Nazire se vojni savez SAD-a i Indije

Indijska vojska može održati nacionalni suverenitet i pomoći u očuvanju sigurnosti u Aziji

Sve veća asertivnost kineske vojske zahtijeva međunarodno djelovanje, a u tom su smislu Indija i SAD u jedinstvenom položaju za pružanje odgovora. Savezništvo tih dviju zemalja nije utemeljeno ugovorom i nema nikakve krize koja bi mobilizirala javno mnijenje u korist snažnije obrambene suradnje. No imperativ vojne suradnje je snažan. Nije čudo što američki ministar obrane Ashton Carter, koji se sljedećeg mjeseca vraća u New Delhi, već posljednjih osam godina snažno zagovara razvoj djelotvorna obrambena partnerstva s Indijom.

Uzmemo li u obzir živ demokratski politički sustav u Indiji, njezinu demografsku težinu, gospodarsku moć i vojni potencijal, snažna indijska vojska može održati nacionalni suverenitet i pomoći u očuvanju sigurnosti u Aziji. SAD, koji ima veliku indijsku dijasporu, bliske kulturne i gospodarske veze s New Delhijem i uvjerljivo najjače vojne sposobnosti na svijetu, predstavlja prirodnog partnera Indiji. No za pravo partnerstvo potrebno je više od uzajamnih interesa i utješne retorike. Za njega je nužan dijalog za zajednički cilj. George Holding (republikanski zastupnik u Kongresu) predstavio je u Zastupničkome domu američkog parlamenta akt koji bi poslužio kao praktičan plan daljnjeg djelovanja za obje strane.

Zakon o američko-indijskom tehnološkom i obrambenom partnerstvu podcrtava temeljne promjene koje su se zbile od 1990-ih, kada je SAD Indiji bio nametnuo sankcije, do danas, kada je političko okružje umnogome drugačije. Te sankcije sasvim su odudarale od dosljedne vojne potpore Rusije indijskim vladama i dovele su do duboke sumnje Indijaca u američke motive i pouzdanost američke politike. Danas premijer Narendra Modi uvažava činjenicu da snažno obrambeno partnerstvo s SAD-om nudi Indiji prednosti koje joj ne može pružiti nijedna druga zemlja ni grupacija zemalja. Međutim, premijer se suočava s obrambenim establišmentom punim ljudi koji su osobno doživjeli teškoće u razdoblju američkih sankcija.

Zakon je jasan signal SAD-a da se povijest ne će ponoviti. Njime se Indija uzdiže na isti status američkog saveznika koji imaju članice NATO-a, kao i drugi američki ugovorni partneri te Izrael, i to u svrhu međusobnog izvještavanja o prodaji oružja. To samo po sebi neće preobraziti američko-indijske odnose, no prenosi važnu poruku. Indija nije posebno zbog nekadašnjih doprinosa u svojstvu američkog vojnog partnera, nego zbog toga što ta zemlja može doprinijeti američkim interesima u budućnosti. Mnoge su zemlje priželjkivale taj status, ali im je uskraćen.

Novim se zakonom ujedno naglasak stavlja na suradnju na području obrambene tehnologije. Malo je Amerikanaca koji su na tome radili više od zamjenika ministra obrane Franka Kendalla. Prošle je godine Kendall ustrojio Odjel za bržu suradnju s Indijom u sklopu Ministarstva obrane pod vodstvom Keitha Webstera, i to kako bi se uklonile birokratske prepreke trgovini oružjem i dijeljenju tehnologija. Obojica tih dužnosnika početkom travnja putuju u Delhi kako bi iskoristili zamah koji je stvoren pokretanjem Inicijative za američko-indijsku obrambenu tehnologiju i trgovinu (DTTI), kojom bi se trebale ubrzati procedure vlada koje koče obrambeno partnerstvo.

DTTI se pokazao vrlo korisnim za uklanjanje prepreka zajedničkoj proizvodnji dviju država i projektima zajedničkog razvoja i vojne trgovine, no napredak bi mogao biti ugrožen primopredajom vlasti u SAD-u nakon predsjedničkih izbora. Holdingov zakon osigurava postignuto poticanjem imenovanja visokog dužnosnika koji bi bio ovlašten za koordiniranje djelovanja među američkim ministarstvima i jačanjem izdržljivosti IRRC-a. Zakonom se također utvrđuju mjere koje Indija mora poduzeti kako bi opravdala transfer napredne američke obrambene tehnologije. U interesu je SAD-a da prenese obrambenu tehnologiju ako partnerstvo ispuni određene ciljeve. Među njima je osiguravanje kapaciteta stranih vojnika koji se bore uz bok američkim snagama, čime bi se smanjio rizik za Amerikance i Amerikanke, smanjenje troška kupnje vojne opreme te uređenje mogućnosti da strana zemlja provede vojnu misiju koja bi inače bila odgovornost SAD-a.

Indija vjerojatno ne će ispuniti prva dva uvjeta u bliskoj budućnosti. No može ispuniti treći uključi li se u zajedničko vojno planiranje s američkim dužnosnicima. Razvoj zajedničkih vojnih planova od uzajamnog interesa poput humanitarnih planova i planova za izvanredne mjere u slučaju katastrofa, operacija protiv pirata i misija za podizanje svijesti o pripadnosti teritorijalnih voda bio bi velik korak naprijed k podjeli tereta u području Indijskog i Tihog oceana. Indija bi također trebala potpisati temeljne bilateralne vojne sporazuma kojima bi se olakšala interakcija dviju vojski, ali i primijeniti mehanizme kojima se verificira sigurnost tehnologije i vojne opreme američkog podrijetla u odnosu na diverzije trećih strana. SAD-ov je nacionalni sigurnosni interes da indijska vojska ojača. SAD-u nije u interesu da ojača ruska vojska, koja blisko surađuje s Indijom.

New Delhi ne mora birati između suvereniteta i ovisnosti. Zemlje poput Singapura zadržale su potpuni suverenitet, no surađuju s SAD-om na području napredne tehnologije. Sljedećih nekoliko mjeseci mogli bi imati znatne posljedice za SAD i Indiju. Ministar Carter ulaže posljednje napore u napredak DTTI-ja, premijer Modi sljedećih dana putuje u Washington, a indijska vojska razmatra kupnju velikih sustava naoružanja od američkih tvrtki. Kongres bi trebao podržati zakon koji je predložio Holding i podići ljestvicu u vezi s obrambenim partnerstvom.

Benjamin Schwartz, direktor za obranu i aeronautiku u Američko-indijskom poslovnom vijeću, a prije je bio direktor za Indiju u kabinetu američkog ministra obrane, The Wall Street Journal, SAD