U Jasenovcu se ponavlja 1966.

Bojkot državne komemoracije, nepriznavanje je Hrvatske

 

 

U članku pod naslovom "Tito nikad nije posjetio Jasenovac", objavljenom  u „Fokusu br. 416. od 2. svibnja 2008., zaključili smo i predložili: „da uprava Spomen područja Jasenovac donese kodeks po kojemu bi tamo istup političarima i politički istupi općenito bili nepoželjni.“ Naravno da nas „političari“ ni parapolitičari  nisu poslušali pa se tamo nastavilo politički „dernečiti“, zviždati, držati odvratne i prijeteće političke govore dakako namijenjene živima, pa i onima koji bi se tek trebali roditi – ako bi ih bude bilo. Ove godine će se jasenovačka komemoracija pretvoriti u višetjednu, podijelila se prostom, i prostačkom, diobom, poput amebe. Koordinacija židovskih općina, ne će na službenu, državnu, ne će ni Pupovčevi Srbi (SNV), a ako ne će Židovi, ne će službeno komemorirati ni Talijani, kaže Furio Radin.

Ivan Krajačić Stevo

 

Židovske organizacije će komemorirati 15. travnja, država 22., a 24. travnja dolaze organizacija antifašista i antifašistički (treće)ligaši (Pusić i bratija). Šef antifašista Habulin kaže kako će pozvati i Radničku frontu te razne udruge civilnog društva, zna se koje, i intelektualce, zna se kakve. Njima će se, navodno, pridružiti Pupovac i njegovi Srbi, Milanović i Partija, Ivo Josipović i njegova Partija nova, a svakako se očekuje “počasni“ i „doživotni“ da im zapjeva „Juru i Bobana“. Ili odzijeva, ne znam kakav će biti protokol. Šef Roma Kajtazi će u Jasenovac iduća dva tjedna ići skoro svaki dan, jer je odlučio ići sa svima. Pametno.

 

Hrvatska priznaje jasenovačke žrtve vlasti NDH

 

Hrvatska država od početka obnove pune državnosti devedesetih ima sasvim jasan, nedvosmislen stav o zločinima koje su vlasti NDH počinile u Jasenovcu kao i o naravi te države uopće, te fašizmu i nacizmu. Nema nikakve potrebe niti razloga da ih ponavljam po stoti puta, u duljem vremenskom razdoblju, i tako i državu i sebe posipam protu-„ustaškim“ pepelom. Tko tvrdi suprotno, jednostavno laže iz razno raznih propagandnih, političkih i vrlo koristoljubivih  razloga. Čak i to se može razumjeti, no odsustvo navedenih političkih, SDP-a naročito, Ive Josipovića i njegove stranke, nacionalno manjinskih skupina, raznih navodnih antifašista sa službene državne komemoracije – ne može. Ono znači njezino nepriznavanje, na za nju važnom i osjetljivom mjestu. I točka. Mogao bih pisati o njihovim razlozima ali ću samo o jednom. Njihov problem je očito u demokraciji, pluralizmu, kakvoj takvoj slobodi govora, mogućnosti da se snimi i drugačiji film pa i o Jasenovcu, a oni pritom, zasad barem ne mogu reći: “taj film ne ćete gledati“, tu knjigu ne ćete čitati.. Usidreni su u  totalitarizmu.

 

Prvi komunisti ne će u Jasenovac

 

Jasenovac je doista enigma. Kako se komemoriralo do 1966.?  Čini mi se slabo i nikako. Ako griješim, ispričavam se – neka to netko istraži. Spomenik Bogdana Bogdanovića, jasenovački cvijet, odobrio mu je i obećao ga „posvetiti“ Tito. Ali nije, ne samo da nije došao tada, već nije nikada. Spomenik je otkriven 4. srpnja 1966., dakle tek dvadeset i jednu godinu poslije rata, a svečanost otvorenja bila je „debelo“ zapela. Navodno je trebao govoriti Aleksandar Ranković, tadašnji predsjednik SUBNORJ, no on je tri dana ranije na Brijunima bio politički „smaknut“. Očito je s Jasenovcem i s otkrivanjem spomenika bio popriličan politički problem, „klizav teren“, pa nije došao ni Vladimir Bakarić koji je trebao održati govor. Politički lisac se jednostavno – razbolio. Bješe to njegov stari trik – kad je opasno se izjasniti pobjegao bi u bolest.

