(Ne)čisti panamski papiri

Pravi primjer kako zapravo funkcionira međunarodni kapitalizam

Globalni kapitalizam pretvorio je čitav svijet u teren bogatih. Panamski papiri podsjećaju nas da naš problem nisu izbjeglice, već porezni izbjeglice. Postoji jedna realnost. A to je svijet koji vidite kada se osvrnete oko sebe. Ljudi idu na posao, čekaju autobus, s gradilišta dopire buka… Ali postoji i realnost bogatih. Riječ je tajnom svijetu, skrivenom iza ograda, živica i zidova. Oni se voze helikopterima kako bi ovaj svijet vidjeli odozgo. Bazeni, parkovi i terase… A vi se ne vozite helikopterima, već prašnjavim ulicama. Vi čekate u redu, plaćate poreze! Kako li ste samo glupi!

Panamski papiri pokazuju kako zapravo funkcionira međunarodni kapitalizam. A to što sada vidimo nije nimalo lijepo: pohlepa, ravnodušnost, prevara, korupcija. Ono što je objavio Südeutsche Zeitung zajedno s drugim medijima jedno je od najvećih curenja podataka svih vremena: 11,5 milijuna dokumenata, 2,6 terabita podataka. e-pošta, isprave, izvaci iz računa, poslovna pisma jednog panamskog ureda specijaliziranog za smještanje novca u offshore tvrtkama. Utješno je to da nije sve od toga kriminalne naravi. Ali ipak većina jest.

Porošenko, ukrajinski car čokolade, koji je usput i predsjednik republike, nositelj demokratskih nada postmajdanske Ukrajine i saveznik Zapada, našao se na popisu kao i više bliskih suradnika njegova krvnog neprijatelja, ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ipak novac sve povezuje. Bez obzira na političke konflikte i ideološke razlike – krilaticu pirata Jacka Sparrowa dijele svi ti kriminalci i lopovi koji drže u rukama veliki dio ovog svijeta, a ona glasi: Uzmi što god možeš i ne vraćaj ništa!

Kapital je mobilan, a moral nizak. Međunarodni kapital stvorio je novi svijet s vlastitim pravilima, nevidljiv i nepristupačan za sve neodabrane. Riječ je o paralelnoj dimenziji koja nas okružuje, ali koju ne možemo dotaknuti. Na popisima se pojavljuju imena rođaka i suradnika bivših i aktualnih šefova najmanje 35 država, od Angole preko Francuske, Italije, Mađarske, Španjolske do Ujedinjenog Kraljevstva. U kutcima nekadašnjeg britanskog carstva od kojeg su preostale samo male, ali zato korisne porezne oaze, svaki novac pronađe svoje mjesto. Ured u Panami radio je po nalogu više od 300 000 tvrtki, od kojih većina ima sjedište u poreznim oazama koje su pod britanskom upravom ili čak u samoj Velikoj Britaniji.

Premijer David Cameron već se prije četiri godine obrušio  na offshore tvrtke „koje nisu korektne ni ispravne“. „Riječi, riječi, riječi“, rekao bi Hamlet u ovakvoj situaciji. Sada je Cameron najavio da će uistinu tu nešto promijeniti. Već je najavljena izmjena zakona prema kojoj bi jedan središnji registar trebao sadržavati podatke o stvarnim vlasnicima i profiterima fantomskih tvrtki. Ali nema razloga za brigu, jer se mala rupa već otvara: registri bi se možda mogli voditi i u drugim zemljama u kojima su registrirane offshore tvrtke. Iz svega možemo izvući pouku da je kapital mobilan, a moral nizak. Svijet globalnog kapitalizma ne poznaje granice za novac. Ni zakone za bogate. Granice i zakoni su za siromašne i glupe. Javnost na Zapadu pjeni se zbog izbjeglica. Jer ih mogu vidjeti. Porezni izbjeglice ostavljaju ih ravnodušnima. Jer su dovoljno moćni da iščeznu.

Zapad, koji se toliko ponosi svojim vrijednostima, zatvara svoje granice za preplašene ljude u potrazi za boljim životom. Ali zato ih otvara za prljavi novac u potrazi za boljom lukom. Zločinci koji strancima pale kuće i prebijaju ljude, oni koji parolama mržnje ulijevaju izbjeglicama strah u kosti, uglađena gospoda iz Alternative za Njemačku koja je zahvaljujući svojim hladnokrvnim parolama uspjela osvojiti parlamente – svi su oni korisne budale ovog sustava.

Jacob Augstein, Der Spiegel