Kipari Dijana Iva Sesartić, Ivan Branko Imrović i Petar Ujević izlažu u Splitu
U zajedničkom nastupu, akademska kiparice Dijana Iva Sesartić i dvoje akademskih kipara; Ivan Branko Imrović i Petar Ujević, predstavili su se svojim umjetničkim radovima javnosti u Galeriji Sveučilišne knjižnice u Splitu pod nazivom U potrazi za svetim. U svom prostoru slobode sebi svojstvenim jezicimakoristeći široku paletu materijala i tehnika poput gipsa, bronce, terakote, pocinčane žice, kamena, drva, asamblaža i tuša,troje umjetnikapokušavaju dati odgovore na neka vječna pitanja, pri čemu je, baš kao i u znanosti, postavljanje pitanja puno važnije od samih odgovora. To je potraga za svetim!, rekao je na otvaranju same izložbe prorektor za kvalitetu kulture Sveučilišta u Splitu prof. dr.sc. Branko Matulić.
Izložba "U potrazi za svetim" sadrži upravo ono što je sv. Franjo Saleški sažeo u riječima: "Onaj tko uistinu žudi za ljubavlju, iskreno je traži. Onaj tko je iskreno traži, sigurnojenalazi“. U tom smislu individualno preferirana motivika nije ništa drugo doli zrcalo pojedinca u njegovoj iskonskoj biti, kao što je i zajednički likovni titraj odraz kolektivnog promišljanja troje autora, bez obzira na formalne različitosti. Na koncu, metafizički i narativno, uvijek se radi o stvaranju na Stvaraočevu sliku. U onom trezvenom trenutku kada se nastojanje podčinilo upravljačkim vjetrovima iznad nas, prsti su proklizali kroz materiju silovito i bez susprezanja. Ova uskovitlana, graciozna i oprostorena sila, očituje se, bilo u rustikalnoj nepokorenosti Dijaninog Svetog Bernarda, Brankovoj transcendentalnoj siluetalnosti Smrtne borbe u Getsemaniju, ili pak Petrovoj životnoj prokrvljenosti Posljednje večere, riječi su kustosa Davora Stipana u katalogu izložbe
U osvrtu kiparice Dijane Ive Sesartić za portal Hrvatskog kulturnog vijeća možemo biti vođeni izložbom njenim osobnim dojmovima i stručnim poznavanjem skulpturalnih iskaza: “…tu je i konj, koji je iznikao u novo gotovo mitsko biće i stablokoje zanosno uzdiže svoje nabujale krošnje ka nebu… skulptura jabuke iz koje još uvijek progovaraju crvići rajskih vrtova, kišne oblake ( mali i veliki) što kapima kiše prizivaju melodiju poetskih snoviđenja autora Petra Ujevića koji unosi dramatičnost svake zbilje kroz dvije središnje kiparske kompozicije Izak i Posljednja večera. Tu zastaje dah od težine tektonskih uznemirenih kiparskih volumena i uvjerljivosti sadržaja utkanih u epidermu kiparske cjeline – najteži zemaljski prikaz Kristovih dana među prijateljima, apostolima, zahvaća ih susret s križnim postajama – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ..
I upravo tu dočekuje ih ultimatum, skulptura Lady Godiva II., svučeni ljudski oklop kiparice, prebačen preko umornog, jakog i stamenog konja. Ruke rasplinute kroz prozračnost mreže i voska jasno poručuju; ovo dalje predala sam do kraja Vama, ako želite pogledati i razumjeti, morate i sami dati sebe…
Lijevo je kompozicija dva poprsja, Prorok i Anđeo Gabrijel, odišu smirenošću nekih pradavnih hramova posvećenih najvećim umovima svetih misli, razmak između tog svetog mira priziva galop kompozicije Povjerenje. Još na lijevoj strani privlači pozornost sasvim fluidna kiparska kompozicija Sarkofag Sv. Dujma / Pelin i Med/ izvedena u vosku. Sadržaji i materijali utkani u njenu izvedbu pročišćena su veza prirode i svih njenih mogućnosti razvoja života i onog tako nužnog hoda u nama ka Bogu, ka Svetosti. Tu već snažno pogled privlače uzdignuta svetačka koplja kipara Ivana Branka Imrovića. Ispunila su prostor galerije do kraja, ali i sasvim otvorila nebo nad cijelim postavom pa i krovom galerije. Vertikale na čijim vrhovima kao strijele lete ka nebu siluete Krista, svetaca (Sv. Leopold Bogdan Mandić, Blaženog Stepinca, Isusove Majke Marije, sv. pape Ivana Pavla II.).
Kustos izložbe Davor Stipan naglasio je da su „poput katedralnih tornjeva koji u svojoj spiritualnoj nepokorenosti pomiruju uskovitlanost zemlje i snovitost neba“. I doista, gledajući visoko u njih doživljavamo prizor pogleda u vrhove srednjovjekovnih katedrala koje svojom arhitektonikom streme Bogu. Iako su koplja i vertikale tanke i prozračne posjetitelji se polako i oprezno kreću, usporavaju korak upravo poradi tog pogleda ka gore. Zanimljiva dinamika hoda zaustavlja ih pred zidom na kojem su dva crteža, tek fragmenti velikog crtačkog opusa Ivana Branka Imrovića. Tu su crtački virtuozno utjelovljeni Papa Ivan Pavao II. i Krist. Sada, kad bi se činilo da je Svetački krug zatvoren, pogled klizi dalje do Gospe sa djetetom Isusom u naručju, koja svojom nježnošću pokreće volju za novim traženjima i pogledima kroz kristaliziranu staklenku epoksilne smole nad kojom egzistira predivan svetački lik Leopolda Mandića. Opus Ivana Branka Imrovića ponovo otvara i vraća mu novi krug kovitlanja prema ponorima Svetačkog Neba perforirani kameni prolaz Anđela Gabrijela koji kiparica Dijana Iva Sesartić snagom najtvrđeg granita na svijetu upravo otvara čarobnim dimenzijama našeg duha. Dok Imrović svom ikonografskom repertoaru beskrajnom elegancijom likovne retorike pri gipsanim vertikalama ili mimetičkom i značenjski nabijenom multipliciranju Kristove zemaljske boli na crtežima nadjeva mistificirajući i uzvišeni karakter, Sesartićeva i Ujević ljudsku, psihoemocijalnu i duhovnu morfologiju „ubrizgavaju“ u svoje radove nepokolebljivim drhtajem svjedočanstva o uzajamnosti i neodvojivosti stvora od Stvoritelja.“
Za ljubitelje lijepe umjetnosti, kao i one poznavaoce skulpture koja svoj aspekt pronalazi jedino u umjetničkom, bilo bi doista šteta propustiti ovu zasigurno rijetko viđenu poslasticu. Upravo poradi velikog interes publike, izložba nastavlja pulsirati u predivnom galerijskom prostoru Sveučilišne knjižnice Split do sredine travnja.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više