Istina je temelj ispravnom postupanju pa zato i vrlinskom osobnom djelovanju. Bog je stvoritelj svijeta. Čovjeka je stvorio, muško i žensko na sliku i priliku Svoju, pa sam se i ja pojavio na ovom svijetu rodivši se preko svojih roditelja, onako kako se oni rodiše preko svojih predaka. Katolik sam pa svoje spoznaje i ponašanja temeljim na biblijskim istinama i vjeri u Isusa Krista, koji me je Svojom tjelesnom mukom i smrću, pa Uskrsnućem, otkupio od grijeha istočnog, okrijepivši me vjerom u život vječni i usmjerivši me prema činidbi vrlinskih djela, uz popratno prepoznavanje zabluda, koje prijete obmanama proisteklima od Zloga.
Lovreć
Rodih se u Lovreću, mjestu u zapadnom dijelu Imotske krajine, od otca čiji predci hrvatskog prezimena Bošnjak, jednog od najstarijih hrvatskih prezimena, dođoše iz Hercegovine, i majke autohtone Lovrećanke, Hrvatice plemenitog prezimena Petričević, iz autohtonog mjesta Mrnjavaca, odakle proistekoše povijestno poznati junaci. Kao prvorođeno dijete od ukupno šestero djece, u pučku školu sam krenuo u sedmoj životnoj godini, 1941., upravo u doba kad bijaše uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska s Poglavnikom Dr. Antom Pavelićem kao državnim vrhovnikom.
S početkom pohađanja pučke škole bilo nas je u roditelja samo četvero, dva brata i dvije sestre. Cijelo selo, onda i sada poznato je pod imenom Bošnjaci, pri čemu su svi njegovi pripadnici poznati pod prezimenom Bošnjak, a po rodbinskoj bliskosti razlikuju se po nazivima Rajušići, Dulkići, Lukovići, itd. Osobno sam srodstvom pripadnik Dulkića, čijii pripadnici su se pretežitim dijelom razmilili diljem Hrvatske, a ponetko i mnogo dalje.
Lovreć je središnje mjesto, kojem pripadaju brojna sela, a povijestno njegovo postojanje seže u vremena prije uspostave Rimskog carstva. No, pouzdane povijestne informacije neupitno su one iz doba uspostavljenog Rimskog carstva, pa one definiranije kasnije, iz vremena pripadnosti Mletačkoj republici i Austrijskom carstvu. Posljedice kasnijih zbivanja i sada trpimo, pa se moramo odlučnije potruditi da naše potomstvo usmjerimo prema sigurnijoj i boljoj budućnosti. Zato se nesmijemo bojati promicanja istinitog. Lovreću kao složenoj naseljenoj ljudskoj cjelini, nije nikada pridavan atribut zbira različitih seoskih naselja, ali se središnjem mjesnom dijelu pridavalo obilježje i značenje kakvo se običava karakterizirati male gradove, ili dijelove većih gradova. Iako su žitelji središnjeg dijela posjedovali i zemljišne seoske parcele koje su obrađivali poradi korištenja njihova uroda, svojim međuljudskim ponašanjima dojimali su se kao tipični gradski žitelji.
U svojim prije objavljenim tekstovima promaklo mi je mnogo toga važna pripomenuti, pa zato držim potrebitim sada barem dio već spoznatog pripomenuti. Svakako je važno istaknuti da je moj pokojni otac Jakov izgubio oba svoja roditelja prije dobi kad je zakonski trebao početi pohađati pučku školu. Roditelji su prerano umrli zbog teških životnih uvjeta, lišeni mogućnosti izlječenja od tada tipičnih bolesti. Očev stric je imao svoju djecu kojoj nije mogao priuštiti nikakvo školovanje, pa tako ni mojem sirotom otcu. Bogom nadaren, uspio je otac tijekom svojeg nastavka života, kao samouk steći znanja usporediva sa sveučilišnom izobrazbom i poukama uglednika. Boravci u Njemačkoj pri tome su bili bitan čimbenik. Običavao je nerijetko istaknuti da su mu u životnom snalaženju najvećma pomogli Židovi. Vjerojatno sam i ja sasvim naravno osjećao bliskost židovima, kako zato što sam kao katolik čvrsto vjerovao u Isusa Krista i Njegovu pripadnost glavnoj obitelji Židovskog naroda. Možda i zato što je očevu otcu bilo ime Izak-Jure. Nije mi namjera sada o tome raspravljati, već reći ponešto od dijela dosad prešućenog.
