Protiv boljševičko-staljinističko-komunističkoga svjetonazora

Kako sam postao ustaša zahvaljujući Zoranu Milanoviću i njegovoj velikosrpskoj udbaškoj bojni

 

 

Pragmatične floskule o nevažnosti svjetonazora

 

Jedna od najvećih floskula Zorana Milanovića i Bože Petrova jest da se ne smije razgovarati o svjetonazorskim pitanjima, nego, navodno, o najvažnijim pitanjima za obične građane, a to su reforme. Koja namjerno izmišljena glupost?! Od Petrova lansirana zbog samo pragmatične svrhe očuvanja svoga „Mosta“ i monstruozne ideje o tripartitnoj vlasti).

Josip Broz Tito – čovjek koji je znao ubijati

 

Svi dobro znamo da jedan svjetonazor (u Hrvatskoj ga nazivamo lijevim i komunističkim, ma da uopće nije lijevi, ali je striktno boljševički i staljinistički) svjesno i namjerno četiri je godine vrlo profesionalno uništavao samostalnu državu Hrvatsku, a drugi svjetonazor, uz sve moguće muljaže i lopovluke ipak teži domoljubnoj samostalnoj državi Hrvatskoj, uz poštivanje većine tradicionalnih vrijednosti.

 

ŽIDOVI I HRVATI U STAROM ZAVJETU

 

Jesmo li svjesni da trenutno živimo biblijske dane Starog zavjeta? Jesmo li svjesni da bi Hrvati mogli uskoro, poput Židova, biti prognani iz vlastite države?  Iako već 4 godine de facto ne živimo u svojoj domovini. U Hrvatskoj se grade male Noeve arke protiv poplava, sve je slično općem potopu., jer drug Zoran Mlanović u četiri godine mršavih krava nije uspio prokopati nekoliko retencija, a nije pokušao radi biblijskih suša izgraditi ni pola posto navodnjavanja, čak ni u nizinskoj Slavoniji.  Migrantska kriza muslimana preko Hrvatske s Bliskog istoka, Azije i Afrike ne samo da podsjeća na biblijsku seobu naroda nego na bahatu gradnju Kule babilonske u kojoj se gube svi identiteti i u kojoj se govori samo jedan jezik-jezik mržnje. U Hrvatskoj se u protekle četiri godine izgradila Sodoma i Gomora u kojoj su namjerno i svjesno srušene sve tradicionalne globalne i nacionalne vrijednosti. Da bi vlast dokazala da Hrvatska kao država ne treba postojati, da je ona do sada bila samo „slučajna država“ i  država bez identiteta, bez sposobnosti za gospodarski opstanak pa i  za moral,  poštenje i vjeru, Milanović sa svojim pionirima forsira Gay-prideove, homoseksualne brakove koji logično  jedino proizvode odumiranje slučajne slučajne države bez djece.

 

Komunistička partija Jugoslavije je bila mala beba u odnosu naSDP koji tvore sinovi i unuci te bivše partije, koji bez ikakve ideologije osim mržnje prema Hrvatskoj, posramljuju vlastiti narod, a da se pri tome oni sami ne srame, niti su svjesni svoje sramote, svojeg zla i svojih zločina.

 

DVA NAJVEĆA ZLOČINA UDBINE KOALICIJE KOJA RASTE

 

Nema strašnijeg zla, nema opakije mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima nego komunistička dogma o genocidnost hrvatskog naroda koji su hrvatski neprijatelji od 1941. godine pod krinkom antifašizma, komunizma i njihovog jugoslavenskog vođe Tita, a kasnije i  Rankovića, Šuvara, Mesića, Josipovića i Milanovića namjerno  nametnuli Hrvatima i prisilili ih da pognu glave i nose ovaj strašan, bezočni izmišljeni grijeh. Počelo je to s praocima komunizma i boljševizma Marxom i Engelsom koji su još 5, studenog 1848. objavili protiv Hrvata u Neue Rheinische Zeitungu, da moraju nestati s lica zemlje. A u Bibliji komunizma „Komunističkom manifestu“ od riječi do riječi oni pišu:

