Bit će to crna nedjelja za Merkel i njezinu stranku
Oko 12,6 milijuna građana s pravom glasa (u cijeloj Njemačkoj je 62 milijuna birača) u nedjelju će, 13. ožujka, moći izaći na birališta u saveznim zemljama Baden-Württemberg, Rheinland-Pfalz i Sachsen-Anhalt. Nikada glasovi provincije nisu bili tako važni u njemačkoj politici. Klasične zemaljske teme kao što su obrazovanje ili policija ostale su u sjeni izbjegličke politike. Stoga u perilici za rublje (njem. Waschmaschinen), kako Berlinci nazivaju zgradu na Spreeu, vlada tjeskoba. Bit će to crna nedjelja za Merkel i njezinu stranku.
Reiner Haseloff, Malu Dreyer i Winfried Kretschmann
CSU, sestrinska stranka CDU-a, čak prijeti tužbom protiv kancelarke. U lokalnim podružnicama Kršćanskih demokrata raspoloženje se kreće između agresije i rezignacije. Rijetko kada je neka tema toliko dominirala životom u Njemačkoj kao pitanje treba li ova zemlja u velikom stilu primati izbjeglice. Jedinstvo društva se našlo na provjeri izdržljivosti, a najveći profit iz toga izvukla stranka AfD – Alternativa za Njemačku.
Nikada ranije u Njemačkoj nije bilo stranke koja je tako brzo dobivala na značenju kao AfD. Kao glas građana zabrinutih zbog velikog broja izbjeglica u Njemačkoj ta je stranka stekla toliku popularnost da demoskopi očekuju da će u sve trima saveznim zemljama osvojiti znatno više od deset posto glasova. Njezini zastupnici već sjede u pet zemaljskih parlamenata, a 13. ožujka ući će u još tri parlamenta. Za kršćanske demokrate etabliranje jedne takve stranke desno od njih predstavlja pravu noćnu moru.
U Sachsen-Anhaltu (nešto manje od dva milijuna građana s pravom glasa) na vlasti je kršćansko-demokratski premijer Reiner Haseloff. On je pod pritiskom velikog broja izbjeglica počeo iznositi radikalnije stavove, ali to nije donijelo veliku korist CDU-u – građani se okreću Alternativi za Njemačku. Haseloff je rekao da njegova pokrajina ne može primiti više od 12.000 izbjeglica. A došlo ih je više od 41.000, pri čemu je oko trećine njih nastavilo put ka zapadu Njemačke. Winfried Kretschmann, premijer Baden-Württemberga, pripada stranci Zelenih, ali kaže da se svakog dana moli za Angelu Merkel.
Zbog deklarirane politike dobrodošlice i otvorenih vrata u Njemačkoj su se razbile mnoge tradicionalne konstelacije. CDU je u trošnom stanju, raspoloženje podzemno, izgledi tmurni. Najjači je ministar financija Wolfgang Schäuble, oni bi u svako doba mogao stati nakraj sustavu. Kad Wolfgang Schäuble kaže „Mi to ne možemo“ i „Dosta je“, tada je gotovo s Angelom Merkel. O pitanju tko bi ju mogao naslijediti više se ne govori potajno.
Ali i SPD u nedjelju čekaju tri teška izborna poraza, Hoće li SPD ubuduće slušati vizionarske profesore (funkcionare) ili realistične okružne poglavare (bliske stanovništvu)? Riječ je o onim građanima kojima u se godinama, pozivajući se na stanje državne blagajne, uskraćivala socijalna poboljšanja i koji sada moraju gledati kako se daju milijarde eura za prave (politički progonjene) i lažne (gospodarske) izbjeglice. Sve veći broj građana ima osjećaj da vlada Angele Merkel ne štiti njemački državni teritorij. Merkel se doima kao netko tko je vođen osjećajima, bez kompasa. U međuvremenu u Europi gotovo i nema podrške.
Neke javne televizije svoju zadaću interpretiraju ovako: vođenje emisija kao otvoreno zagovaranje politike između kulture dobrodošlice i provlačenja. Postoje čak i jezične preporuke. Tako se primjerice više ne bi trebalo služiti izrazom „rijeka izbjeglica“, bolji je izraz „doseljavanje“. To ne odražava stav većine u društvu. Kritični intelektualci kao što su Rüdiger Safranski, Henryk Broder, Botho Strauss, Bassam Tibi ili Peter Sloterdijk bez ustručavanja se smještaju među desničare. Thilo Sarrazin prvi je na dnevni red stavio međukulturalnu i međureligijsku tematiku – sada bi bio njegov čas. Ali, na njemačkoj televiziji jedva ga se vidi.
