Novim modelom naplate građanima se mjesečni računi više ne izračunavaju po kvadraturi, već na temelju volumena spremnika za miješani otpad i broja odvoza tog spremnika. Problem je da građani ne mogu sami, sukladno svojim potrebama, odabrati veličinu spremnika i broj odvoza, čime ih se ne motivira da drugačijim postupanjem s otpadom utječu na smanjenje svojih računa i veći postotak odvojenog prikupljanja. Čistoćini kamioni i dalje odvoze poluprazne kante više puta tjedno, a računi za otpad manji su svega par kuna. Nastavlja se neučinkovit sustav odvajanja bez ikakve kontrole u malobrojnim spremnicima raštrkanim po gradu, a Zagrepčanima uglavnom nisu osigurani nikakvi dodatni spremnici za odvajanje otpada na kućnom pragu.
 
A što kaže Europa? S novim paketom cirkularne ekonomije koji je Europska komisija usvojila u prosincu 2015., još veći naglasak stavljen je na odvojeno prikupljanje. To podrazumijeva ambicioznije ciljeve za komunalni otpad i ambalažu, sa zabranom bacanja na odlagališta odvojeno prikupljenog papira, metala, stakla, plastike i novog elementa – biootpada. Prema novoj Direktivi o otpadu, do 2030. trebati reciklirati 65% komunalnog otpada i 75 % ambalažnog otpada, a uvedena je i obvezujuća direktiva o maksimalno 10 % ukupnog otpada koji smije završiti na odlagalištima. S poražavajućom stopom reciklaže od oko 18 % Hrvatska je, uz još nekoliko članica, dobila prijelazni period od pet godina da se prilagodi novim pravilima. S ovako nestimulativnom politikom prema otpadu koju provodi Zagreb, izvjesno je da ćemo podbaciti. U Planu gospodarenja otpadom 2015.-2021. prevencija, ponovna upotreba, odvajanje i recikliranje otpada popustile su pod konceptom zbrinjavanja otpada u velikim centraliziranim centrima, koji se u EU-u sve više napušta kao neučinkovit. Ne zaboravimo, najviše uspjeha u odvojenom prikupljanju otpada (sirovina) imaju upravo općine u Međimurju, koje slijede "zero-waste" koncept. Novi ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović kao civil i stručnjak bio je veliki zagovornik tog koncepta pa sad valja vidjeti kako će "disati" kad se snađe u novoj političkoj ulozi.
 

Nina Domazet, www.energetika-net.hr

Povezane objave

Što čini Opec?

HF

Što ako litija i kobalta nestane do 2050.?

HF

Traži se ukidanje subvencija

HF

Računi odsad na jednoj uplatnici

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više