Hrvatski Fokus
Hrvatska

Antimemorandum Miroslava Brandta iz 1986.

Memorandum SANU – osvajački, imperijalistički program o pokoravanju nesrpskih zemalja

 
 
Povodom anti-kazni i oslobađajućih presuda za četnička zlodjela na prostoru bivše Jugoslavije
Jugoslavija bijaše "v(r)elo misto" udbaša, a mlada hrvatska demokracija zaodjevena je (i danas) kurvanjskim postudbaškim i pseudohaškim velom. Kao da mlada, (ne)prilično rabljena RH još uvijek govori: "Jema puno groznih stvari, ma nismin reć', e, nismin kazat". Manje je poznato da je na onaj (ne)čuveni srpski "Memorandum" odgovorio Miroslav Brandt još iste 1986. godine kada je odurni nešto malo prije i nastao. Mislim da je dosta dobro izabran naziv Antimemorandum jer bi u slučaju naziva inačice "Protumemorandum" zapravo bio (suprotnošću negiranja) nazivljem sadržan memorandumski karakter poricanja tog velikosrpskog, izopačenog teksta koji se treba pobijati istinitim činjenicama, a ne sadržajno nametnutim lažima.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/04/brandt-suvremenici.jpghttp://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/04/x_b1140.JPG
U knjizi: Miroslav Brandt, Život sa suvremenicima, Naklada Pavičić, Zagreb, 1996., str. 120.-121,, kaže se: "…početkom jeseni 1986. u Zagrebu se pojavio šapirografirani tekst Srpske akademije nauka i umetnosti, koji je nosio naziv Memorandum. …Tekst Memoranduma obuhvaća 45 tiskanih stranica, a moj Antimemorandum 47. Završio sam njegovo pisanje 25. IX. 1986. i mislim da sam detaljnom analizom koja prati tekst SANU redak po redak i stranicu za stranicom, pokazao da se ne radi naprosto o izlaganju nečijih mišljenja, nego o kulminaciji mobilizacijskih podstreka koji daju upute za konačnu vojnu akciju protiv Hrvatske. …Okončani i otipkani tekst Antimemoranduma dao sam na čitanje Petru Šegedinu i on se o njemu veoma pohvalno izrazio… O daljoj sudbini Antimemoranduma posavjetovao sam se s još nekoliko članova obitelji i prijatelja. Pomišljao sam da bude otpremljen u inozemstvo, prvenstveno uredništvu Hrvatske revije. Ali ja sam nisam više imao sredstava za putovanje u inozemstvo, a nikoga drugoga nisam smio izložiti opasnostima… Tako je tekst Antimemoranduma ostao skriven i, kao upozorenje hrvatskoj javnosti (osim veoma malom broju pojedinaca), nepoznat sve do prve godine nakon političkih promjena. …Dok je SANU opravdanje za agresiju koju su srpski vojni i politički krugovi pripremali u svim njezinim dimenzijama, mogla obavljati bez teškoća, u Hrvatskoj nije bilo moguće naći odaziva da se objavi protest protiv toga. Suprotno tome, tadašnja će Hrvatska tek čeznuti za obnovom Matice Hrvatske". Vidjet ćete da neke teze razvićem i modifikacijom vrijede i danas, barem što se većim dijelom tiče obrnutotrobojne vlastodržalačke kaste.
 
