Stazama prema tebi jutro je svjetlo sivo šiba ga južina nepromišljenom snagom i lišće pada pada nježno poput snježnih pahulja vrpolji se i šuška kao da kiša rominja ja hodam stazama koje vode prema tebi draga dugo te nisam posjetila nekako nisam našla vremena možda ni snage za naš susret ponovni stanem i osjećam kako me sivilo jutra guši ispred tvog vječnog počivališta dok palim svijeću crvenu poput našeg prijateljstva i ljubavi draga… zašto si me samo tako ostavila bez riječi smiješka onog zadnjeg pitam se dok molim očenaš za tebe za mene za sve nas koliko je samo godina prošlo od onog dana strah me je priznati koliko mi nedostaješ zato i rijetko dolazim iako te jednako volim i voljet ću te zauvijek istim žarom istom snagom draga moja nikad prežaljena prijateljice Andreja Malta