Čini mi se kako bi ovo mogao biti pravi „timing“ za nešto, što rek'o Tim, „iskomunicirti“ a da me pritom ne ufate, ni u Haagu, ni drugdje u Europi, ni u Zagrebu, naročito ne u Zagrebu; da me ne dograbe medijsko-politički ostatci kojekoga i koječega, sto dvanaest udruga sjedeć' na platformi za solidnu lovu, kako izvana tako i iznutra, i tko zna još tko sve… Računam ovako: Pustilo Šešelja, oslobodilo pače, Srbija će u Euniju, Srbijanci će opet izabrati vojvode, Pupovac i njegovi Srbi „odavde“ se dure pa ne će na jasenovačku komemoraciju. Pa uzeh tipkovnicu u ruke, što bilo da bilo „iskomunicirat“ ću to.
Hrvatska zastava gori, četnici četnikuju, a Hrvate progoni hrvatska vlast
Uostalom nitko mi tako zamršene „pismene zadatke“ ne daje kao što si ih dajem sam. Ovaj će čitateljima možda biti zanimljiv: spreman sam, ne po prvi puta ovdje u obranu doma. Spreman sam dakle braniti „za dom spreman!“. Što mi neprijatelji u već poodmaklom dvadeseti prvom stoljeću mogu zbog obrane doma učiniti? Mogu ga zapaliti, razoriti, što ne bi bilo ništa novo, već su ga jednom tako nedavno 1991. Dakle i takvo iskustvo mi je „pri ruci“, a čovjek ne bi vjerovao, ipak ću ponajviše o jednoj pjesmi i sitnici od pozdrava.
Sprem'te se sprem'te četnici
Ovako zbore činjenice. Ima jedan pokret, kad tajan, kad javan, uvijek teroristički i zločinački. Pod pokroviteljstvom je države i crkve, koja je, nota bene, državna. Isto, samo drgačije pakirano. Surađuje po potrebi s nacistima i fašistima i komunistima, skoro istovremeno. Sve njegove aktivnosti, namjere, ciljevi, usmjerene su prema “komšijama“, od Juga prema Bugarima, (malo tvrđa „kost“), Makedoncima, Albancima, koje on zove „Šiptarima“, prema muslimanima, uglavnom s malo „m“, u novije vrijeme „balijama“, i dakako Hrvatima. Zahvaljujući svom presudnom utjecaju i poslije 1945. u Jugoslavijama (DFJ, FNRJ, SFRJ, SRJ) izjednačio ih je s – „ustašama“, što si je osobito priuštio od sredine osamdesetih prošlog stoljeća i u čemu uživa i danas. Pritom im, „komšijama“, stotinjak godina pokret, četnici, pjeva jednu te istu lirsku pjesmu, koja doduše „vuče“ na epsku: Sprem'te se, sprem'te četnici, Silna će borba da bude. Zagrmi Draža vojvoda, Bacajte bombe četnici. Iz ove naše pobede, Rađa se sunce slobode.
I doista, ne laže pjesma: kako četnici „frljnu“ bombu („frljajte bombe četnici“, starija inačica) sjaji se u plamenu nečiji dom, dom nekog „komšije“ od „Vardara pa do Sutle“, a oni to uzimaju kao „sunce slobode“. Ne laže. „Frljnuše“ Nadvojvodu Ferdinanda u Sarajevu četnici atentatori u organizaciji srpske države. S malom pomoći britanskih prijatelja. Eto rata, itekakvoga, ostvari se pjesma. A zatim ona posta sve čujnija i čujnija u Hrvatskoj. Padoše i Prosinačke žrtve, petog prosinca 1918. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, dade hrvatske protivnike pobiti domaći četnik Grga Anđelinović. Proširi se pokret. Ubrzo stiže (1921.) i (pro)četnička ORJUNA, tipični fašistički pokret na „ovim prostorima“, skoro da „zaskoči“ i Mussolinija. Al, ide pjesma dalje, spremni su četnici, a ja sam naumio maksimalno ju kratiti i eto nje već u 1928. Eto pokolja u beogradskoj skupštini, pobiše Stjepana Radića i drugove, poslanike Hrvatske seljačke usred parlamenta četnici. Sve pjevajuć komšijama „spremte se spremte“. Zbilje, jesu li se Srbi ikada barem ispričali Hrvatima za pokolj u beogradskoj skupštini? Nisu. I što sad, kako odgovoriti na to? Pobiše onda 1935. seljake u Sibinju, a o svakodnevici ni ne bih. Čekati da im četnici „frljnu“ bombu i u kuću i u dom i štalu, nakon što su im pobili parlamentarce razmišljali su naši predci. Ništa im nije preostalo već za dom branit' biti spremni.