Zanimljivo je da je knjiga Izvori velikosrpske agresije (Zagreb, 1991.) rasprodana i teško nabavljiva (samo u nekim knjižnicama), a prijevod na engleski (Roots of Serbian Aggression, AGM, Zagreb, 1993.) može se još uvijek kupiti jedino kod suizdavača Centra za strane jezike u Zagrebu.
Miroslav Brandt, Antimemorandum, Bilješke uz "Memorandum" SANU, u knjizi: Izvori velikosrpske agresije, (grupa autora), August Cesarec – Školska knjiga, Zagreb, 1991, str. 209.-230., 233., 235.-241., 243.-249., 251.-254., kaže: "Stara Jugoslavija s kraljevskom vlašću dinastije Karađorđevića bila je velikosrpska policijska država, formirana bez demokratskog konstitucionalnog dogovora među narodima koji su ušli u njezin sastav i stoga je od samog početka bila osuđena na unutrašnje sukobe, nepravde, nasilja i bezakonje. …Takva usmjerenost nije bila djelo nekih pojedinaca, zabludjelih u pogrješke, nego rezultat opće koncepcije o stvaranju svesrpskog imperija, koja potječe iz vremena srpske kneževine, s nastankom "Načertanija" Ilije Garašanina (1844) o stvaranju Velike Srbije od Une do Bitolja, Skadra i jadranske obale i stvaranjem Garašaninove podzemne organizacije radi njezina ostvarenja, a koje su se pridržavali svi odlučujući politički, ekonomski i kulturni faktori u Srbiji, od koncepcija Vuka Karadžića ("Srbi svi i svuda"), Jovana Cvijića ("o jugoslavenskom Pijemontu") do organizacije Crna ruka ("Ujedinjenje ili smrt"), Pašićeve prijevare s nekonstitucionalnim ujedinjenjem u državu SHS, vladavine Pašić-Pribičević, puča 27. III. 1941., četničkog pokreta Draže Mihailovića i tzv. "Memoranduma" SANU-a iz 1986. Bitno obilježje te koncepcije je osvajački, imperijalistički, apsolutno sebični program o pokoravanju nesrpskih zemalja, bez ikakva obzira prema pravima i interesima nesrpskog stanovništva u svim onim zemljama gdje se, tijekom stoljeća i kao rezultat povijesnih peripetija što su pogađale područje Balkana, našao kao stanovnik makar i jedan jedini Srbin. …srpskom je narodu od strane njegove osvajačke buržoazije bio nametnut nezdrav i nemoralan osvajački i tlačiteljski program koji je nužno morao postati izvorom nesreća i stradanja i za njega samoga… Fatalitet daljnjih zbivanja sastojao se od projekta KPJ da se okoristi slomom državnog aparata i političkog poretka radi osvajanja vlasti, koja je imala poprimiti oblik njezine diktature, po uzoru na Staljinov režim u SSSR-u. …Način na koji se KPJ okoristila slobodarskim težnjama narodâbio je u biti nova zavjera protiv njihove slobode i prava na samostalne odluke i njihovo samoodržanje, slična boljševičkom podjarmljivanju slavenskih i neslavenskih naroda na tlu SSSR-a, a nakon svršetka Drugoga svjetskog rata i drugih naroda u istočnoj Europi. …U Bosni i Hrvatskoj raspršeni oficirski i podoficirski kadar srušene države, a i unaprijed formirani rojalistički odredi četništva, započeli su akcije protiv hrvatskih obilježja države formirane pod okriljem njemačke i talijanske vojne sile. Istovremeno talijanski su vojni i politički faktori poticali srpsko stanovništvo na tlu NDH da poduzima akcije protiv te države, sa svrhom da se talijanska okupacija, kao "snaga reda", nametne kao vlastodržac na cijelom primorskom i brdskom području NDH. Te aktivnosti postajale su "opravdanjem" za sveopće antisrpsko usmjerenje vojno-policijskih vlasti NDH, koje su time pošle putem zlodjela, ali ujedno i "mobilizirale" stanovništvo u šumi, gdje su ga pod svoj utjecaj podvrgavale ili prokomunističke ili pročetničke snage.
 