Frauke Petry – čelnica AfD-a u Saskoj
Brojke i činjenice jasno govore. Dvije trećine Nijemaca sito je doseljavanja koje se očito zloupotrebljava u velikom stilu. Od 1,2 milijuna ljudi koji su došli prošle godine oko 400 000 njih ima neosporno pravo na azil – sve sirijske izbjeglice i dio Afganistanaca, iako bismo se svakako mogli zapitati kako to da Bundeswehr u Afganistanu oružjem brani zemlju čiji državljani žele azil u Njemačkoj. Kancelarka uopće nije odgovorna za otvaranje granica, kaže se, jer one su već bile otvorene. To nije točno. Angela Merkel potaknula je otvaranje granica, u početku možda s dobrim razlozima i izričito kao iznimku. Ali ta iznimka traje već pola godine. S izričitom dozvolom kancelarke na bavarskoj se granici svaki dan svjesno krši članak 16 njemačkoga ustava (pravo na azil i njegovo ograničenje). Zašto svoju odluku javnosti nije predstavila priopćenjem vlade? U međuvremenu se u Berlinu hvataju svake slamke. Odnedavna se tvrdi da su doseljenici takoreći dodatni konjunkturni paket. Demografi znaju da se samo oko 20 posto došljaka, osobito Sirijaca, može integrirati na tržištu rada. Ostatak pada u njemačke socijalne mreže, ako se ne deportira, i na jedan i drugi način stvara troškove u milijardama. Države Magreba sada su navodno spremne primiti natrag svoje vlastite državljane. Maroko, Alžir i Tunis navodno su pristali. Ali tko doista vjeruje u to da će stotine tisuća sjevernoafričkih muškaraca pristati da ih uhvate za ruku, stave u zrakoplove i odvezu u domovinu u kojoj ih nitko ne želi?
Već imamo više milijuna muslimana, poznajemo im običaje i kulturu – tu nema ničeg novog. U Njemačkoj, naprotiv, imamo besprimjernu kulturnu borbu čija je prva žrtva kultura rasprave. Ona se sastoji prije svega u prešućivanju neugodnih činjenica. Na primjer: neprijeporno je da roditelji s Bliskog istoka u Njemačku šalju svoju maloljetnu djecu. To bi se moglo opisati kao neodgovorno, ili barem kao rubno. Trenutačno po zemlji kruži 70.000 maloljetnika bez pratnje. To one dobronamjerne ne sprječava da traže da se dozvoli naknadni dolazak upravo onim roditeljima koji su najprije svoju djecu poslali u vatru, a sada se nadaju da će doći za njima. Tko govori o brigama i sumnjama, brzo završi u blizini nacista. Neumorno se iznose pustolovne usporedbe s milijunima izbjeglica 1945./46. s bivšeg istoka Njemačke (a njihova je integracija uspjela jer su u Njemačku dolazili Nijemci, dok su migracije u Europi dosad rijetko funkcionirale).
Nikada u posljednjih 25 godina stanje u Njemačkoj nije bilo tako eksplozivno kao danas. Naravno, to je vrijeme populista. U ovom slučaju AfD-a. Da podsjetimo: Alternativa za Njemačku često je nažalost neukusan odgovor na samozadovoljan stil upravljanja Angele Merkel, koji misli da mu nema alternative. Zato CDU tone u rovovske bitke, bavarski CSU i Horst Seehofer najavili su otvorenu borbu, a AfD je u međuvremenu stigao do podrške od 10 do 20 posto, kako u kojoj saveznoj zemlji. Nastavi li Angela Merkel tvrdoglavo dalje, nisu isključeni ni ustavna tužba ni – što je opasnije – širenje CSU-a po cijeloj zemlji. Rezultat su već sada predvidjeli oni koji se bave izbornim prognozama: CSU s 20 posto glasova po cijeloj zemlji, skoro jednako jak kao CDU. AfD bi u tom slučaju bio marginaliziran.
Angela Merkel nalazi se u stupici između želje i stvarnosti
U tijeku je proces smanjivanja Angele Merkel kao vodeće političke ličnosti. Tragično je to što će ju se, uza sve njezine zasluge, gledajući natrag, prosuđivati po izbjegličkom pitanju. I ni po čemu drugome. Angela Merkel može se pouzdati u to da bijes u stranci neće prerasti u želju za pučem. ministrica obrane Ursula von der Leyen dovoljno je ambiciozna i samosvjesna da bi se mogla smatrati nasljednicom svoje mentorice. Ali ta političarka iz Donje Saske, koja uvijek slovi za rezervnu kancelarku, u mnogim je dijelovima stranke i frakcije vrlo nepopularna, a k tomu, dovoljno je pametna da bi nakon što je godinama slovila kao lojalna pružateljica potpore Angeli Merkel preuzela ulogu njenog političkog ubojice. Alternativa nije ni Wolfgang Schäuble, koji je u stranci uživa mnogo veću popularnost. List Bild je, pozivajući se na anonimne kancelarkine protivnike u Unije, pisao o tome da bi ministar financija mogao preuzeti funkciju „tehničkog kancelara“ do idućih izbora za Bundestag. Ali 73-godišnji Schäuble, kojeg je Helmu Kohl nekoć proglasio svojim nasljednikom, također je svjestan da on ne bi mogao biti prijelazni predsjednik vlade s obzirom da bi u tom slučaju, jednako kao i u slučaju da Merkel zamijeni Ursula von der Leyen, SPD odmah zatražio raspisivanje prijevremenih izbora.
Prijevremeni izbori nisu u interesu nijednoj stranci u Bundestagu. Prema ispitivanjima javnog mnijenja SPD u Baden-Württembergu gubi potporu birača da bi ga mogao preteći i AfD, a u Sachsen-Anhaltu mogao bi osvojiti tek četvrto mjesto, iza AfD-a. SPD, dakle, može izgubiti status narodne stranke.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više