 

„da «komunizam ukida vječite istine, ukida religiju, ukida moral umjesto da im da nov oblik, on dakle protivrječi cjelokupnom dosadašnjem istorijskom razvoju». Ovo ukidanje – zacrtano kao cilj komunizma – moguće je postići jedino i isključivo nasiljem. Upravo stoga komunisti «izjavljuju otvoreno da se njihovi ciljevi mogu postići samo nasilnim rušenjem čitavog dosadašnjeg društvenog poretka». Dakle, i u samome Manifestu KPJ, temeljnom dokumentu komunističke partije,  poziva se na nasilje – na nasilno rušenje dosadašnjeg društvenog poretka.

 

Hrvati su najveći šljam, koji mora nestati s lica zemlje

 

Marx je, između ostaloga, rekao i sljedeće: «S narodima je kao i s pojedincima – o tome nas uči cijela povijest. Da bi im se oduzela mogućnost napada, moraju im se oduzeti sredstva obrane. Nije dovoljno uhvatiti za gušu (vrat), već ih valja i ubiti». Svoje mišljenje o Hrvatima Marx je zapisao u Neue Rheinische Zeitungu, 5. studenog 1848.: «'grmljavina topova označava pravac' u kojem treba da dade petama vjetra, ne dopušta sumnju da Mađari i Bečani / Gone tu žgadiju pravo u Dunav, / I drski taj soj propuštaju kroz šibe, / Prosjake, gladnice, sveg života site, / Čopor potukača, lola, vagabunda, / Šljam hrvatski, podle seljačke slugane / Koje njihova vlastita zemlja izbljuva i gura / U sigurnu propast, na put avantura». Friedrich Engels pak prognozira sljedeće: «Sljedeći svjetski rat ne će učiniti samo da reakcionarne klase i dinastije nestanu s lica zemlje, nego će učiniti da svi reakcionarni ljudi nestanu s lica zemlje. I to je napredak».

Od tog marksističkog Svetog pisma komunisti nastoje uništiti Hrvate i Hrvatsku, pa zato nije čudna rečenica posljednjeg hrvatskog  boljševika Zorana Milanovića  da je „Hrvatska slučajna država“ i da je treba ekonomski i ideološki rastrojiti. U tom duhu i on, a prije svih Tito, nametnuli su Hrvatima opsesiju genocidom, prvenstveno preko Ustaštva a prije svega preko Jasenovca u kojem su  „otpaci od naroda Hrvati“ poklali između 700.000 i 1.500.000 Srba, Židova i Roma. Takva bezočna laž , ne samo laž jer laž je za njih koji ne vjeruju u moral, poštenje i vjeru u Boga ustvari kompliment, nego bezočna bljuvotina traje od 1941. do pojave Franje Tuđmana ali na neki način još perfidnije traje do danas, jer se tek posljednjih mjeseci traži istinska znanstvena revalorizacija komunističke povijesti, po kojoj se za sada ne može dokazati slovima i brojkom više od 460 osoba koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata  umrle u Jasenovcu od bolesti, iscrpljenosti, starosti i eventualno od ubojstva. Ako ta posljednja istraživanja i nisu konačna i neka je ta brojka veća ili manja, ali gdje je tu – genocid jednog naroda, odakle pognute glave i depresija jednom nevinom narodu koji nikada nije ratovao izvan svojih granica, nego pošteno branio samo svoje?

