Ministar i njegov zamjenik ne znaju točan broj stranaca koji lutaju Hrvatskom
U Hrvatskoj nema prijepora oko statusa heroja Domovinskog rata generala Ante Gotovine. Čini se da je tek neke razočarao kad je odbio baviti se politikom te se dao privatnom poslu. Odavno je poznato da ratni veterani mogu postati uspješni poslovni ljudi. Preživjevši ratne strahote, mnogi su, oslobođeni strahova i inhibicija, otkrili svoje sposbnosti kojih prije nisu bili svjesni. Već su stari Rimljani veteranima davali zemlju koju su veterani obrađivali i na kojoj su razvijali razna ljudska umijeća. Time su doprinosili učvršćivanju carstva ali i njegovu razvoju. Uzrečica „mlad vojak, star prosjak“, uvijek je visjela kao prijetnja nad glavama bivših vojnika. Tko nije uspijevao u poslu, čekale su ga teške godine starosti.
Vlaho Orepić
Nije međutim svakom dano biti herojem a ni uspješnim poduzetnikom. To što se general Ante Gotovina pokazao i uspješnim u privatnom poduzetništvu, ne znači da svatko može usjeti u svakom svom pothvatu. Vjerojatno ni general Gotovina ne bi uspio da se bacio na neki posao za koji nema potrebnu sklonost i znanje. Izgleda da je to smetnuo s uma Vlaho Orepić, trenutačni ministar unutanjih poslova kad je na svom facebook profilu objavio fotografiju s generalnom Gotovinom i javnosti poručio da, bez obzira na „sve primitivne pokušaje političke destrukcije MUP-a“, ne će posustati. Njegovu fotografiju s generalom Gotovinom na naslovnici je objavio Večernji list prenijevši generalove pohvale Orepiću koje temelji na onome što o Orepiću znade iz vremena Domovinskog rata. Ostavivši po strani manipulacije Večernjeg list u korist neke nove koalicije kojoj bi na čelu bio Orešković kojeg Večernji nastavlja uzdizati, čini se da ministar Orepić još uvijek nije pročitao Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela dražavne uprave. Nisu taj zakon pročitali ni novinari koji ministra MUP-a nazivaju ministrom policije.
U članku 8. Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave stoji: „Ministarstvo unutarnjih poslova obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: poslove policije i kriminalističke policije i to zaštitu života i osobnu sigurnost ljudi i imovine, sprječavanje i otkrivanje kaznenih djela; pronalaženje i hvatanje počinitelja kaznenih djela i njihovo privođenje nadležnim tijelima; održavanje javnog reda i mira te zaštitu određenih osoba, građevina i prostora; obavljanje kriminalističko-tehničkih poslova i vještačenja; poslove sigurnosti prometa na cestama; nadzor državne granice; kretanje i boravak stranaca te njihova prihvata; putne isprave za prelazak preko državne granice; održavanje javnih okupljanja; državljanstvo; izdavanje osobnih iskaznica, prijavljivanja prebivališta i boravišta građana; izdavanje vozačkih dozvola i registracije motornih vozila; nabavu, držanje i nošenje oružja i streljiva; eksplozivne tvari; poslove specijalne policije te nadzora nad radom zaštitarskih tvrtki. Ministarstvo obavlja i druge poslove koji se odnose na: vođenje evidencija i statistike iz područja unutarnjih poslova; sustav informiranja u području unutarnjih poslova; obrazovanje i usavršavanje službenika unutarnjih poslova. Ministarstvo obavlja poslove koji se odnose na sudjelovanje Republike Hrvatske u radu tijela Europske unije u područjima iz njegove nadležnosti. Ministarstvo obavlja i druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost posebnim zakonom“ („Narodne novine“, broj 150/11, 22/12, 39/13, 125/13 i 148/13).
Među tim drugim poslovima MUP-a je i predlaganje vrlo složenih zakona s dalekosežnim teškim posljedicama po cijelu naciju koa što je npr. Migracijska politika za koju MUP, nije imao dostatne ljudske resurse. U MUP je, u doba slavnovladajućeg ministra Linića, prebačena čak i nadležnost izdavanja radnih dozovola iako je svima poznato da MUP nema uvida u potrebe tržiša radne snage i da je stoga izdavanje radnih dozvola trebalo ostaviti u ministarstvu nadležnom za rad. Poznato je i kakvim kaosom je urodio Zakon o prebivalištu. Protiv tog zakona bio je čak i bivši predsjednik Sabora Josip Leko. Mediji su o tom zakonu površno pisali prilikom imenovanja Mije Crnoje ministrom branitelja ali javnost nije informirana da je taj zakon vrlo loš i neprovediv odnosno da potiče na arbitrarno tumačenje i provedbu. To su na svojim leđima osjetili policajci.
