Šerijatska sela: problem Bosne s Islamskom državom
Gotovo ništa nije preostalo od Ibre. Postoji samo još jedna fotografija iz djetinjstva, slika kovrčavog petogodišnjaka koju je Ibrin otac skenirao kako bi je uvijek mogao nositi sa sobom na mobitelu. Prije nego što je Ibro otišao iz Bosne kako bi se borio na strani Islamske države (IS) 2014., poderao je sve slike sebe koje je mogao naći. Njegovo je tumačenje šerijata uključivalo uvjerenje da su slike ljudi „haram” – zabranjene. (…)
Vehabije u Bosanskoj Bojni
Ibro Ćufurović, rođen 1995. godine, jedan je od 200 do 300 islamističkih radikala koji su napustili Bosnu i Hercegovinu kako bi se pridružili IS-u ili Al-Kaidi u Siriji ili Iraku. Među njima su dvojica među najtraženijim teroristima na svijetu: Bajro Ikanović, koji je godinama zapovjednik najvećeg IS-ovog kampa za obuku u sjevernoj Siriji, i Nusret Imamović, vodeći pripadnik Fronta Al-Nusra u Siriji, skupine koja je povezana s Al-Kaidom. Prema američkom stručnjaku za Balkan i bivšem zaposleniku agencije NSA Johnu Schindleru, Bosna „se smatra nečime poput 'utočišta' za radikale”, a sada se u njoj nalazi i stabilna teroristička infrastruktura. Ona nije striktno hijerarhijska i stoga se unutar IS-a smatra „iznimkom”, ali svejedno predstavlja egzistencijalnu prijetnju toj fragmentiranoj republici. Prema izvješćima bosanskog Ministarstva sigurnosti, u napadu na satirički časopis Charlie Hebdo u Parizu u siječnju 2015. koristilo se strjeljivo iz Bosne, a dio oružja koje se koristilo u napadu Islamske države na Pariz 13. studenog 2015. također je bio jugoslavenske proizvodnje.
BiH sve više izgleda kao novo utočište za borce IS-a, stratege i agente za novačenje u srcu Europe. U nekim zabačenim selima razvija se zastava IS-a, a razmjerno broju stanovnika, iz Bosne i Hercegovine IS-u se pridružilo više boraca nego iz bilo koje druge zemlje u Europi, osim iz Belgije. Oko 30 Bošnjaka izgubilo je život na bliskoistočnim bojištima, a 50-ak ih se vratilo kući. Potonje su osobe od osobita interesa za istražitelje. Oni koji su se borili na frontu i kojima se odjednom dopusti da se vrate kući nalaze se pod snažnom sumnjom da su dobili naredbe za izvršenje smrtonosnih zadataka. A za povratak kući nema mnogo razloga. Bosna i Hercegovina odgovorila je na tu sumnju strožim kaznenim zakonom pa plaćenike koji se vrate s Bliskog istoka i njihove podupiratelje sada čeka do 10 godina u zatvoru.
U studenome, nedugo prije napada u Parizu, jedan je islamist hicima ubio dvojicu vojnika u predgrađu Sarajeva. Početkom prosinca, 37 visoko rangiranih Bošnjaka (muslimanskih građana Bosne i Hercegovine) iskazali su rijetko viđeno jedinstvo i zahtijevali javni otpor teroru: „Osuđujemo svaki poziv na mržnju i nasilje”, stajalo je u njihovu apelu, koji je potpisala i najviše pozicionirana muslimanska figura u zemlji, veliki muftija Husein Kavazović. Samo dva mjeseca kasnije, umjereni klerik i sam se našao na meti. U jednome videozapisu na internetu bošnjački borac za IS zaprijetio je da će Kavazoviću „prerezati grlo”. Otad je veliki muftija pod policijskom zaštitom.
Ne spominjući izrijekom Bosnu, europska sigurnosna agencija Europol izvijestila je početkom godine kako su na periferiji EU-a i „u balkanskim zemljama” osnovani IS-ovi kampovi za obuku. Prema izvješću, IS-ove novake „obučava se za specifične tehnike ubijanja, među kojima je odrubljivanje glave”. Njemački istražitelji vjeruju da u Bosni postoji desetak mjesta na kojima salafisti – sljedbenici stroga sunitskog tumačenja islama – okupljaju radikale bez nadzora vlasti. Izvješća o zabačenim „šerijatskim selima”, međutim, niječu Ministarstvo sigurnosti i posebna policijska agencija SIPA. No sarajevski državni tužitelj nadležan za istrage o terorizmu priznaje da postoje mjesta u sjevernom dijelu zemlje gdje čak po 40 islamističkih obitelji živi prema šerijatskom pravu i gdje su otkriveni simboli IS-a.