…Tradicija hrvatskog naroda bilo je mirotvorstvo, nacionalna i socijalna pravda, mirni i radini suživot s nehrvatskim etničkim manjinama na tlu Hrvatske, kako je to bilo upisano u programu Hrvatske republikanske seljačke stranke braće Radić, kojoj je hrvatski narod, sve do II. svjetskog rata, davao gotovo stopostotnu većinu svojih glasova. …KPJ… je uporno, svim sredstvima propagande, difamacije i obmanjivanja nastojala odvojiti hrvatsko stanovništvo od političkog vodstva HSS, klevečući ga za za kolaboraciju s okupatorima, iako su vodeće ličnosti toga vodstva bile trajno u ustaškim zatvorima ili konfinaciji… Trebalo je, naime, postići da pobjedonosni svršetak rata ne bude ujedno i uskrsnuće slobode za hrvatski narod… Na tlu Hrvatske svaka težnja za istinskom ravnopravnošću obilježavana je kao ustaštvo. Nad glavom hrvatskog naroda neprestano se vitlalo sabljom kolektivne kazne… svaki pokušaj da se iskaže istina o ropskoj podjarmljenosti Hrvata u tzv. novoj Jugoslaviji, o pljački, sistematskom istrebljivanju i protjerivanju hrvatskog življa iz hrvatskih zemalja, proglašavano je ustaštvom… na tu se srpsku jezgru oslanjalo i tadašnje političko vodstvo Slovenije, a i političko vodstvo Makedonije, kome je trebala obrana od pretenzija Bugara. …sve mane i neuspjesi jugoslavenske države proizlaze iz njezina neetičkog i nepravednog ustrojstva, iz moralne nakaznosti njenog režima… Autori "Memoranduma" smatraju "da se izlaz iz krize ne može naći bez temeljnih promjena u privrednom i političkom sistemu". …Kakve promjene u privrednom i kakve promjene u političkom sistemu? …zalaže se za takve mjere koje ne bi donosile ozdravljenje, nego, možda, čak i duboko pogoršanje ionako neizdrživih odnosa. "Memorandum" polazi od teze da privredni razvoj počinje malaksavati u šezdesetim godinama, da bi bio zaustavljen 1980., pri čemu su neuspjesi naročito produbljivani u sedamdesetim godinama.
 
…"Memorandum" preludira svoju glavnu optužbu kojom za sve tegobe okrivljuje postojanje tobože samostalnih, politički i ekonomski autonomnih, autarhičkih republika i pokrajina, te time od samoga početka naviješta i krivu dijagnozu bolesti i pogrešno odabrane lijekove. …Naime, po "Memorandumu", na principu "dogovorne ekonomije" temelji se policentrizam privrede i "monopol društvene moći republičkih i pokrajinskih vrhova", koji je "nedeklarirani cilj" sveukupnog razvitka i koji je "simbioza nacionalizma, separatizma i vlastoljublja", a ostvaruje se "uz oslonac na republičku državnost", koja predstavlja "zloćudnu dezintegraciju koja je "dobila zabrinjavajuće razmjere", jer "politički sistem evoluira u pravcu policentrizma, ukoliko se to blagovremeno ne spriječi…". …"Memorandum" pledira za slamanje ne "dogovorne privrede" kao ekonomskog sistema, nego dogovornog karaktera jugoslavenske državne zajednice i za njegovu zamjenu političkim, ekonomskim i kulturnim unitarizmom koji, u uvjetima supremacije jedne od nacija, vodi asimilaciji svega žiteljstva Jugoslavije u toj vladalačkoj naciji, uz režim totalitarnog, centraliziranog gospodstva i ekonomskog isisavanja dobara u državni centar, u interesu, u zbilji naše situacije, srbijanske i velikosrpske, prvenstveno beogradske imperijalističke plutokracije. S takvih pozicija "Memorandum" osuđuje već i same "nagovještaje separatizma i nacionalizma", koje prepoznaje u krilatici "svakom svoje", pa time proklamira suprotno načelo, tj. "meni tvoje". …centralizirana, hegemonistička, eksploatatorska velikosrpska država, u kojoj bi nesrpski narodi bili roblje, podjarmljena raja, predviđena i osuđena da je u budućnosti kao posebnih narodnih zajednica nestane, te da njihove zemlje postanu kolonizacijsko područje i meta porobljavanja, svedena na razinu provincija koje rade za korist divovskoga, ultrabogatog i uživalačkog novog Stambola. Prelazeći na konkretne preporuke o "ujedinjenju", "Memorandum" zahtijeva totalnu integraciju svih velikih privrednih sistema u državi… posebice sistem željeznica. Misle li autori "Memoranduma" da željeznice, pošta, telefoni, promet itd. ne funkcioniraju savršeno, npr. u Luksemburgu, iako ta država nije politički ujedinjena s Njemačkom, Belgijom, Nizozemskom, s Francuskom itd., ili da "veliki sistemi" ne funkcioniraju dobro u Švicarskoj jer je ona konfederacija kantona?
 
