Hrvatski Fokus
Najnovije vijesti

Montirani proces koji teče

MEMORICID ili nevjerojatna hatevejska svinjarija

 
 
Kako se godinama zalažem za ukidanje HRT-a, kad već nikako nije nastojao postati javna objektivna i ustanova medijske kulture višerazne od propagandne, tako to odavno ne gledam. Informativne i parainformativne raspravne „klubove“ ni da bi, osim naknadno na internetu za potrebe nekog osvrta iz nužde i u samoobrani. Tamošnju  „satiru“ i sprdnju ni da bi. Ako naletim na „odabrao Đelo Hadžiselimović“ ili sličnu emisiju o prirodi u Hrvatskoj, Burićeve povijesne, ili neke slične reprize – to bi uglavnom bilo sve. Dnevnik sam ponovno počeo gledati prekjučer i nadaje se kako bi mogao biti informativniji i objektivniji. Vidjet ćemo. Tako sam glede nekakvog „Montiranog procesa“ ostao potpuno neobaviješten. Zainteresirala me ta iznenadna buka oko nečeg što je, izgleda, rijetko tko gledao, a ni elektroničke novine ga nisu pratile. Pa hajd' na internet.  
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/03/nosenko.jpghttp://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/03/newsbar.png
Ivan Isidorovič Nosenko
 
Prvo o čemu sam mrvicu razmislio naslov je te „satire“: „Montirani proces!“ Mora da su autori neki genijalci kad se usude tako nasloviti svoje uradke, a bit će unutra i crnoga humora do samoga dna Pakla, pomislio sam. Nisam mogao dozvati u sjećanje „satiru“ u vezi montiranih procesa, tek mi se satara motala po glavi i neki stari „crnjaci“ u kojima je Staljin glavni lik koji ni danas nisu za javnu televiziju. Kao najbolji „stiričar“ ipak mi se pokazao sâm Josif Džugašvili. Podijelio sam tu anegdotu s čitateljima, ali neki su ju propustili, pa ju ponavljam.
 
Sretne, dakle, Staljin svog ministra brodogradnje, Ivana Isidoroviča Nosenka (19. travnja 1902. – 2. kolovoza 1956.) i upita: „O druže Nosenko, još te nisu uhitili?“, veselo ga upita. Bidni Nosenko kiselo se nasmiješi i sledi. Kad će doći po mene, proleti mu mislima. Nakon nekog vremena ponovno se sretnu u Kremlju.
– Nosenko, još te nisu ubili?, upita ga Staljin i produži dalje. Nosenko je bio led ledeni. Ali nisu dolazili po njega. Nakon nekog vremena bješe neka sjednica Centralnog komiteta na kojoj je Staljin referirao o silnim uspjesima, usuprot ogromnim poteškoćama i rovarenju  bezbrojnih neprijateljia „kursa“.
– I sve smo to radili još i s dozom humora, poentira.
– Zar ne druže Nosenko?, sjeti se ministra, živog svjedoka, jednog od rijetkih. (Nosenko je umro prirodnom smrću i sahranjen je u zidinama Kremlja.)
Malo humora i satire i sretan završetak, k'o u američkom filmu. Ima doduše još i američki nastavak o Nosenkovom sinu, ali drugom zgodom.
 
No, što je s desetcima milijuna žrtava Montirnog Procesa, montiranih procesa, od SSSR-a, preko Kine…, uključivo DFJ, FNRJ, SFRJ? Nekome je na HTV-u, poprilično pametnom u „lijevoj“ polutci mozga palo na pamet kako bi se Montirani Proces, kao masovni zločin komunističkih korijena i izvedbe globalnih razmjera među gledateljima mogao ponešto „relaksirati“ u „satiri“ – sprdnji feralovsko-tomićevsko-frljićevskog tipa. Naročito među mlađim gledateljima koji o tome ne znaju ništa, iako je on središte, srž – ideološko-policijska metoda milijunskih zločina, desetina milijuna. Nevjerojatna je to hatevejska svinjarija, ustvari nešto kao zagrtanje smećem memorije, da ne napišem memoricid. Ta u Hrvatskoj ima još i živih žrtava montiranih procesa. Da, neki su ih i preživljavali.
Pogeladao sam dio te jedne ili dvije emisije. U jednoj sam vidio  stupidnu sprdnju s Tuđmanom, ustvari s njegovim „duhom“. Ništa satirično, ništa smiješno, samo primitivna šprdnja. Nevažno. U drugoj ili istoj, ne sjećam se, sprdačilo se s našim Timom, tako da ga se na koncu priloga poslalo da u mraku davi mačke. Mijauču mace do smrti. I to se naziva satirom.
 
„Montirani proces“ je upravo primjer rada HRT-a zbog kojega se Ja – pretplatnik godinama, još od doba Sanader-Kosorice zalažem: ukinuti“! Ne za moje novce razbojnici s HTV-a. Nego, razmišljam, zašto ovu „montažu atrakcija“ autori nisu nazvali, ne znam, primjerice, „montirani (montažni) konclogor“? A obje strahote i užasi su ispali ispod istog šinjela. Odgovor je jednostavan: kulturni, medijski, virtualni je totalitarizam „s lijeva“. Pod sloganom „lijeva ruka, desni, pretplatnički, džep“. Pržim te u mozak, pa još plati. Tako je montiran taj proces. Tko ga i kako, kao takvoga, danas sve i posvuda koristi, to je druga priča. „Montirani proces“ je sastavni dio montiranoga procesa – koji teče. Pa se vi je..te.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Novo pobratimstvo Zagreba i Beograda

HF

Poziv na komemoraciju Milanu Ramljaku

HF

Umro Žarko Marić

HF

Nastavlja se napad na hrvatski nogomet

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...