 

Otkuda ideja da je pozdrav „za Dom spremni“ fašistički pozdrav, otkuda ideja da biti ustaša znači biti fašist, kada se predobro znade da ustaše i domobrani kao nacionalnoosloboditeljski pokret nastaje nakon ubojstva Stjepana Radića u Beogradskoj skupštini 1928. kao neposredni povod na samo Radićevo ubojstvo, ali i kao reakcija na  višegodišnju velikosrpsku politiku koja je službeno rođena još 1844. U Garašaninovom „Načertaniju“ jasno se kaže da se uopće ne priznaje Hrvate kao naciju nego samo kao pokatoličene Srbe, pa se u Memorandumu SANU-a od 24. i 25. rujna 1986. i Memorandumu II iz 2011. razrađuje strategija tog paklenog plana, kojim će najpakleniji dio u tome biti da neka bolesna bića u samoj Hrvatskoj zatru Hrvatsku državu, do uništenja milom ili silom.  Zar je onda čudno da se nakon ubojstva Stjepana Radića rađa ustaško-domobranski pokret kao nacionalno-osloboditeljski pokret koji nema nikakve veze s fašizmom i nacizmom, nego samo sa oslobađanjem Hrvatske iz ralja Velike Srbije. I to je bio Prvi Domovinski rat s istim ciljem kao i 1990.-1995. Sve do 1941. kada Englezi i Amerikanci iz svojih ekonomskih i drugih interesa stvaraju Hitlera, a Hrvatska mu se pridružuje kako bi potvrdila svoju nacionalnu državu.

 

Što se s ustaškim pokretom događalo od 10. travnja 1941. godine do svibnja 1945. teško je detaljno opisati, jer taj dio naše povijesti još uvijek je pod naslagama komunističkog blata koje treba hitno isprati, ako se želi ponosno i ozbiljno krenuti prema hrvatskom ponosu i blagostanju.

 

Danas je opasno podsjećati na to, da bi i ideološko-politički i vojnički protivnici ustaštva morali imati na umu nelogičnost optužbe, da je ustaštvo «izdajničko» i «kvislinško» radi toga što se borilo protiv Jugoslavije i jugoslavenstva. Takva diskvalifikacija nužno uključuje premisu, da su Jugoslavija i jugoslavenstvo slobodno izabrana i pozitivna činjenica u hrvatskoj povijesti, pa je otklon od te činjenice ravan izdaji. Hrvat, međutim, ne može izdati nikoga do Hrvatske; samo u odnosu na Hrvatsku može biti kvisling. Kad je tražio modus vivendi s moćnom Njemačkom, maršal Petain je imao Francusku; kad je klicao Hitleru i pozdravljao njemačke postrojbe, Vidqun Quisling je imao Norvešku, ali Hrvati nisu imali Hrvatsku. Politički, ideološki i vojni protivnik ustaštva nije bila nikakva hrvatska država, niti kakva hrvatska politička stranka. Nasuprot ustaštvu nalazila se Jugoslavija, čizma jugoslavenskog žandara i vješala Suda za zaštitu države. S obzirom na prilike između 1918. i 1941., otpor i ustanak protiv nasilne i nedemokratske jugoslavenske državne tvorevine nije bio samo pitanje politike, nego i pitanje osobnoga i nacionalnog dostojanstva, odnosno pitanje elementarnog morala. U skladu s tim, ustaštvo i domobranstvo se u političkom smislu može različito vrjednovati, ali ga se na red može pozivati samo s hrvatskih, a ne s jugoslavenskih pozicija; može ga se kritizirati, pa i osuđivati ili ne osuđivati, ali uvijek i samo iz perspektive hrvatske nacionalne misli, a nipošto iz perspektive tuđih nacionalnih ili internacionalnih ideologija. U tom smislu Milanovićevo antihrvatstvo i „slučajna država“ čine me ponosnim ustašom, jer ta faza ustaštva do 1941. bila je iskreni i hrabri prvi Domovinski rat. 

Nema kraja jasenovačkim lažima

 

Ima već danas podosta istraživanja povijesti ustaškog pokreta i ona sve više donose i valoriziraju mnoštvo dosad nepoznatih ili zanemarenih vrela, od kojih osobito treba istaknuti brojne fondove u Hrvatskome državnom arhivu, Državnom arhivu u Zagrebu te u više američkih pismohrana. Sve se više traži da se naziv «ustaški pokret» zamijeni «ustaško-domobranskim pokretom». Ne može se poreći, da takvo stajalište ima uporišta u nizu dokumenata same organizacije odnosno, u kasnijoj fazi pokreta. Sve se češće tvrdi da je ustaško-domobranski pokret osnovan u siječnju 1929. Iako se i sam Pavelić kolebao oko izbora nadnevka, u ustaškoj je hagiografiji kao dan osnutka uskoro prihvaćen 7. siječanj 1929.

