Misli li itko kako je doista bitno kakvu je kapu nosio ministar Zlatko Hasanbegović na splitskoj Rivi 1993.? Što je kao mladić pisao u biltenu HOP-a, i zna li itko u Hrvatskoj 2016. što to „HOP“ uopće jest, a kamo li tko je Srećko Pšeničnik? Izuzimajući dakako dežurne lovce na ustaše, Novosti Srpskoga narodnog vijeća i Ivicu Đikića. Kako ne bi bilo neke zabune, u srpskom govoru i novogovoru novih „antifašista“, ustvari antinacističkih ncista, „ustaše“ su sinonim za Hrvate – i političke i etničke. Naravno kako je to svakom imalo normalnom, svakodnevnom čovjeku i građaninu nebitno, niti o tome ima pojma. Niti treba imati.
Novosti = Der Stürmer
Usput, za neke, bilo je tada vrijeme krvave agresije na Hrvatsku, ginuli su bojovnici i s kapom i gologlavi, bez vojničkih cipela, u tenisicama, ginuli su civili, žene, djeca… Da je neki dragovoljac na prvoj crti u to vrijeme nosio kapu skroz naskroz, i izvana i na podstavi, opšivenu samim u-ovima pa mu granata raznijela glavu i na njega bi pljunuli SDP i Stazić, HNS i Pusić (Kakvu su kapu uostalom nosili ustaški sudci, poput suca Eugena Pusića) Jaroslav Pecnik i tko sve još ne. Uvjeren sam kako bi, ako ne baš javno poskrivećki sigurno, u glavi bi, glava je bitna, pomislili: tako mu i treba. Ginuli su, ranjavani, kapa je im je bila zadnja i ostala zadnja stvar. U međuvremenu je otkriveno kako je gologlavi mladić sa slike na kojoj je i ministar Hasanbegović kasnije poginuo u ratu. Inače, kad smo pri kapi, u to vrijeme najpogubnija kapa je nosila crvenu zvijezdu petokraku, a JNA je imala ulogu srpskoga Wehrmachta. Istodobno, svojevremeno sam pobrojio, bilo je još najmanje desetak srpskih agresorskih „kapa“ i šubara s prekriženim „bedrenim“ kostima, kokardama… toliko vojnih i paravojnih jedinica. Bješe i opća jedna „vikendaška“ – vikend četnici ala višnjica, maroderski kukavelj.
Kakve su kape nosili?
Pa zašto onda cvili SDP (i HNS i politički „liberalni“ otpad zvan „laburisti“ i Milorad Pupovac…). Čekaj malo, kako Milorad Pupovac nastupa u ime „kluba zastupnika“. Jednostavno, cestovni pregazitelj (i graditelj neisplativih cesta), Radimir Čačić mu je oformio „klub“, pa sad kad u ime „kluba“ govori Milorad Pupovac računajte kako to ustvari zbori i Radimir Čačić. Milorad Pupovac bi inače trebao govoriti u ime kluba nacionalnih manjina – što bi bilo u redu. Al' nađe se uvijek takvoga, poput onoga koji za lovu – Čačić za moć, slavu i mogućnost lajanja – kod Pupovca, kao bivši hosovac, Đikić, proskribira hosovsku kao ustašku kapu, usput crnu iako je službena ustaška bila skoro žuta.
Stürmerovska nadslovnica: Thompsonu pod vratom srp nad glavom čekić
I sam je napisao kako baš na kapi ni nema slova „u“, ali je svejedno članak naslovio kao „Točka na U“. Sad u novom članku, u kojemu polemizira s Predsjednicom države, kao novoj predigri za Pupovčev odgovor, ipak tvrdi kako je kapa na glavi ministra Zlatka Hasanbegovića – ustaška. Nekoliko puta smo (odavno) upozoravali kako su Novosti obična propagandna mrziteljska tiskovina potpuno jednaka sličnim srpskim tiskovinama iz sredine i konca osamdesetih godina. I, zbog metalnog zdravlja, da nas ne „navuku“ na mržnju, uglavnom ih se klonili. Novosti su pokupile i feralovce, koji su se nakon propasti te tiskovine razmilili po medijskom prostoru u Hrvatskoj; Đikića, Dežulovića, Čulića, Ivančića… Feral je pak “satira-vao“ u maniri jednog Stürmera, najodurnijega „satiričkog“ časopisa od kojega se čak i Hitleru ponekad dizao vegetarijanski želudac. Možda bi se preciznije tu „maniru“ moglo opisati kao antinacističkom nacističkom „satirom“ – satarom.
Kakva je to naslovna stranica Novosti na kojoj je pod vratom Marka Perkovića Thompsona srp, a nad glavom – čekić. Takvih stürmerovskih stranica bilo je još. O „satiračkim“ tekstovima, „satiri“ do balčaka, ne ću i sada, samo bih širio mržnju. Nego što će Milorad Pupovac nakon što se otkrilo kako je Ivica Đikić, ni manje ni više, nego „napismeno“ slavio Maksa Luburića. „Mlado, ludo“, ili će i on zaslužiti kakvu, možda počasnu, stürmerovsku stranicu – naslovnicu. Osobito je zanimljiva činjenica kako najodurnije tekstove u Novostima pišu bivši feralovci, pa ispada kako „to“ bogato nagrađuje državni proračun, s jedne strane, a s druge manjinskim Srbima tovare na vrat svoje antihrvatske frustracije, uspješno ih usput zavađajući s Hrvatima, etničkim i političkim – za lovicu poreznih Hrvata. Malo suludo, zar ne, ali bogme i „lukavo k'o lisica“; unajmiti za takve poslove postferalovsku „divlju hordu“. Na taj ološ bi trebalo jednostavno staviti točku na način da ih se izbaci napolje – na tržište. U najmanju ruku prekine dotok državnog novca gdje god se ološ pojavi a ne da pohvalitelj Maksa Luburića problematizira kapu, ima „u“ nema „u“ i još polemizira s Predsjednicom države – za novac poreznih obveznika.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više