Želim k tebi

Umilno tihi glas

U košmaru moje lude, usijane glave,

jedino umilno zvuči tvoj tihi glas,

tamo daleko na našoj obali Save,

u njemu tražim svoj mir, svoj spas.

Želim k tebi, ali plivati ne znam,

zato budan dočekujem nove zore,

na ovoj strani živjeti me je sram,

ali ta rijeka je široka kao more.

Hodam bulevarom, a vidim naš šor,

od parkova zelena srijemska polja,

na trgu vidim konje, pse, ovaca tor,

antenena krovovima suvinova kolja.

Silom hoću nazad, u gimnazijske dane,

na našu pješćanu plažu, bostane i žita,

tebi u duge crne kose, u stare mi rane,

mladost, pijanke do zore, topot kopita.

I u košmaru moje lude, usijaneglave,

jedino umilno zvuči tvoj tihi glas,

tamo daleko na našoj obali Save,

u njemu tražim svoj mir, svoj spas.  

Branimir Miroslav Tomlekin