 

Tijekom Domovinskog rata SDP, koji je HDZ proglasio „strankom opasnih namjera“ što je značilo povratak na staro, prevedeno njihovim rječnikom „povratak na ustaštvo“ i NDH, uveli su verbalni delikt koji nam podmeću do dana današnjeg a to je govor mržnje. Dakle, ako iskažete bilo kakav stav o hrvatskoj povijesti, koji se ne slaže s njihovim, Vi govorite „GOVOROM MRŽNJE“.To znači protiv Tita, protiv njihovih brojaka ljudi ubijenih u Jasenovcu, ako pokušavate istraživati komunističke zločine u SFRJ, ako i pomislite nešto loše o njihovom zločinačkom i sramotnom  komunističkom antifašizmu (koji nije bio ništa drugo do maska za četnički program Velike Srbije) Vi ste proizveli govor mržnje, koji nije čak ni među 10 Božjih zapovijedi, ali je glavni grijeh komunističkih talibana. Dakle žrtva ne smije ni govorom mržnje iskazati svoj prijezir prema krvniku. Ali zato oni mogu podmetnuti  hrvatskom narodu „svastiku“ na Poljud, kako bi mogli tvrditi da ustaška guja živi u hrvatskim njedrima. A to nije govor mržnje nego djelo mržnje.

 

Taj grijeh koji  ne smijemo činiti ni mi obični ljudi, a kamoli jedan vrsni estradni pjevač poput Marka Perkovića-Thompsona, koji zbog toga ne može u hrvatsku pulsku Arenu, samo je ljudska posljedica đavolskih  stvaratelja same mržnje i ubojica. No stvarati mržnju i ubijati je dozvoljeno (vidjeli smo da UDBINIM ubojicama Milanović  nije htio dozvoliti suđenje u Njemačkoj). A govor mržnje (umjesto djela mržnje) prirodna je karakteristika ljudske rase. Za vjernike te napasti je oslobođen samo Bog-otac i njegov sin Isus Krist koji je i na križu uzviknuo: „Oprostite im jer ne znaju što čine“. Možda još možemo  u Starom zavjetu pronaći jednu, Bogom blagoslovljenu osobu, sveca, starca Abrahama koji je imao toliko snažnu vjeru da nije ni riječju mrzio Boga  koji mu je naredio da ubije svoga sina Izaka. Nije ga mrzio jer je toliko vjerovao u njega. No on nije bio ljudsko biće, on je bio Bogom blagoslovljeno i prosvjetljeno biće.

 

Ali  kako da ne mrzi svaka vukovarska  majka kojoj su ubili sinove, braću i muža, kome da vjeruje ako se čak ni zaklana trupla ne mogu pokopati, jer su još među nestalima. Kako misli drug Milanović da takav poklani Vukovar može preživjeti ćirilicu kada je svakom velikosrpskom mesaru koji je 1990. ušao u Vukovar na čelu ćirilicom pisalo „Ovo je Srbija“.

 

Dakle, od nastanka komunizma i ideje Velike Srbije izmišljeni  teret genocida i zabrana govora mržnje protiv ubojica, silovatelja, pravih genocidaša, koji i dandanas sjede u Hrvatskom državnom saboru Hrvatima je zabranjen govor mržnje protiv genocida, da bi se štitil oni koji su izazvali mržnju, koji supoćinili masovna ubojstva: očevi i sinovi Milanovići, Pusići i Pusićke, Mesići, Josipovići, Gorani Radmani i i slična „gamad“ koja nam je začepila usta kako ne bismo ni spominjali Hudu Jamu, Bleiburg i Križni put i tisuće drugih masovnih grobišta zaklanih Hrvata diljem Slovenije i Hrvatske.