…Mogućnost konfederativnosti Jugoslavije posebno ispunja užasom autore "Memoranduma". Njima je nepoželjna čak i autonomija federativnog karaktera… Konfederativnost dakle – definirana takvom potrebom suglasnosti svih – zapreka je nadglasavanju većinom glasova i primoravanju pojedinih pokrajina i republika da im gospodare drugi! U opreci s tim nezgodnostima konfederativnosti, autori "Memoranduma" zahtijevaju većinsko odlučivanje i pokornost onih koji budu nadglasani. …Uostalom, i sama podjela Republike Srbije na Užu Srbiju i dvije autonomne pokrajine, s punim pravom suodlučivanja u organima federacije, ostvarena je od samog početka sa svrhom da srpskim interesima osigura stalnu većinu od najmanje 5:3 u svim vodećim organima federacije (po modelu kako je SSSR osigurao samostalni glas Ukrajini i Bjelorusiji u Ujedinjenim narodima). …Iskustvo sa staranjem o "opštim interesima", kad je ono u rukama oligarhijske plutokracije jedne jedine nacije, i predobro je poznato iz vremena zlosretne kraljevine Karađorđevića. …"Memorandum" inače ne inzistira na klasnom, komunističko-boljševičkom tipu države, nego pledira za slobodu zbora, dogovora, tiska, udruživanja, jednom riječju na političkom pluralizmu, ali kad mu zatreba, onda poseže i za rigidnim staljinističkim pojmovima, da bi njima pobijao slobodarsku ideju o nacionalnoj punopravnosti nesrpskih naroda u Jugoslaviji… "Memorandum" dakle zahtijeva da u vrhovnim saveznim organima ne bude pariteta! Time on stvarno zahtijeva neravnopravnost naroda i zagovara monopol moći i vlasti, dakako za "vodeću", hegemonističku naciju. …Osnovna mu je svrha uništiti državnost republika, satrti autonomiju pokrajina i formirati neometanu centralističku, diktatorsku vlast velikosrpske plutokratske oligarhije i time se vratiti na sistem šestojanuarske diktature i na program četničkog pokreta Draže Mihailovića… Kad federalni zakoni ne bi sadržavali opasnost za privredu pojedinih republika ni političke i nacional-tlačiteljske namjere, nigdje sigurno ne bi postojale nikakve zapreke za njihovu primjenu i provedbu. …tekst "Memoranduma" izopačuje istinu i vrši nasilje nad logikom, prikazujući svoj tlačiteljski program likvidacije posebnih naroda i narodnosti u Jugoslaviji kao borbu i zalaganje za demokraciju i progresivne ideje slobodarstva. To svojstvo osvajačke politike… je i prokušana metoda da se obmani svjetska demokratska javnost… samoobrana nije nikakav egoizam nego borba za samoodržanje, pred tendencijama koje streme da ostvare njihovo povijesno iščeznuće.
http://cover.library.utoronto.ca/index.php/3292031/210
Egoizam nije ta samoobrana, nego je egoizam i imperijalističko osvajalaštvo upravo težnja da se otpor unitarizmu i centralizmu uništi. Lažno je i mistifikatorko prikazivanje da se radi o nekakvom cjepačkom nastojanju za ograničavanjem nauke, kulture i obrazovanja na dimenzije nekakvih uskih pokrajina. U pitanju je otpor uništenju vlastitih kultura nesrpskih naroda, trajna, dokazana, naširoko organizirana i uporno vođena, mnogodecenijska aktivnost velikosrpske plutokratske oligarhije da u prvom redu hrvatski narod liši vlastitoga jezika i nametne mu srpski, da uguši njegovu književnost i druge oblike kulture, zbriše nacionalnu samosvijest, zatre i onemogući poznavanje vlastite povijesti, pogazi mu dostojanstvo, onemogući religijska uvjerenja, pauperizira i hrvatski živalj ekonomskim diskriminacijama otjera s njegova milenijskog etničkog boravišta zamjenjujući to žiteljstvo svojom sistematskom kolonizacijom. Budući da nikad u povijesti nije postojala politička zajednica srpske i hrvatske države, sve dok ona nije 1918. ostvarena prijevarom i iskorištenjem povoljnih okolnosti, težnja hrvatskog naroda a i ostalih nesrpskih naroda u Jugoslaviji, za vlastitim nacionalnim samoodržanjem, nije i ne može biti nikakav separatizam, nego prirodno pravo kakvo pripada svim nacijama na svijetu a zajamčeno je Načelima o pravima čovjeka i Poveljom Ujedinjenih naroda… Tek slijepci ne bi u tome vidjeli program o iščeznuću posebnih nacija u "jedinstvenoj cjelini".  …Taj program je prevladani velikosrpski politički program u smislu Vukove teze "Srbi svi i svuda", koji se danas (u II. polovici 1986.) ostvaruje u uvjetima monopolne sile i vlasti KPJ, kojom gospodare Srbi. …"Memorandum" vidi najveću opasnost u jačanju ingerencija republika i pokrajina jer je to jačanje zapreka stvaranju mravlje države pokornih i jednakih u bespravlju pred centralističkom svemoći velikosrpske vlasti. …Prosperitetna privreda Hrvatske je priobalni turizam, ali je on podvrgnut režimu ekspolijacije putem centralnog oduzimanja deviznih prihoda, a uz to je pretežiti broj velikih hotela podignut kao lukrativna (unosna) investicija beogradskih banaka i eksportno-importnih poduzeća koja iz njih izvlače gotovo svu dobit.
 