Lovreć – župna crkva
Iako sam u već objavljenim tekstovima izrekao da mi je tijekom polaženja pučke škole glavni vjeroučitelj bio fra Jozo Šimić, promaklo mi je napose istaknuti njegove iznimne sposobnosti i zasluge za ondašnji ugled Lovreća kao mjesta, poglavito njegova središta sa pripadnim gospodarstvenim i kulturologijskim sadržajima. Njegovim djelotvornim zalaganjem i izravnim sudjelovanjem izgrađena je prelijepa primjerno velika Nova crkva s raskošnim kršćanskim unutarnjim sadržajima, čime i omogućenim kršćanski primjerno održavanim misama. Promaklo mi je napose istaknuti osobni ponos što me je upravo fra Jozo krstio, pa zapisano usmjerio prema sljedbi Kristova nauka i vrlinskom djelovanju primjerenu osobama katoličke vjeroispovijesti. Svakako treba pripomenuti, da je svojim djelovanjem za života u moćnoj prekooceanskoj zemlji, gdje se morao skloniti zbog životnih prijetnji od sotonskih sila, koje se nametnuše hrvatskom narodu, da bi ga usmjerili prema izdaji Krista. Zahvalan sam Bogu, što mi je pružio radost čime i čast, da svog Krstitelja ponovno živa susretnem u Crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu, u dobi kad već bijah u Hrvatskoj i dijelu zemaljskog svijeta prepoznat kao djelotvoran znanstvenik i domoljub.Bez uzdanja u Boga, i Njegove pomoći u premošćivanju prijetećih životnih opasnosti, ne bih dospio do sadašnjeg stanja bogatog iskustvima vrlinskog djelovanja, a koje mi još uvijek pruža mogućnosti za uspješno nastavljanje života uz sačuvane sposobnosti uspješna vrlinskog djelovanja, sretan što me je Bog nadario darovavši mi vrlinske potomke kao pripadnike svojih tradicijski vrlinskih obitelji.
Nakon svega ovim tekstom izrečena smijem si hrabro dopustiti izricanje i onog dijela prešućenog uslijed vjerojatnih opasnosti od opakih da prešućeno zlorabe poradi promidžbe postizanja svojih opakih ciljeva. Uistinu sam uspijevao prepoznavati vrlinske osobe u pripadnika različitih vojski, neovisno o tome koliko su te vojske mogle biti međusobno neprijateljske. Ljudi griješe, neki budu zavedeni poći putem prema kojem ih usmjerava Zao, ali pretežito prevladavaju oni skloniji vrlinskom djelovanju, pa kajanju zbog već počinjenih loših djela. Svjedoci smo mnogo toga i sada. Na temelju svega prethodno izrečena zaključio sam da je ispunjen preduvjet za nastavljanje iznošenja istinitog. Promaklo mi je pripomenuti da sam tijekom drugog dijela prvog razreda i početka drugog razreda pučke škole, s ponosom nosio kapu Ustaške mladežii. Bijaše prelijepa, pa je mnogi poželješe. Zato ne mogu sa sigurnoću tvrditi jesam li je prestao nositi zbog dotrajalosti, ili vjerojatno zato što mi ju je netko poželio pa ukrao.
U prijašnjim objavljenim tekstovima bilo je riječi i o ponašanju pripadnika različitih vojski. Bio sam u prigodama pobliže upoznati pojedine pripadnike pa njihova ponašanja i razmišljanja. Dojmili su me prihvatljivim, tj. da nemaju ništa zajedničkog s djelovanjima kakva uistinu bijahu u vladajućih struktura, koje upravo izgubiše pravo da i dalje zagorčavaju život normalnim hrvatskim žiteljima obmanama i nečastnim postupanjima. Zato treba poduprijeti one društveno-političke i gospodarstvene djelatnike, koji dođoše u situaciju da mogu uspjeti u svojim iskrenim nastojanjima da sadašnje stanje u Hrvatskoj Državi promijene u istinski bolje od onog za vladavine pseudo-hrvatske vlasti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više