 

TREĆI I ČETVRTI ZLOČIN – POLJOPRIVREDA I HRVATSKI JEZIK

 

Od svog uzora Staljina drug Zoran Milanović je rutinirano i površno preuzeo  još jednu komunističku dogmu – zatiranje seljaštva i poljoprivrede. Uništio je Slavoniju kao žitnicu i hraniteljicu Hrvatske i kreativnost hrvatskog seljaka, koji od svjetskog fenomena zvanog „Čudo hrvatske naive,“ i ribara do visoko profesionalnih i kreativnih obiteljskih gospodarstava i obrtnika ne smiju preživjeti,

 

Na medijskom planu da bi uništio i samu pomisao na postojanje Hrvatstva uspio je, uz pomoć svog pulena Gorana Radmana i njegove infantilne nenacionalne televizije, s papagajima pred kamerama, uništiti svaku trunku ljepote hrvatskog jezika, a u suradnji s nekim važnim ljudima u Institutu za jezik i jezikoslovlje izdati pravopis protiv hrvatskog jezika. I uspio je do sada. Hrvati danas ne znaju hrvatski. A narod bez jezika je kao čovjek bez

 

KONAČNO BEZ TITA I UDBE ZNAČI ROĐENJE ISTINSKE HRVATSKE

 

Hoće li Vijeće preživjelih staraca okupljeno u „Hrvatsko nacionalno etičko sudište“uspjeti, konačno,  ukinuti iz naših života duhove zlotvora Tita i Milanovića ili će  neki već davno umrli hrvatski povjesničari, na žalost  ipak biti u pravu.tj. da Hrvati da bi konačno imali svoju državu moraju paktiraju i s crvenim vragom, pa i sa Velikosrbima, jer nisu u stanju sami voditi politički i moralno svoju samostalnu državu,pa je onda i gube ili protiv Pešte, Beča, Beograda, Bruxellesa ili čak protiv Frljićeve Rijeke. Znat ćemo definitivno uskoro?

 

Velika razlika između Velikosrba i domoljubnih Hrvata intelektualaca je i u tome što se najkvalitetniji hrvatski intelektualci, posebice zadnjih 50  godina,iscrpljuju u ljepotama pisanja, uživanja u vlastitom samouživanju i u ljepoti i originalnosti stila pisanja. Od genijalnog Veselka Tenžere, preko izvanrednih Igora Zidića, Ivkošića do Tihomira Dujmovića, Nine Raspudića itd sve staje na pisanju članaka i eseja, dok neprijatelj osim što piše on i radi, radi na provođenju svojih zločina i svoje mržnje.

 

Ako se kojim slučajem ipak dogodi da mrzitelji svega hrvatskog siđu s vlasti, onda bi trebalo sustavno raditi na istini i revalorizaciji hrvatske, do danas, prerušene povijesti. Prvog dana kada ode Goran Radman treba uvesti svakodnevnu TV-emisiju, koju bi uređivao Ante Nazor, i kojoj bi se svaki dan prezentirao barem dio istine o zločinima sadašnjih i bivših komunista i lažima prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata do danas.Te činjenice trebaju istraživati povjesničari koji se bave tim razdobljem i prezentirati originalne povijesne dokumente. Tek nakon toga moguća je bilo kakva mogućnost da „HRVATSKA RASTE“.Stali smo devedesetih godina ukinuvši Paju Patka i naučivši našu djecu da se on naziva Paško Patak. Sada bi, valjda, došlo vrijeme da se Milanoviću i drugoj bandi dokaže da imaju Pinokijev nos i inteligencijui osmijeh starih olinjalih hijena.