Brodograđevna industrija, petrokemija i elektrotehnička industrija Hrvatske pod neprekidnim su pritiskom federalnih instancija, koje ih lišavaju dohotka, oduzimaju im devizne prihode, sakate ih politikom osujećivanja nabavke sirovina i postrojenja u inozemstvu, sa svrhom da budu ugušene, pa one zaista i žive na rubu opstanka. Hrvatska jedina u federaciji nema nikakve automobilske industrije, avionske industrije ili aviokompanije; njena elektronička industrija je upropaštena da bi mogla procvasti ona u Nišu… Tradicionalna agrarna privreda hrvatskog priobalnog područja: ribarstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, povrtlarstvo i voćarstvo, potpuno je uništena, a prirodne ljepote mediteranskih šuma u Hrvatskoj neprijateljska ruka već nekoliko desetljeća sistematski uništava namjernim potpaljivanjem požara, koji su dosad uništili gotovo svu šumsku floru od Splita do Dubrovnika, a teško oštetili i na mnogim otocima (Brač, Hvar, Korčula). Obalna područja Hrvatske (Dalmacija i sjeverno Primorje) nisu u 42 godine postojanja Jugoslavije mogla dobiti autoceste… Pa ipak, takvu Hrvatsku "Memorandum" tretira kao jednu od "dve najrazvijenije republike"… Država je degenerirala i morala degenerirati jer ju je vodeća garnitura SK usmjeravala da se izgrađuje kao eksploatatorska i uživalačka despocija, kojoj je glavnim sadržajem djelatnosti postalo obmanjivanje i zaglupljivanje naroda, da bi iza toga paravana mogla ostvarivati svoje enormno bogaćenje i živjeti "slatki život", nasuprot bespravlju i policijskoj potlačenosti najširih slojeva radnog stanovništva… Upravo spriječavanju takvog ozdravljenja, koje nužno suponira uklanjanje strunulih tkiva, namijenjeno je opće zaglupljivanje što ga provodi državna vlast, sazdana od korisnika narodnih nesreća i stradanja… Napuštanje ideala o socijalnoj i međunacionalnoj pravdi, o poštenom i predanom radu kao izvoru blagostanja, slobodi svih ljudi u njihovu dostojanstvu i nepodjarmljenosti, rastočilo je čak i svakodnevne neposredne odnose među ljudima, proširilo pljačkaštvo, razvrat i blud kao modalitete života i načina opstanka. Državna je vlast uništila seljaštvo, kao etničku kičmu svakog od naših naroda, da bi tim uništenjem slobodne ljude pretvorila u proletarijat naših neprirodno razraslih gradova, koji je svojim najamničkim kruhom i stambenom ovisnošću o milosti vlastodržaca izručen samovolji svojih svemoćnih gospodara.
 
