Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Hrvati ne smije ući u eurozonu

Njemačkoj euro koristi, Hrvatskoj ne bi

 
 
Najava premijera Tihomira Oreškovića da će Hrvatska pokrenuti proces za uvođenje eura pogodila je stručnu javnost kao grom iz vedra neba. Naime, naša zemlja ne zadovoljava ni minimalne uvjete za ulazak u Europsku monetarnu uniju (eurozonu), koja sada ima 19 članica. Euro je izgubio prvotnu privlačnu moć. Većini članica postao je okov koji blokira njihov gospodarski razvoj i destabilizira političke sustave. Štoviše, sve je više onih koji vjeruju da se euro pretvorio u dinamit sa sporogorećim fitiljom, koji prijeti da će raznijeti i cijeli projekt Europske unije iz Maastrichta.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/03/www.confesercentisicilia.it_wp-content_uploads_2015_01_europa-unita.jpg
Neinformirani Hrvati možda vjeruju da bi im uvođenje eura podiglo osjećaj vlastite vrijednosti i potvrdilo »europski« identitet. To su vjerovali i Grci, Portugalci, Talijani i Španjolci, dok im se život nakon 2008. nije počeo pretvarati u noćnu moru. Prihvaćanje tuđe valute nije bezazlen čin, jer to znači da će se zemlja podvrgnuti tuđim pravilima igre. Zajednička valuta odgovara jakima i konkurentnijima, a slabiji su uvijek na gubitku. Stoga su sve monetarne unije u modernoj povijesti kratko trajale i propale. Tako je i eurozona došla u krizu već nakon 2008. godine. Uvođenje eura polučilo je u različitim zemljama posve suprotne učinke. Nekima je donio rekordne zarade, a većinu je izbacio iz ekonomske ravnoteže. Mediteranske zemlje izgubile su konkurentnost, pretvorile se u uvoznike i zadužile se do grla, slično kao i Hrvatska otkako je kunu vezala uz euro. Naprotiv, Njemačka je slabijima od sebe povećala izvoz, nagomilala golemu zaradu i postala glavni kreditor tih »rastrošnih« zemalja, kojima sada diktira štednju radi smanjivanja deficita i dugova.
 
Američki komentatori kažu da nije čudno što se Njemačka rukama i nogama bori za očuvanje i širenje eura, jer joj osigurava tržište za njezino izvozno gospodarstvo. Njemačkoj je euro postao sredstvo za ekonomsku i političku dominaciju u EU te za nametanje volje drugima. Francuska, Italija, Grčka, Portugal, Španjolska i ostale zemlje sve teže to trpe, pa su poplavljene novim, radikalnim političkim pokretima koji odbacuju štednju, dovode u pitanje euro i europske institucije. Sve je to zakomplicirala useljenička kriza, koja je ubrzala raspadanje Unije po šavovima, dok Britanija priprema referendum o izlasku iz EU. Pokazuje se nemogućom ne samo zajednička fiskalna i monetarna, nego i zajednička useljenička politika Unije. Članice EU, naime, imaju različite potrebe, a uniformirani potezi Europske komisije (i središnje banke) jednima koriste, a drugima škode.
 
Ukratko, euro i EU padaju u krizu i sliče na brod koji tone. Europski vođe ponašaju se kao da se ništa posebno ne događa, pa ih je ogorčeni talijanski premijer Matteo Renzi nedavno usporedio s »orkestrom koji svira na Titaniku«. Stoga nije jasno što Oreškovića – zajedno s guvernerom Borisom Vujčićem – tjera na to da Hrvatsku u zadnji čas ukrcaju u eurozonu, na Titanik. Bez naroda, u svakom slučaju, tu odluku neće moći provesti. Čini se da Orešković i Vujčić ne žive u političkoj realnosti. Oni nemaju ni izborni legitimitet, pa se i mogu ponašati poput svirača u orkestru o kojem govori Renzi.
 

Branko Podgornik, Novi list

Povezani članci

Svjetsko gospodarstvo i ekonomska politika u godini pandemije

hrvatski-fokus

Mirovinski sustav 2060. bit će neodrživ

HF

Hrvatskoj treba termoelektrana na plin

HF

Industrija je najbolji promotor plina u Dalmaciji

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...