Vjeruje se da je jedno od sumnjivih mjesta na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine: u selu Bosanska Bojna. Šefik, otac sirijskog borca Ibre, dobro poznaje taj kraj. Potraga za tragovima njegova izgubljena sina vodi nas kroz regiju oko sela Velike Kladuše, brežuljkast kraj gdje starije džamije gotovo nestaju u sjeni pretencioznih novih svetišta. Područje oko Velike Kladuše koje se nalazi tik preko granice s Hrvatskom, koja je država članica EU-a, smatra se žarištem džihadističkih boraca, i to posebice zbog gospodarskih teškoće. Čak i danas, 20 godina nakon završetka rata, nezaposlenost je među mladim građanima Bosne i Hercegovine 60 posto.
Imamo posla s 'paraliziranom i iznimno nefunkcionalnom državom', kaže politolog Vlado Azinović, koautor istraživanja „Mamac rata u Siriji”, koje se bavi Bosnom i Hercegovinom. Područje Velike Kladuše, ni stotinu kilometara od hrvatskih plaža, moglo bi postati mostom za islamističke teroriste koji žele na sjever, osobito uz pomoć radnika koji su se radikalizirali u Austriji, Njemačkoj ili Italiji. Salafistička zajednica postojala je u okolici Velike Kladuše još početkom ratova u Jugoslaviji ranih 90-ih. Bila je to zajednica koja je osnovana novcem iz Saudijske Arabije i Sudana. „Zapad bi trebao zaboraviti na opasnosti s istoka; prava je opasnost zelena boja islama”, kazao je regionalni radikalni čelnik u to vrijeme, kada se više tisuća mudžahedina iz arapskih i sjevernoafričkih zemalja već bilo pridružilo bosanskim muslimanima u borbi protiv Srba, a kasnije i protiv Hrvata. Taj je aspekt naveo pokojnog američkog diplomata Richarda Holbrookea da, govoreći o paktu sklopljenom iz vojne nužde, opiše taj dogovor kao „savez s vragom”. Konačno, strani borci nisu u sukob unijeli samo oružje. Donijeli su sa sobom i tumačenje islama koje je veselim Bošnjacima bilo strano: strogi saudijski pristup poznat kao vehabizam.
Iznimno pobožni među njima, koji nose dugačke brade i pokrivaju žene pokrivalima, čine malenu manjinu među 3,8 milijuna stanovnika Bosne, od kojih se gotovo polovica identificira kao muslimani. Međutim, oni postoje, a najpobožniji postaju sve uočljivijima, pa i u Šefikovom selu. Jedna od četiri žene propovjednika mržnje Huseina „Bilala” Bosnića dolazi iz jedne od kuća na rubu sela. Tužitelji vjeruju da je Bosnić središnja figura bošnjačkih radikala, a iznimno je dobro umrežen i u inozemstvu. U studenome je Bosnić osuđen na sedam godina zatvora zbog toga što je novačio dobrovoljce za IS i poticao na terorizam. Šefik je bio jedan od svjedoka na suđenju. On krivi propovjednika za nestanak svojeg sina: „Ibro je upoznao Bosnića i ubrzo se preselio k njemu. U ljeto 2014. prošao je vojnu obuku i potom je otišao u Siriju. Moglo bi se do neke mjere kazati da su ga kupili.”
Bosnić je nekoć bio borac u 7. mudžahedinskoj bojnoj, a nakon završetka rata postao je putujući propovjednik. Boravio je i u džamiji Al-Baraka u Pforzheimu u Njemačkoj, ali i u džamijama u Italiji i Švicarskoj. Postoje videozapisi na kojima svojim sljedbenicima pjeva „S eksplozivima na prsima utiremo put do raja”. Bošnjaci nisu jedini na Balkanu koji su se odazvali takvim pozivima. Muslimani s Kosova, iz Makedonije i iz Srbije također su među 22.000 imena boraca IS-a koja su otkrivena početkom ožujka. Siromaštvo i manjak državnog uređenja osiguravaju pregršt novaka….
