Vodama, rijekama… u praskozorju plaminja u novom žaru dana podno Vlašića jutarnjom rosom umivena lica Busovača krasotica njene rijeke Hum šume polja djetinjstva moga noći i dani kolike samo protekoše zore kroz crni muk vodama rijekama Ivančice i Kozice vodi rijeci Lašvi od moga bosonogoga trka Lašvanskom dolinom procvalim livadama za blagom … ljeto se u jesen mijenja mojom životnom ravnicom zabijelila zima glasom u kom krije tihu sjetu moja me Busovača zove sebi zemljom da me pokrije Nikola Šimić Tonin