Srpski državni projekt
Od ovoga: Četnički pokret je srpski državni politički, vjerski, vojni projekt čije je djelovanje usmjereno isključivo na one teritorije-države koje srpski nacionalizam smatra svojim, a nisu, ili trenutačno nisu pod vlašću Srbije ili nekakve zamišljene Srbije. „Frljnuli“ li su četnici bombu Srbiji? Po mnogim, skoro svim elementima četnički pokret je preteča, barem na „ovim prostorima“, a bogme i šire, fašističkih pokreta uopće. Među prvima, a devedesetih je bio zadnji fašistički pokret u Europi. Preciznije, jer potpuno se neopravdano izjednačavaju fašizam i nacizam, zadnji je državni, europski nacional-socijalizam. O tome sam pisao 1991. I gdje smo danas?
Četništvo kao „pokret“, ustvari kao državni srpski projekt vječne vatre velikosrpstva je rehabilitiran, rehabilitiran je Draža Mihailović. Teče rehabilitacija Nedićeva kvislinškog režima. Rehabilitirat će se atentatori na Ferdinanda, državna „Crna ruka“. Na čelu Srbije su dvojica četničkih vojvoda, ili jedan, ne znam, jedan je bio borac-dragovoljac u okolici Ovčare (Predsjednik Srbije). Jednoga je „inicirao“ Vojislav Šešelj, toga je pak „inicirao“ valjda pop Đujić. Srbija si je prisvojila nadležnost progona hrvatskih branitelja, te službeno i javno progoni Oluju, hrvatsku osloboditeljsku akciju. Vrhovni svećenik srpske državne crkve u Zagrebu razgaljuje dušu uz četniče, novinara koji to, preko nekoliko puta javlja, se kažnjava, a medij na kojemu nastupa zabranjuje.
Pa koliko je onda sati u Europi, koje je to vrijeme koje dolazi. Dolazi ovo: kad Srbija „uđe“ u Euniju, a ući će, ustvari je već ušla, u cijeloj Europi će se smjeti i, pače bit će poželjno pjevati „Sprem' te se sprem'te četnici“ te strofe s bacanjem bombe. Po Europi ionako terorističke bombe lete i „pjevaju“. Na tu pjesmu nitko, osobito Hrvati („Ustaše“) ne će se smjeti ni na naježiti, začepiti uši, nos… Na to morate biti – spremni. I ja sam. Stoga, ne dižući ruke u zrak, štoviše, držeći jednu na srcu – za dom sam spreman! Što mi preostaje? Jezik za zubima, kuća u plamenu, rame bez glave… Ili bi me natjerali na multikulti pjesmu „Sprem' te se sprem'ete ustaše?
PS: Nisam morao napisati ovoliko riječi, samo pitanje: Hoće li, kad Srbija i formalno uđe u Euniju teroristička bombaška „Sprem'e te se sprem'ete četnici“ ostati neformalna srpska himna, a pozdrav „Za dom spremni“ (bezručni) ulaznica za zatvor? Ili će funkcionirati europski multikulti, pa će zaostati negdje, ne znam doduše gdje neki mali hrvatski kvart s ponekom kućicom, tako reći domom, u kojega policija ne će zalaziti pa će susjed vinuti „Za dom!“, drugi odgovoriti „Spremni“, a što će ustvari biti šifra pozvati na – pivo. Ili ne će biti niti toga: Tek će ovo opstati, a ni ono drugo: Ja ću viknuti: Za dom!, poslušati svoju jeku i odgovoriti „Spreman! Pa koliko trajalo da trajalo.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više