Korizma

Bez obraćenja i pokore nitko od ljudi se ne može spasiti

Hvaljen Isus i Marija!

Draga braćo i sestre!

Isus nam u Evanđelju govori: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grješnike na obraćenje.“ (Luka, 5. 31-32 ) Svi smo mi duhovno bolesni zbog naših grijeha. Svima nama je potreban Isus da nas izliječi od gube grijeha i zla. Zato Krist sve nas poziva na obraćenje Bogu. Bez obraćenja i pokore nitko od ljudi se ne može spasiti. Stoga nas Crkva u ovo milosno vrijeme Korizme poziva na pomirenje s Bogom i ljudima.

Korizma je vrijeme priprave za temeljni blagdan kršćana: Uskrs. U njemu je sažeta osnovna zbilja kršćanske vjere: vazmeno otajstvo. Uskrsli Krist je nadvladao smrt, a s njome mržnju, zloću i grijeh ljudi i očitovao se kao Pobjednik. Zbog toga korizma je najprikladnije vrijeme koje će nas uvesti u to središnje otajstvo naše vjere. To je vrijeme u kojem će mnogi ljudi primiti život u Crkvi, život koji će za njih značiti zalaganje u nasljedovanju Krista i njegova služenja Bogu i ljudima. Zato svi kršćani koji se pripravljaju na Uskrs trebaju nastojati odstraniti iz svoga života grijeh i zlo i napredovati u služenju drugima. Takav napor u napredovanju je neophodan želimo li istinski uzeti udjela u Kristovoj smrti i uskrsnuću. Smisao je korizme da nas što više uvede u shvaćanje tog otajstva Krista. Naspram svijetu koji se brine jedino za materijalna dobra, Krist je donio poruku spasenja i svojim je životom ostvario. On sada nas poziva da tu poruku spasenja prenosimo ljudima i da ostvarujemo što bolje međuljudske odnose: u obitelji gdje živimo, u društvenoj zajednici u kojoj se nalazimo i u cijelom svijetu. Prihvatiti Krista znači ostvarivati njegovo otajstvo ljubavi, samoprijegora i predanja drugima. U to otajstvo ulazimo krštenjem, a ostvarujemo ga svakodnevnim zalaganjem. To je život rada i predanja za druge. U takvom životu nalazimo čvrst oslonac u Kristovu uskrsnuću. On je pobjedio smrt, nadvladao je mržnju i započeo ostvarivati novi svijet zasnovan na istini i pravdi, ljubavi, slobodi i miru.

Tako je i naš životni put mukotrpan i mučan, ali Krist je naš Predvodnik i On će nas osloboditi i jednom uskrsnule primiti u vječnu domovinu. I mi prihvaćamo svoj život kroz muke i napore. Stoga vjerni Bogu i uz pomoć Kristovu nadvladavamo sve kušnje i idemo naprijed. Ako očima vjere promatramo sve ovo što se zbiva nama i oko nas, onda nikome drugome osim Bogu možemo reći da je On naša zaštita, zaklon i utvrda. Bog je jedini bogat, dobar i izobilan u svojoj ljubavi. Najveće bogatstvo koje nam je dao jest spasenje u Kristu Isusu. Tu svoju vjeru treba da posvjedočimo i drugima prenesemo riječju i životom. Sržni sadržaj te naše kršćanske vjere jest živa osoba: Isus Krist uskrsli od mrtvih, Sin Božji i naš Spasitelj. Mi njemu i u njega vjerujemo, njemu se povjeravamo, njega poštujemo, njega nadasve ljubimo, uključujući u tu ljubav prema Kristu sve ljude.

Kršćanin biti znači vjerovati u Boga, priznavati i ljubiti Boga, prizivati Ime Gospodnje te od njega očekivati sva dobra. A Isus Krist, Sin Božji i pravi Bog je za nas kršćane izvor svih dobara u ovom i u budućem životu. Ali ta naša vjera zasada, u nevoljama i iskušenjima ovozemaljskoga života, je »napastovana« vjera. Zato kao i Isus, svaki kršćanin treba biti u najjačem smislu »duhovan« čovjek, prožet i vođen Duhom Svetim da bi se mogao oduprijeti Sotoni koji ga želi upropastiti. Bog je dopustio da i njegov jedinorođeni Sin Isus Krist, nakon četrdesetdnevnog posta i molitve, bude napastovan od đavla u pustinji, da nas pouči kako ćemo se hrvati i odhrvati Napasniku i Neprijatelju ljudskoga roda.

Amen!

Hvaljen Isus i Marija!

Jakov Ripić