Hrvatski Fokus

Milanović se nada da će i dalje pisati zakone kao u vrijeme vladavine Jadranke Kosor i Vladimira Šeksa

 
 
„Pluralizam je temelj demokracije. Pluralizam podrazumijeva različitost mišljenja i dijalog. Nažalost, dijalog u hrvatskom javnom prostoru postaje sve oštriji i u njemu je sve manje tolerancije. Ne smijemo zaboraviti našu prošlost, ali bolja budućnost mora biti naš cilj. Većina građana koji me zaustave na ulici žele razgovarati o egzistencijalnim pitanjima i o budućnosti. Nažalost, to raspoloženje javnosti ne odražava se u prostoru javne komunikacije i u medijima. Očekujem od svih sudionika javne komunikacije da im tolerancija prema sugovorniku, činjenice i istina budu polazište s kojeg će voditi rasprave“.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/02/cdn-static.rtl-hrvatska.hr_image_mladen-bjic-jadranka-kosor-vladimir-seks-17d003b6beb6f03b59066ee650dee92f_view_article.jpg
Jadranka Kosor, Mladen Bajić i Vladimir Šeks
 
Neka se Tihomir Orešković „bavi onime što bi mu trebao biti posao, a zakone ćemo pisati mi“, izjavio je u svom stilu Zoran Milanović. Oreškovićev poziv na tolerantnost i na razgovor o egzistencijalnim pitanjima i o budućnosti, podsjeća me na slične davne pozive iz domovine hrvatskim iseljeničkim političkim organizacijama. Svi pozivi na jedinstvo bili su uzaludni. Tek nakon propasti Hrvatskog proljeća stvorena je krovna organizacija Hrvatsko narodno vijeće. U HNV-u su članice zadržale svoj identitet a članicama HNV-a mogle su postati samo stranke, pokreti i organizacije koje su zagovarale ostvarivanje suverene, demokratske države Hrvatske. Unutar HNV-a postojale su i borile se za hegemoniju organizacije koje su se sukobljavale oko strategija te prikladnih i prihvatljivih sredstava za ostvarivanje usvojenog zajedničkog cilja. Toleriralo se različitost mišljenja o pojedinim osobama iz hrvatske novije povijesti, o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, o strankama i pokretima ali nije bilo tolerancije za organizacije i pojedince koje su zagovarale održavanje Jugoslavije.
 
Danas u Hrvatskoj nema stranke ni pokreta koji bi u otvorenoj javnosti zagovarali obnovu Jugoslavije. Postoje međutim parlamentarne i neparlamentarne stranke i pokreti te pojedini javni djelatnici koji zagovaraju različite politike i ideologije. Te ideologije, političke doktrine i politike nisu bez posljedica za sadašnjost i budućnost hrvatske nacije. Političke doktrine i ideologije u Hrvatskoj, i u drugim demokratskim zemljama, međusobno se bore za hegemoniju. Dominantna ideologija pomaže osvajanju vlasti a vlast omogućava pisanje zakona kojima se ostvaruju željeni ciljevi.
 
Zoran Milanović to znade pa stoga poručuje Oreškoviću: Brini se ti za financije a mi ćemo pisati zakone u u skladu s našom ideologijom, s interesima naše koalicije. Radi toga je Milnaović biračima SDP-ove koalicije poslao jasnu poruku: „Ili mi, ili oni“. Ili ćemo mi pobijediti i postavljati nacionalnu agendu i pisati zakone, ili će to učiniti „oni“, ne ustaše, kojih više nema, nego HDZ-ova koalicija koja je nizom pobjeda pokazala da ideologija SDP-ove koalicije više nije dominantna. Milanović je toga svjestan ali se i dalje nada da će pisati zakone sada kao što ih je njegova koalicija pisala kad je na vlasti bila vlada Jadranke Kosor a Vladimir Šeks bio predsjednikom Paritetne komisije za izmjene i dopune Ustava, kako one potrebne za ulazak Hrvatske u EU tako i one u interesu SDP-ove koalicije u skladu s ideologijama te koalicije.
 
SDP-ova koalicija je vješto iskoristila pustu želju Jadranke Kosor da ona bude osoba koja će potpisati ulazak Hrvatske u Europsku uniju bez obzira na troškove i dugoročne štetne posljedice za hrvatsku naciju i hrvatski narod. Valja priznati da članak 10. Ustava Republike Hrvatske o obvezi Republike Hrvatske posebne brige za dijelove hrvatskog naroda u BiH i iseljeništvu SDP-ova koalicija nije pokušala mijenjati ali ga je stvarno izmijenila izmjenama i dopunama zakona koje nije uvjetovala Europska unija. Te izmjene i dopune zakona, koje nisu u skladu s člankom 10. Ustava Republike Hrvatske i doktrinom HDZ-a, pretočene su ustav Ustav i druge zakone. Jadranka Kosor i Arsen Bauk, bivši ministar uprave, priznali su kasnije da EU nije tražio izmjene izbornih zakona kojim je preko 742 tisuće Hrvata ostalo bez jednakog prava glasa. Zakonom o prebivalištu i Zakonom o osobnoj iskaznici ta kategorija birača, prebačena je u 11. Izbornu jedinicu koja može izabrati samo 3 zastupnika. Zakonom o registru birača, to ogromno biračko tijelo je potaknuto da se suzdrži od sudjelovanja na izborima ili da se pred svijetom sramoti ojađeno čekanjem u dugim redovima pred konzulatima Republike Hrvatske.
 
Tihomir Orešković, čini se, još uvijek nije dostatno informiran i ne prozire ciljeve žestoke retorike SDP-ove koalicije. Na političkoj sceni doista nije rasprava o partizanima i ustašama i o prošlosti, kako se pokušava prikazati javnosti, nego politička borba za hegemoniju ove ili one političke ideologije, ovog ili onog idejnog sustava.
 
