SAD se kreće k opasnom okršaju s Kinom

Kina se ne ponašaa suzdržano u Južnom kineskom moru

Obamina vlada približava se nečemu što bi moglo postati opasnim okršajem s Kinom u vezi s Južnim kineskim morem. Sukob se sprema posljednje tri godine jer Kina gradi umjetne otoke u moru uz svoju južnu obalu i instalira rakete i radare u spornom morskom teritoriju, unatoč upozorenjima SAD-a. Sve bi moglo eskalirati ovog proljeća, kada bi arbitražni panel sudaca u Haagu trebao presuditi kako Kina izražava „pretjerana” potraživanja u vezi sa svojom suverenitetom na moru. Ono što čini ovaj spor toliko eksplozivnim činjenica je da su se u njemu na suprotstavljenim stranama našli predsjednik koji mora potvrditi svoju vjerodostojnost u ulozi snažnog čelnika i kineski predsjednik sklon preuzimanju rizika koji je pokazao kako ne mari za američku vojnu moć i koji se kod kuće suočava s moćnim političkim neprijateljima.

„Ovo nije Pearl Harbor, ali ako ljudi na svim stranama ne budu oprezni, moglo bi završiti početkom novog svjetskog rata”, kaže Kurt Campbell bivši pomoćnik državnog tajnika za Aziju, referirajući se na niz pogrješnih procjena koje su dovele do Prvog svjetskog rata. Prema njegovu mišljenju, vlada je suočena s „još jednim trenutkom crvene linije u kojemu mora smisliti kako da ostane vjerodostojna u skladu s upozorenjima koje je dala.” Ono što muči Bijelu kuću činjenica je da je predsjednik Obama mislio da ga je predsjednik Xi Jinping u Washingtonu u rujnu uvjerio da će se Kina ponašati suzdržano u Južnom kineskom moru. „Kina ne namjerava slijediti politiku militarizacije”, kazao je javno u Rose Gardenu Xi.

Nedavni potezi Kine naizgled proturječe tim smirujućim izjavama. Dužnosnici američke vlade ukazuju na to da je Kina postavila rakete zemlja-zrak na otok Woody u lancu otoka Paracel u veljači i da je nedavno postavila sustave vojnih radara na grebenu Cuarteron, jednome od umjetnih otoka koje je stvorila stotinama milja daleko od svojeg kopna. Obama je u studenome ponovno upozorio na takve provokativne postupke i na gospodarskome sastanku na vrhu Azije i Pacifika izjavio: „Slažemo se kako moramo hrabro snižavati tenzije, što uključuje preuzimanje obveza za zaustavljanje daljnjih teritorijalnih potraživanja, daljnjih građevinskih radova i militarizacije na spornim područjima u Južnome kineskom moru.” Kina većinom ignorira takva upozorenja i sada je američkoj vladi problem kako umiriti saveznike u jugoistočnoj Aziji i kazati im da SAD nije pasivan spram kineske prijetnje, a pritom izbjeći otvoreni vojni sukob. Jaz između SAD-a i Kine mogao bi se produbiti kada se Obama i Xi sastanu 31. ožujka na sastanku na vrhu o nuklearnoj sigurnosti u Washingtonu.

Jedan bi okidač za eskalaciju mogao biti odgovor Kine na skorašnju presudu arbitražnog suda u Haagu u predmetu koji su 2013. pokrenuli Filipini. Ta je država ustvrdila da Kina izražava „pretjerana potraživanja” spram gotovo cijelog Južnog kineskog mora time što proglašava tzv. „liniju devet točaka” na temelju starih karata i potraživanja. Suci će vjerojatno objaviti presudu u travnju ili svibnju, a Campbell i drugi stručnjaci upućeni u situaciju predviđaju da će sud oprezno dati za pravo Filipinima. Što će potom učiniti Kina? Peking je odbacio takvu arbitražu nad njegovim potraživanjima na moru, a neki američki dužnosnici smatraju da će možda reagirati na nepovoljnu presudu proglašenjem identifikacijske zone protuzračne obrane, odnosno ADIZ-a u Južnome kineskom moru, čime bi zapravo zabranila letove na tom području bez dozvole Kine. To bi predstavljalo novu i opasnu provokaciju za Washington.

Pentagon tvrdi da bi Sjedinjene Države odmah trebale osporiti bilo kakvu identifikacijsku zonu protuzračne obrane preletima američkih vojnih zrakoplova nad tim područjem. Upravo se to dogodilo u studenome 2013. kada su zrakoplovi B-52 izravno osporili ADIZ koji je Kina proglasila u Istočnome kineskom moru. Taj je prelet bio prethodno najavljen pa Pentagon nije morao zatražiti odobrenje Bijele kuće; dužnosnici Pentagona boje se da bi akcija bila otkazana da je odobrenje bilo potrebno. Ovaj put Bijela kuća vodi intenzivan međuresorni postupak planiranja radi pripreme za predstojeći sukob. Jedna je od opcija agresivna strategija „oko za oko, zub za zub”, kojom bi Sjedinjene Države pomagale zemljama poput Filipina i Vijetnama da izgrade umjetne otoke u spornim vodama. Filipini su zapravo već poduzeli takav korak 1999., kada su namjerno nasukali veliko plovilo na greben među otocima Spratly; nedavno je ta država ponovno opskrbila to plovilo, a američke su bespilotne letjelice pritom nadzirale situaciju iz zraka.

Campbell smatra da bi Sjedinjenim Državama bilo najmudrije da surađuju s drugim državama jugoistočne Azije i osporavaju kineska potraživanja. To bi moglo uključivati zrakoplove i brodove iz Australije, Singapura, Indije i europskih zemalja, primjerice. „Ne želite da Kinezi budu osramoćeni”, kaže Campbell. „Ali želite da njihovo vodstvo shvati da ako nastave na ovaj način, riskiraju da se odnos među našim državama strmoglavi u vrlo negativnom pravcu.”

David Ignatius, The Washington Post