Na putu do sela Bosanske Bojne u blizini hrvatske granice, Šefik se zaustavlja pred sivo obojenom kućom. To je dom njegova ožalošćena prijatelja Rifeta. Zajedno su se uputili na osmosatnu noćnu vožnju autobusom do Sarajeva kako bi svjedočili na suđenju Huseinu Bosniću. Zajedno su gledali propovjednika kako odlučno niječe sve optužbe. Rifetov sin zvao se Suad. Pridružio se ratu u Siriji. Danas ga slave kao mučenika na videozapisima na internetu pod ratnim nadimkom „Abu Furkan Al-Bosni”. Poginuo je u Siriji početkom 2015. Jutros vidimo i mučenikova brata: crna brada, crna kapa i izraz lica pun nepovjerenja. Trenutačno je na slobodi, unatoč tome što je kod njega i njegove braće po oružje pronađen arsenal koji je uključivao ručne granate, mine i pištolje, uz zastavu IS-a. Jesu li pripremali napad u blizini hrvatske granice? Mladić nije raspoložen za razgovor. „Ostavite me na miru. Zaplijenili su sve što sam imao.”
Vanjska granica EU-a proteže se uz rub Bosanske Bojne. Makadamski put vodi kraj hrđava graničnog prijelaza izravno u Hrvatsku. Oni koji žele krijumčariti ljude, oružje i novac u EU-u teško da mogu pronaći bolje mjesto za to. Postane li Hrvatska uskoro dijelom schengenske zone slobodnog putovanja bez graničnih kontrola, ta bi zabačena pogranična regija istočno od Krajine činila pretežno otvoreno južno krilo Unije.
Državni tužitelj u Sarajevu vjeruje da su salafisti kupili osam hektara zemlje od Srba koji su ondje nekoć živjeli, i to uz pomoć donacije od 200 000 dolara iz katarskog emirata. U pravilu fundamentalisti u Bosni kupuju imovinu ondje gdje je jeftino, zabačno i gdje vjerojatno neće imati neželjenih gostiju.
Od kraja rata 1995., Bosna i Hercegovina je političko zgarište gdje se lako skriti. Podijeljena je na dva zasebna entiteta uz treći Distrikt Brčko, samoupravnu administrativnu jedinicu. Postoji 10 kantona. Kako bi došla do salafističkog uporišta u Gornjoj Maoči, primjerice, federalna policija mora ući u autonomnu regiju i javiti se svojim kolegama ondje. „To je sasvim dovoljno vremena,” kaže jedan od istražitelja, „da radikali pospreme svoje zastave IS-a.” Jedinice specijalne bosanske policije SIPA-e, koji češljaju sela u potrazi za onima koji bi se mogli pripremati na putovanje u Srbiju, mjere se prema tome kako odgovaraju na upite: „Postoji niz mjesta u kojima žive ljudi koji su od interesa iz perspektive sigurnosti. No nalaze se pod stalnim nadzorom sigurnosnih službenika.”
Igor Golijanin, čovjek košarkaškog profila iz Ministarstva sigurnosti u Sarajevu, nešto je skeptičniji. Kao šef ministrova kabineta, Golijanin kaže da islamističke zajednice privlače „sve više sljedbenika” i da je njihove hermetične mreže teško probiti. „Govorimo o selima u kojima djeca više ne idu u javne škole, nego se radije odlučuju za privatno školovanje u skladu s jordanskim kurikulumom. Govorimo o ljudima sklonima nasilju koji komuniciraju posredstvom tajnih šifri u videoigrama. Govorimo o prikrivanju: ono što se nekoć možda moglo prepoznati kao kamp za obuku danas nestaje pod maskom nevladine organizacije.” To su nevjerojatna priznanja nemoći, i to od predstavnika zemlje koja je od međunarodne zajednice u poslijeratnom razdoblju primila 90 milijardi eura za uspostavu stabilnosti.
Još prije tri godine, Međunarodna skupina za krizne situacije kazala je da islamizam i nacionalizam u Bosni plešu „opasan tango”. A oni koji izvlače korist od sporova među Bošnjacima, Srbima i Hrvatima oduvijek su bili i još su danas tvrdolinijaši svih boja. Nedavno je utvrđeno da se 64 nezakonite muslimanske zajednice sumnjiči za radikalizam. Od 1. ožujka sigurnosne snage su ovlaštene djelovati protiv pobunjenika. Inače bi mogao uslijediti kaos, upozorava Bakir Izetbegović, bošnjački član tročlana predsjedništva Bosne i Hercegovine. Međutim, to upozorenje stiže prekasno za mnoge. Jedan je od njih Ibro Ćufurović. Nedavno se na internetu pojavila nova fotografija s mladim čovjekom slabe plave kose i plavih očiju: bio je to Ibro. Svatko, pa i njegov otac Šefik, može je vidjeti: slika s tjeralice Ibre Ćufurovića objavljena je na internetskoj stranici Interpola od 26. veljače 2016. Optužba protiv mladog Bošnjaka glasi: „Organizira terorističku skupinu povezanu s kažnjivim djelom terorizma.”
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više