Po dva policajca, poput pripanika nekih sljedbi, obijali su pragove kuća i stanova na dojavu doušnika susjeda da netko ne živi na adresi na kojoj ima prijavljeno tzv. prebivalište nego da živi na adresi gdje ima prijavljeno boravište. Nitko ne zna koliko je ljudi, iz razičitih interesa prijavilo da živi stalno tamo gdje ne živi nikada ili gdje živi privremeno ili povremeno. Neki su to učinili radi manjeg prireza, jeftinije brodske karte, parkinga (u Zagrebu npr.) ili jer ih vlasnik stana ne želi prijaviti na adresi iznajmljenog stana.
A Zakon o azilu je posebna priča. Odlučni doprinos pisanju tog zakona dale su kojekakve udruge. Sva sreća da za neke odrebe Zakona o azilu ne znaju trgovci ljudima i odvjetnici. Namnožio bi se broj azilanata određenih društvenih skupina ne stoga stoga što bi dotični pripadali tim skupinama nego zbog toga što MUP nema načina utvrditi nepripadnost. Jer taj zakon nije pročitao ni bivši ni sadašnji ministar MUP-a, nisu svjesni koliko npr. prihvaćaju izbjeglica kad velikodušno prihvaćaju ne samo odrezanu kvotu od 500 nego 550. Pravo na spajanje obitelji broj primljenih izbjeglica nepredvidivo povećava a time povečava i potrebna sredstva iz Državnog proračuna potrebna za ostvarivanje njihovih prava.
Veća prava od Hrvata diljem svijeta imaju azilanti s istoka. Dokle?
Zakonom o strancima koji je donijela SDP-ova koalicija 2000. godine, pripadnici hrvatskog naroda bez državljanstva Republike Hrvatske postali su u Hrvatskoj strancima po svim odredbama toga zakona. Amandman bivše zastupnice Zdenke Babić-Petričević da se ”Hrvati sa stranim državljanstvom ili bez državljanstva, ne smatraju strancima u smislu odredbi ovog zakona” nije bio prihvaćen ni za vlade SDP-ove koalicije ali ni za vlade HDZ-ove koalicijske vlade kojoj je na čelu bila Jadranka Kosor. Državni tajnik, koji je bio u ime MUP-a u vrijeme vlade Jadranke Kosor, odbio je amandman, jer je u MUP-u ostala naslijeđena administracija koja i nakon odlaska vlade SDP-ove koalicije provodila politiku SDP-ove koalicije.
Na izborima birači ne biraju samo predložene kandidate nego stranke i njihove politike. Legitimno je natjecanje različitih politika npr. glede iseljeništva, useljeništva, dijelova hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske i drugih pitanja pa je stoga razumljivo što je podpredsjednik sadašnje Vlade Tomislav Karamarko zatražio smjenu Vlade Dominića, ravnatelja policije te imenovanje na tu dužnost osobe iz redova vladajuće koalicijske vlade.
Onaj tko odgovorno vlada, radi mogućnosti provođenja svojih politika, mora imati na ključnim pozicijama ljude koji neće biti samo stručni nego i voljni provoditi politike vladajuće stranke ili koalicije stranaka. Do čega dovodi kad jedna koalicijska vlada predlaže i usvaja prijedloge zakona oporbe, pokazalo se u vrijeme uoči ulaska Hrvatske u EU. Vlada Jadranke Kosor prihvatila je iznuđene prijedloge zakona koje nitko iz EU-a nije tražio kao uvjet za primitak Hrvatske u EU. Osim nejednakog prava glasa državljana koji žive izvan RH, u nekim odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu i Zakona o strancima, nalazimo diskriminacju većinskog hrvatskog naroda u vlastitoj državi. To je potvrdio i Ivan Jurišinović, francuski odvjetnik hrvatskog podrijetla usporedbom hrvatskoga i francuskog Zakona o državljanstvu i Zakona o strancima.
„Hrvatski zakon o strancima smatra strancima sve Hrvate rođene izvan granica RH. To znači da Hrvat rođen izvan RH od roditelja Hrvata mora, da bi stekao pravo na državljanstov, proći istu zakonsku proceduru kao bilo koji stranac. Takvo izjednačavanje ne postoji ni u jednoj državi. Sa pravnog gledišta, ovim zakonom Hrvatska Država diskriminira svoj vlastiti narod, Inače, diskriminacija postoji kada se drukčije tretiraju dvije osobe koje se nalaze u u istoj situaciji. Diskriminacija postoji također kad se dvjema osobama koje se nalaze u različitim situacijama tretiraju na isti način. To je slučaj danas u Hrvatskoj. Takvim zakonom diskriminirajućem većinskog naroda u vlastitoj dražvi, RH ide u propast, osobito kad se znade da priraštaj opada godinama. Takav zakon vlada i razne lobiji opravdavaju zahtjevima Europske unije, što nije istine nego svjesna laž.“
SDP-ovi "rasni zakoni"