Poteci po meni

Odagnaj slutnje

Oduvijek si znala, strastveni sam igrač…

A za svaku igru potrebno je dvoje.

Slatke usne imaš, vatreno nek' ljube…

Odluči se, evo, toplo nudim svoje!

Solo igračica budi kada ljubiš,

razumom odluči slušajući ćutnje …

Nikom' ne dopusti ni riječ progovorit'.

Znat će ono samo, odagnaj slutnje.

Osjećaji teku poput voda rijeke…

I nizvodno dolje u slap se pretvara.

A i riječi same odavno već plove…

Poanta je uvijek ona ista stara.

Znaš ti dobro sama koliko te želim…

Samo priznaj sebi.

Ne tražim te puno.

Tvoje bi mi usne utažile žeđe.

Brzaci su moji, i tvoji postali,

ne želim te viđati sve rjeđe i rjeđe…

Bar glas da ti čujem, ne kvari mi gušte … zovi!

Vladimir Živaljić