 

PETI ZLOČIN – MANIPULACIJA GLUPIM HRVATIMA U MEDIJIMA

 

Inače, moram istaknuti da je blasfemična sramota desne koalicije da u zadnje četiri godine nisu imali volje, snage, znanja i razuma da prepoznaju ono što već svako dijete u svijetu zna: bez jakog nacionalnog elektronskog medija ne mogu se dobiti izbori. Tvrditi da nisu imali dovoljno novaca je laž, ali jednako je opasno tvrditi da podređeni medijski položaj pruža mogućnost raskrinkavanja lijeve lopovske politike. Naš narod, na sreću, nije više nepismen i neobrazovan, ali je nakon decenija komunističke medijske i svake druge propagande, ostao politički naivan i povodljiv. Zaista nam je dosta da neki imaju petlje trabunjati da povijesne teme nisu ponajviše razgovori o budućnosti i blagostanju Hrvatske. Rast hrvatskog gospodarstva izravno ovisi o tome hoće li udbaška vlast i dalje uništavati našu domovinu, koristeći udbašku verziju hrvatske prošlosti.

I na kraju teksta vratimo se ponovno na ozračje Biblijskih vremena Staroga zavjeta. Migrantska kriza koja se zbiva tu, oko nas i u idućih, vjerojatno, 50 godina frapantno podsjeća na bijeg Židova iz ropstva u Egiptu u potrazi za Obećanom zemljom. Danas je jedina razlika u tome što Obećanu zemlju ne traže Židovi nego Muslimani, islamisti, koji pomalo bahato, kao da oni imaju pravo požurivati Europu i kao da je Europi dužnost da ih prime u neizmjernim količinama u svoje krilo. Europa kao obećana zemlja u jednom će trenutku shvatiti da ne može više primati taj broj (koji ustvari putuje za Zlatnim teletom) i zatražit će pomoć. Jer nije Europa glavni krivac za ISIL i preveliku ugrozu za europsku egzistenciju nego Velika Britanija i SAD koje su, nezavisno o opravdanim ili neopravdanim razlozima, glavni krivci za ovu migracijsku pošast. I vrlo slično kao i prije početka Drugog svjetskog rata kada u UK i USA stvorile Hitlera iz svojih ekonomskih i drugih razloga, postoji mogućnost kao i tada, kada su Ribbentrop i Molotov potpisali ugovor o nenapadanju, postoji mogućnost da i sada gospođa Merkel i gospodin Putin potpišu ugovor o „metaforičnom holokaustu“ islamista, kako bi se obranili od očite namjere UK i USA da putem islamista unište europsku ideju. Odgovor EU mogao bi biti ne samo pakt s Putinom nego i stvaranje Euroazijske unije koja bi bitno ojačala ekonomsku i svaku drugu konkurentnost Europe prema Americi. Tko će u toj mitskoj borbi za Zlatno tele pobijediti i hoće li se povijest ponavljati, još je neizvjesno.

 

Hrvatska se kao i 1941. nalazi opet u istom nezahvalnom položaju da ponovno pogriiješi i bude izbrisana s lica zemlje. Zato su potezi buduće hrvatske Vlade i Predsjednice Republike od Biblijske važnosti. Jer armagedon Hrvatske nakon toliko stoljeća borbe za nezavisnost bio bi  previsoka cijena za možebitnu krivu procijenu. Sabirni centar u Hrvatskoj za prevelik broj islamista mogao bi prouzročiti i sam po sebi nestanak Hrvatske.

 