SDP-ova koalicija je svjesna da je njezina ideologija poražena i to želi prikriti u javnosti koristeći medije. Teško joj je prihvatiti da s njoj suprotne strane, na ulice izađe 9000, a na prosvjede koje organizira SDP-ova koalicija, manje od 1000 osoba. Da bi se od očiju javnosti sakrila slika Hrvatske koja nije prepolovljena, jedne dnevne novine objavil su „Specijal Dokad?“ navodno posvećen pokušaju premijera ublažavanja retorike aktualnih političkih stanaka. Probrani pacijenti ankete tog dnevnog lista, jednoglasno iznose: da su nepotrebne rasprave umjesto rada za bolju budućnost, da je i najbanalnija rasprava o budućnosti bolja od rasprave o prošlosti, da je dosta retorike o ustašama i partizanima te da bi trebao biti naglasak na radnim mjestima i gospodarsku, da o ustašama i partizanima može govoriti svatko, da rasprave o ustašama i partizanima nisu samo nepotrebne, nego da bi ih trebalo zabraniti u Saboru itd.
http://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2013/12/Zakon-o-prebivali%C5%A1tu.jpg
U stvaranju dojma da je cijela Hrvatska zaokupljena raspravama o prošlosti, o ustašama i partizanima, sudjeluju novinari, zaposlenici medijskih kuća u vlasništvu svjetskih korporacija. Jednaki ostalim zaposlenicima, u ime vlasnika, nude javnosti medijske proizvode. Ti novinari su stručnjaci u služenju a ne u protivljenju svojim vlasnicima. Stoga ne dovode u pitanje plan DUUDI-ja za „stavljanje u funkciju“, čitaj rasprodaju, državnih nekretnina za koju milijardu kuna. Vole uz svoje komentare priložiti svoje fotografije napravljene iz žablje perspektive, koje ih prikazuju prekriženih ruku na grudima, uzdinute brade ili pak u pozi Rodinova mislioca, brade naslonjene na šaku svoje ruke. Puku šalju poruku da „samo birači mogu prekinuti uskogrudnu i nestručnu retoriku HDZ-a i SDP-a, HDZHza koje tvrde da su stranke istih ideologija i politika.
 
Mislim da nije potrebno  nikakvo smirivanje retorike jer jača retorika lakše otkriva borbu za hegemonijom, na izborima poražene ideologije. A da nije posrijedi borba tek za prošlost, za ustaše ili partizane, protiv crnog Crnoje i crnjeg Hasanbegovića, otkriva i zahtjev za ostavkom prof. dr. Predraga Šustara koji je napisao da teorija evolucije nije ponudila konačna rješenja, a to nam i dalje ostavlja prostor za Boga stvoritelja. Kad je branio ministra Hasanbegovića, Tomislav Karamarko nije znao koji će od ministara nakon Crnoje i Hasanbegovića biti meta SDP-ove koalicije. Pitao je samo koji će biti na redu za odstrjel. Izgleda da je  Karamarko, s prihvaćanjem odgovornosti prvog podpredsjednika Vlade, prihvatio ostati najnepopularnijim političarom. Njemu, Milijanu Brkiću i drugim vodećim ljudima Domoljubne koalicije, pored političkih protivnika dodatno valja nositi teret hrvatske verzije sankilota, koalicijskog partnera još ne zna je li stranka ili pokret. Ti sankiloti  imaju gaće ali članstva nemaju.
 
Poruka pak Tihomira Oreškovića o toleranciji, pluralizmu, demokraciji te odgađanje potpisa na otkaz Draganu Lozančiću mogle bi biti pokazateljem njegova kolebanja između simplificiranog, puku prihvaljivog govora, i straha od odgovornosti za stanje i budućnost nacije. Ublažavanje retorike nije potrebno. Treba samo spriječiti bilo koji pokušaj fizičkih obračuna među političkim protivnicima. Neka govore koliko hoće i što hoće i Milanović i Pupovac i Ivica Đikić i drugi novinari Pupovčevog glasila ali ne smije se nijekati Karamarku i drugim dostupnost obavijesnim sredstvima i pravo na odgovarajuće odgovore.
 
Ne treba živjeti u iluzijama očekivanja idealiziranog beskonfliktnog društva. Siguran sam da je toga svjestan i premijer jer dolazi iz Kanadae, SAD-u susjedne države, koja je u svojoj konsitutciji stupila na snagu 1789., prije nego li je i jedan predsjednik bio uklonjen zbog kriminala, izdaje, mita ili nekog drugog delikta, predvidjela za takve čine uklanjanje s vlasti predsjednika, podpredsjednika i svih državnih službenika. (Article II, Section 4 of the Constitution says, "The President, Vice President and all civil Officers of the United States, shall be removed from Office on Impeachment for, and Conviction of, Treason, Bribery, or other high Crimes and Misdemeanors.") Pojedince, stranke i pokrete vode različite ideje ali i strasti, frustracije, interesi i utjecaji s različitih strana. U tom kontekstu treba gledati i procjenjivati pojedince, stranke i pokrete na hrvatskoj političkoj sceni. Žestoka retorika samo otkriva  nelagodu nositelja poražene ideologije i njihov pokušaj otkrivanja poraza. Ne dokazuje da je Hrvatska prepolovljena.
 

Branko Barbić

Povezani članci

Suverenisti zajedno s libero-ljevicom!

HF

Drobilica Goldsteina ml. i dalje kosti drobi

HF

Uvrjedljive zakonske ženske kvote

HF

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...