Ona uporno pretvara humanu i tehničku inteligenciju u sloj slugu koji treba da postoji i djeluje samo kao njen plaćenik i branitelj privilegiranih pozicija plutokratsko-političke oligarhije, koja je onaj društveni sloj koji je glavni nosilac pronevjera društvene imovine, utaja, krađe i korupcije, o kojoj govori i "Memorandum". …kulturno srozavanje je instrument vladanja: njime se režim služi da bi oborio intelektualnu svijest koja bi bila kadra da se suprotstavi njegovoj fatalnoj svevlasti… Inzistiranje "Memoranduma" na borbi protiv "grupnog i nacionalnog egoizma" protiv "dominacije interesa najrazvijenijih republika" postaje mehaničkim ponavljanjem tvrdnji, kao da ih samo, nedokazano ponavljanje čini istinitima. …"Memorandum" cijelim svojim tekstom istupa kao pobornik pojačane državnosti, ali to nikako ne smije biti državnost republika i pojedinih nacija, nego državnost unitarizirane vlasti. …"Memorandum" usvaja samo davno nadživljeni model austromarksizma i II. internacionale o državnom jedinstvu s kulturnom autonomijom naroda i nacionalnih manjina, a suverenost republika smatra nepovoljnom. …Po "Memorandumu": "Srpska nacija nije dobila pravo na vlastitu državu". …savršena je neistina da Srbi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini "nemaju prava… da se služe svojim jezikom i pismom". …"Memorandum" dakle provodi jezički imperijalizam, radi umjetnog i nasilnog nametanja srbijanskog dijalekta svima koji se smatraju Srbima, sa svrhom da to, umjetno i nametnuto jezičko jedinstvo svih Srba, svih i svuda, bude podloga i motiv za aneksiju svih pokrajina u kojima, uz ostalo stanovništvo, žive i Srbi tzv. Užoj Srbiji, koja bi imala da postane jezgrom obnovljenoga Dušanova carstva. …predratno doba, od 1918.-1941. izrazito je težilo da Beograd, a s njime i Srbiju, učini ekonomskim hegemonom u državi i u tome je, zahvaljujući učinku centralizma državne moći, uvelike i uspjelo. …Taj trend nastavio se neizmjerno pojačanim tempom nakon 1945, u uvjetima apsolutne vlasti KPJ i njene srbijanske jezgre.
 