I da se na kraju vratim na razlog naslova ovog teksta: KAKO SAM POSTAO PONOSNI USTAŠA  ZAHVALJUJUĆI ZORANU MILANOVIĆU I NJEGOVOJ VELIKOSRPSKOJ UDBAŠKOJ BOJNI. Pojam „ustaša“ samo je jedna od hrvatskih verzija pojma „ustanik“, a taj pojam u hrvatskoj povijesti pripisujemo, da ne idemo u prapovijest, i Matiji Gupcu, vođi seljačke bune, i  Anti Starčeviću, Stipici Radiću, Draženu Budiši, Ivanu Zvonimiru Čičku, Marku Veselici, Zvonku i Bruni Bušiću, Franji Tuđmanu i brojnim dugima. Jednako tako i ja sam, zahvaljujući Zoranu Milanoviću, postao ponosni ustaša ili ustanik, ako se to odnosi na vrijeme od 1929. do 1941., a bit ću, možda to isto i nakon 1941., ako otvorimo sve arhive i saznamo oblaćenu istinu o tom razdoblju. Jer je 100 % jasno da je cilj ustaša bio plemenit i povijesno utemeljen, ali da sredstva za postizanje toga cilja, zbog povjesnih okolnosti su bila pogrešno izabrana.  No to ćemo moći razabrati jedino ako Milanoviće i njegovu bratiju bacimo u ropotarnicu povijesti, a konačno dobijemo kao oporbu i pravu hrvatsku socijal-demokratsku stranku poput onih u suvremenoj Europi kojima ne će biti najvažniji cilj uništenje hrvatske države, a s time u svezi i izmišljena komunistička blasfemija o genocidnosti Hrvata, a s time u svezi i o ustašama i partizanima, fašistima i lažnim antifašistima. Tada će, nadam se, većim dijelom biti onemogućena pljačka i korupcija u svakoj hrvatskoj stranci.

Zoran Milanović SDP

 

Sve gore navedeno, to je bitno shvatiti ne pripada u krug svjetonazorskih pitanja. To je samo potraga za istinom i to samo prema istini zasnovanoj na povijesnim činjenicama, a to bi jednako trebalo odgovarati i lijevima i desnima, ako su zaista hrvatske stranke i ako žele boljitak hrvatskoj državi, hrvatskom narodu i svim hrvatskim državljanima u zemlji i inozemstvu.

 

EPILOG

 

Cijeli ovaj tekst sam napisao prije tri mjeseca osim uvoda i ovog epiloga: 21. prosinca gledao sam TV-emisiju „Otvoreno“ u kojoj „ustavni stručnjak“ SDP-a Peđa Grbin  misli da je Božo Petrov prešao na stranu Domoljubne koalicije zbog pritiska koji je na njega izvršio tekst biskupa Košića. Da sam ja na njegovom mjestu i njegovoj glavi (što na sreću nisam) prije bih pretpostavio da je Petrov prišao  Domoljubnoj koaliciji zbog pritiska koji je na njega izvršila Predsjednica Republike još na prvim konzultacija kada mu je u četiri oka saopćila da to od njega traži Joe Biden, jer ne dozvoljava pojavu Sjeverne Koreje na Balkanu.

 

DODATAK 29. prosinca: Iz ropotarnice povijesti javio se neki Zoran Milanović nazivajući HDZ kriminalnom, špijunskom i proustaškom organizacijom. Ne bih se vraćao u ropotarnicu da ovaj primjer nije ortodoksni salto mortale. Umjesto da sebe pita zašto do sada u svih 25 godina samostalne Hrvatske nije dozvolio da se revalorizira hrvatska povijest (koja je u vrijeme SFRJ bila toliko retuširana da ju treba posve iznova pisati) i to posebice ustaško-domobranska povijest od 1928. do 1941, pa zatim razdoblje od 1941. do 1945. i onda važan dio od 1945 do 1990, a posebice i od 1990. do 2015. godine. Tek tada ćemo moći shvatiti je li iz ropotarnice HDZ-u Milanović poslao tešku uvredu ili veliki kompliment. Do tada epitet proustaški je ispražnjen od sadržaja, kao i pojam strukturne reforme.

 

DODATAK: 4. veljače: Zgrožen sam snishodljivim i preblagim odnosom nove hrvatske Vlade prema životinjskoj, zvjerskoj agresiji SDP-a prema našem novom ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću, koji je, konačno, iskreno progovorio o jugoslavenskom antifašizmu kao maski za četničko-partizanski fašizam i komunizam, kojim su pokušali doslovno ugušiti svakog Hrvata koji je samo želio svoju samostalnu državu.