Izvršena je fantastična koncentracija financijskog kapitala u Beogradu spomoću centralizacije bankarstva, režimom poreza i dažbina, prelijevanjem viškova i dohotka poduzeća u centralne fondove, protekcionizmom federalnog centra u korist beogradskih monopolnih izvozno-uvoznih poduzeća… Umjesto da paritetni dio tih sredstava, alikvotan pravima Srbije na njihov dio, bude ulagan u produktivne grane privrede, ona se svojom golemom glavninom prelijevaju u privatno vlasništvo mogućnika svih vrsta, okupljenih pretežito u divovskom, hipertrofiranom dvomilijunskom gradu Beogradu… vlastodržačka plutokracija… je vlasnik bezbrojnih nekretnina: ljetnikovaca po planinama sjeverne Srbije, goleme većine raskošnih ljetnikovaca na Jadranu (na hrvatskom dijelu jadranske obale i otoka 75% luksuznih mnogosobnih ljetnikovaca posjeduju beogradski i drugi velikosrpski plutokrati)… Beogradsko, tj. srpsko žiteljstvo drži u svojim rukama sva savezna ministarstva, sve središnje banke, državnu kovnicu novca, bitna industrijska postrojenja, sva diplomatska i trgovinska predstavništva, osiguranje i reosiguranje, uvozno-izvozna poduzeća, vojne komandne pozicije, policiju i tajnu policiju, kontrolira turizam, poreski sustav i carine. …Tu (negativnu ekonomsku) politiku (protiv Srbije i srpskog naroda) vodi sama vlastodržačka velikosrpska plutokracija i u današnjoj Jugoslaviji, jednako kao što se enormno bogatila i u kraljevskoj Jugoslaviji, ostavljajući svoj srpski, seljački i radnički narod u bijedi i zaostalosti. …"Memorandum", dakle, za sanaciju prilika u državi preporuča opće izrabljivanje i ropstvo, a ne radikalno ozdravljenje međunacionalnih i privrednih odnosa na temelju istinske ravnopravnosti… valjalo bi postaviti pitanje kakav je brojčani odnos bogataša u Srbiji prema broju bogataša u drugim republikama i kamo je preliven golemi dotok bogatstva što pritječe s područja cijele države u Beograd…
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/04/af09e259845405bc7503cd35da6a146d.jpg
Navod "Memoranduma" da Srbija "ni u jednom ključnom pitanju političkog i privrednog sistema nije imala inicijativu" djeluje sarkastično, jer se sve u državi, od njezina formiranja pa do problema oko Kosova, zbiva radi održanja srpskih interesa. Apsurdna je tvrdnja o političkoj i ekonomskoj dominaciji Slovenije i Hrvatske. Što se Hrvatske tiče, ona je teritorijalno okljaštrena zemlja, geografski oblikovana nakaradno, prepuštena osvajačkim podvizima svih i svakoga, bez mogućnosti i prava za zaštitu svojih vitalnih interesa, planski i zlonamjerno stalno držana pod optužbom separatizma, i stoga podvrgnuta režimu vojne i policijske kontrole, lišena prava da progovori o svojim jadima. …Sav doseg cinične i huškačke bezočnosti, bremenit opasnošću za naše međunacionalne odnose, razotkriva se u toj lažnoj tvrdnji "Memoranduma" kojom se u ime tako ugledne institucije kao što je SANU krivnja za sve nevolje srpskog naroda pripisuje političkoj i ekonomskoj dominaciji Hrvatske, koja je, naprotiv, obespravljena, porobljena, pauperizirana do ruba egzistencije, primorana na masovno iseljavanje i podvrgnuta nacionalnoj likvidaciji, pod režimom vojne i policijske okupacije! …Sav tobožnji federalizam Jugoslavije trajno je, od početka do danas, izigravan postojanjem monolitne KP koja počiva na poznatom principu o neoborivosti odluka većine, a nju je u SKJ uvijek imao srpski etnički element. Od samoga početka svakom je u Jugoslaviji bilo jasno da je monolitna KP jamstvo militarizma i centralizma… površan uvid u sastav CK SKJ od 1941. dokazuje da su u njemu (uz dvije vrhunske ličnosti) trajnu prevlast imali Srbi i prosrpske ličnosti… Srbija u ratu nije jednako sudjelovala u antifašističkoj borbi, nego je veći dio tereta pao na stanovnike Bosne, Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, a Srbija se u tu borbu naknadno uključila općom mobilizacijom nakon oslobođenja Beograda. …U uvjetima opće skrivenosti podataka o utrošku sredstava što ih narod stvara, danas je moguće da svatko u zemlji tvrdi što god hoće, a da egzaktno suzbijanje takvih proizvoljnosti ostane neostvarljivo.
 
"Memorandum" SANU govori o postojanju antisrpske koalicije u Jugoslaviji, o zadovoljavanju interesa drugih na račun Srbije…, iako je istina suprotna. …Čudnovata i zapravo fantastična je tvrdnja "Memoranduma" da je srpska nacija "koja je poslije duge i krvave borbe ponovno došla do svoje države (misli se na srpske ustanke u prve polovice XIX. st.) doživjela da joj jedna aparatski sastavljena partijska komisija utvrdi da poslije četiri desetljeća u novoj Jugoslaviji jedino ona nema svoju državu". …Danas autori "Memoranduma" SANU smatraju da u srpskom posjedu treba da bude i da u srpsku državu treba da uđe i ono što su Srbi napustili, prepustivši to drugima, a i ono što su zaposjeli, pridošavši u zemlje drugoga, starijeg stanovništva. Srbijom bi, dakle, danas trebalo biti sve gdje je ikad bilo Srba i kamo su Srbi naknadno došli… Nasilno rješavanje albanskog pitanja može se, kao presedan, u općejugoslavenskim razmjerima veoma lako pretvoriti u obnovu fašizma i nasilno podjarmljivanje svih nesrpskih naroda, u opću otimačinu nesrpskih teritorija i genocid neviđenih razmjera… Groznica koja se danas u srpskome narodu raspiruje u povodu kosovskih problema generalizira se u mit o sveopćoj ugroženosti srpstva, koji se pretvara u borbeni krik: Srbi na okup, radi svestrane borbe ugrožene nacije, koju svi žele da zatru. Takva agitacija nalik je zapravo, mutatis mutandis, na agitaciju hitlerizma, koji je mitom o ugroženosti njemačkog naroda od strane svih njegovih susjeda u Europi (a i od Židova, unutar njemačkog naroda) pripremao agresiju protiv čitavoga svijeta. …"Memorandum" želi nametnuti srpskom stanovništvu Hrvatske srbijansko narječje, koje mu je tuđe i kojim se ono nikada u svojoj prošlosti nije služilo. …Za "Memorandum" "srpski" to je samo srbijanski govor, a svi ostali govori su nesrpski, pa stoga on u svom velikosrpskom, unitarističkom stremljenju želi nametnuti svim Srbima, bosansko-hercegovačkim i hrvatskim, govor srpske kneževine odnosno kraljevine, u skladu sa svojim osvajačkim unitarizmom, a protiv prava nesrbijanskih Srba da sačuvaju drevni jezik svojih djedova. …Kakva prava i kakvu mogućnost upotrebe imaju vojvođanski (bački) Hrvati, Bunjevci i Šokci, da govore i pišu svojim narodnim govorom (ikavski) ili književnim jezikom Hrvata u Hrvatskoj? Kamo je nestao govor Hrvata u Srijemu? …Pa čak i u BiH, u kojoj se govori ijekavsko-štokavskim narječjem, hrvatsko i muslimansko stanovništvo je nakon 1945. primorano govoriti vokabularom beogradskog žargona i srpsko-pravoslavne slavjano-srpske tradicije.
 
…"Memorandum" čak iznosi i svoje ultimatume, poduprte prijetnjama. "Ukoliko se rješenja (za položaj Srba u Hrvatskoj) ne pronađu, posljedice mogu biti višestruko štetne, ne samo po odnose u Hrvatskoj, nego i po čitavu Jugoslaviju". …Tekst "Memoranduma" SANU krcat je jadanjima o obespravljivanju srpsta, kao da državom od 1945. ne vladaju političke, vojne, policijske i ekonomske snage Srbije i Srba. …Što je s hrvatskim stanovništvom Boke Kotorske? Koliko su nakon 1945. bile fizičke eksterminacije pod naslovom "ustaštva" ili pristalištva HSS-a? Nadalje: tko faktično drži vlast u Hrvatskoj? U njoj su gotovo svi policajci (osim, možda prometnika) srpske narodnosti; oficirski kadar je najčešće srpske narodnosti; partijski kadar je čak do 50 % srpske narodnosti; republički upravni, naročito financijsko-ekonomski aparat je i do 40 % srpske narodnosti… Poznata je opće ocjena koja je našla izraz u uzrečici: kratica za SRH znači Srpska Republika Hrvatska. Osim toga, glavnu političku snagu, koja iza kulisa vrši stalan i neodoljiv pritisak čine Savez boraca i Savez rezervnih vojnih starješina, koji su udarna pesnica srpstva u Hrvatskoj".
 
I dok su birokrat-pisarčići EU-a "međunarodno" osudili Šljivančanina na sramotnih i nedovoljnih 5 godina zatvora za vukovarske zločine, Šešelju pak poklonili oslobađajuću presudu, čovjek se može zapitati da li je takvim presudama nepravednog, pristranog i nebuloznog suda u Hagu posađeno sjeme novog rata. Sreća je da takve blesave osude još blesavijih i pristranih ljudi ne sude samoj povijesti, već u njoj ostaju kao tragovi nepravde i lažnosti. Jadne li su takve "objektivne" presude i nacije (te cijeli svijet) iz kojih izniču takvi izrodi zakonotumačenja, ljudskosti, dobrote, pravednosti i slobode.
 

Đivo Bašić

Povezane objave

AFORIZMI – Učitelji i educiratelji

HF

Prešućivano najveće stratište Hrvata

hrvatski-fokus

ZEMLJA – TO JE KRUHA KORA

HF

HRVATSKA ZEMLJO, RANJENA MATI

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više