 

Moram priznati da je među partizanima bilo i onih poštenih ljudi, od Istre i Dalmacije, koji su na ZAVNOH-u, uz neke druge građanske stranke, tražili samostalnost Hrvatske, nisu bili komunisti ni četnici, nego pošteni borci za pobjedu nad fašizmima, slični borcima protiv fašizama u mnogim naprednim zemljama Europe i svijeta. Dok taj odnos prema četničko-komunističkom antifašizmu ne riješimo, dotle će i povijesni časni, civilizacijski važan pozdrav kojim svaki pošten čovjek pozdravlja „Za Dom“ ostati samo ustaški pozdrav, a ne jednako važan kao i „Hvaljen Isus i Marijo“, jer on je povijesni hrvatski pozdrav još od 1684. godine koji je prvi upotrebio Pavao Ritter Vitezović u spjevu „Odiljenje sigetsko“, a kasnije se često spominje u književnom časopisu „Danica“  iz 19, stoljeća a dokumentiran je kao pozdrav i u varaždinskom tjedniku „Hrvatsko jedinstvo“ iz 1939. Dakle, kada je Joe Šimunić na nogometnom stadionu domoljubno uskliknuo „Za Dom“ učinio je ono što bi svaki gsrađanin Hrvatske uskliknuo od 1684. Do danas, a to što su gledatelji utakmice na njegov pozdrav uzvratili usklikom „Spremni“ nije ništa drugo nego što su branitelji u Domovinskom ratu uzvikivali, boreći se protiv četnika.

 

A to što je sličan pozdrav iskoristio, među ostalima i dr. Ante Pavelić je isto kao što je iskoristio i hrvatsku šahovnicu za grb ili kunu. Sve je te stare hrvatske simbole vratio dr. Tuđman, bez problema, u suvremenu demokratsku Hrvatsku i šahovnicu i kunu kao naziv novca) a pozdrav „Za Dom“ vratili su hrvatski branitelji ponosno kao pozdrav a Joe Šimunić među narod. Dakle, kada igramo pobjedonosni rukomet (primjerice protiv prijateljske Poljske) naši navijači klikču „U boj za narod svoj“ i „Za Dom spremni“. Da to ne klikču ne  bi bili navijači, ne bi bili domoljubi, ne bi nikada pobijedili i pravili čuda.

 

DODATAK 5: 4. ožujka 2016. Hrvatska danas slavi! Odlaskom Gorana Radmana sa čela HRT-a Hrvatska je, konačno, istrijebila komunizam. Postala je, konačno, demokratska država! Ponovno je rođena! Nakon Ante Starčevića i Franje Tuđmana dobili smo i trećeg Oca domovine Tomislava Karamarka. 4. Užujka postat će jednog dana blagdan Pobjede nad komunizmom! Nakon većine europskih zemalja koje su svoju demokraciju i samostalnost osvojili već davno, jedino je još nisu bili osvojili Slovenija i Hrvatska. Pobjedom Kolinde Grabar Kitarović na Predsjedničkim izborima, odlaskom biste Josipa Broza Tita u kumrovečki muzej i na kraju, od 4. ožujka 2016. padom Bastille, ideološke tvrđave i nacionalnog zatvora, padom Radmanovizije, padom Mesića, Josipovića, Milanovića i ostalih neokomunističkih anacionalnih talibana stvorene su sve pretpostavke da možemo mirno tvrditi da moral više nije relativan, da ne postoji komunistički i neki drugi morali poput antifašistićkih, fašističkih, ustaških itd. Od danas postoji u Hrvatskoj jedino hrvatski, katolički moral! S velikim zadovoljstvom prihvatit ćemo stvaranje Hrvatske socijal-demokratske stranke i nestanak s političke scene bilo kakve Partije.  Bit će još borbe protiv ranjene zvijeri, UDBA će još imati razjapljene čeljusti i pokušati ugristi trulim zubima, no danas je ipak

 

4. OŽUJKA 2016. DAN POBJEDE NAD KOMUNIZMOM

 

Ratimir Vince