KOB JASENOVCA – Milorad Pupovac, Aleksandar Ranković i Furio Radin

 

Onda su najavili dolazak Ivana Krajačića Steve, tada predsjednika Sabora SRH. On pak nije mogao stići na vrijeme zbog izuzetno velikih gužvi na auto-putu („bratstva-jedinstva“) od Zagreba do Novske! Možete zamisliti prometnu gužvu 1966. – a da je i bila, za druga Stevu, da je htio, trenutačno bi se očistila cesta. Sve je kasnilo pa je govor na koncu održao nazočni Marko Belinić. Navodno je rekao: „Drugarice i drugovi! Ovaj logor ovdje, gdje danas otkrivamo spomenik, podigli su njemački fašisti da bi uništili hrvatske komuniste i rodoljube…“, što je srbijansku boračku delegaciju „ošinulo kao grom iz vedra neba“ (Sjećanje Raje Nedeljkovića tada predsjednika SUBNOR-a Srbije).

 

Eto kontroverze i među drugovima. Kako je u ona vremena bilo uobičajeno, poslije „otkrivanja spomenika“, ma i na groblju, a i masovnom, slijedilo bi „narodno veselje“. Vojnički grah, kobasice i , slično. Narodna grašina otkazana, a onda je republičke „delegacije“ ipak drug Stevo pozvao na ručak u Lipik. Navodno im je servirao žablje krake i svašta za toga ručka izgovorio što su borci Srbi shvatili kao uvrjedu i napustili feštu, tužili ga Titu itd. Zanimljivo: onda su službenu „feštu“ Srbi(janci) napustili, a sada naši (smijem li to napisati?) Srbi ne će ni dolaziti!  

 

Zbog čega je sada nastala neka vrsta panike, zbog čega se nekima u Hrvatskoj priviđaju ustaše skoro na svakom uglu, pa eto samo što se (opet!) nisu pojavili u Jasenovcu? Zbog istraživanja istine o tom logoru koja su poprilično odmakla. Ne ću ni slovca o umnožavanju broja žrtava – kao da bi i jedna bila malo – do preko (nekoliko) milijuna Srba, koje se pripisuju ustašama, a onda se ustaše izjednačavaju s Hrvatima, već o otkrićima koja govore kako je Jasenovac radio i poslije 9. svibnja 1945.; za Nijemce, zatim „ustaše“, tj. Hrvate, a zatim za „bandu“ informbirovsku. OZNA, osobito je bila opaka OZNA III., i njezine sljednice UDBA i dr. uglavnom su dokumentaciju o partizanskim logorima uništile, a dio je negdje u beogradskim bunkerima i danas.

 

Srpanj 1945., Jasenovac radi

 

Međutim, nikako se ne može uništiti svaki trag pa evo naiđoh na dokaz kako je logor Jasenovac radio i za partizane, pobjednike, antifašiste, nazovite ih kako hoćete. U zbirci dokumenata  „Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1945. Dokumenti, Slavonija, Srijem i Baranja“, nakladnik Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, Slavonski Brod 2006. na stranici 290. daje se pregled, na dan 17. srpnja 1945., stanja u vojnim i zarobljeničkim logorima za Nijemce i Austrijance u Slavoniji (vojno područje VI. oblasti, II. armija JA, Koča Popović, srbijanski intelektualac). U tablici „Logor Nova Gradiška“ navedeno je nekoliko podlogora,  među njima i Jasenovac. „U Jasenovcu“ je tada bilo 20 Nijemaca/Austrijanaca. Ne treba nikoga brinuti mali broj logoraša, niti njihova nacionalnost, logor Jasenovac je – radio da je tamo tada bio i jedan logoraš. A one „domaće“, „bandu“, „ustaše“, pa ni domobrane, vjerojatno nisu u Jasenovcu ni evidentirali. Možda ćemo o tome nešto doznati kad hrvatska vlast, država, dobije arhivsku građu koju su Srbi, JNA i razne OZNE odavde odnijeli.

 

I jedan usputni dokaz o tome kako su Srbi i komunisti izjednačili, ne s „jednako“ već s „identično“ Hrvate s ustašama. Piše izvješće 12. srpnja 1945. Dimitrije Georgijević, opunomoćenik OZNE za Jugoslaviju načelniku OZNE za Jugoslaviju Aleksandru Rankoviću:

GENERAL LAJTNANTU ALEKSANDRU RANKOVIĆU

„Šaljem  Vam  po vašem naređenju pregled ratnih zarobljenika na teritoriji Jugoslavije po narodnostima, po mestima logora (rada) i po činovima…“ (citirana knjiga Dokumenata, dok. 82., str. 275). Iako je izvješće „po narodnostima“ u njemu nema tablice „Hrvata“, samo „ustaše“ i „domobrani“, ostali su Nijemci, Mađari itd. Znakovito, a znakovito je kako je među oko 170.000 tisuća popisanih zarobljenika evidentirano tek 544 četnika, skoro nula! Neobično je zanimljivo kako u Mariboru ima tek 7 (sedam) domobrana, a u Sloveniji i Hrvatskoj  nema evidentiranih ni „ustaša“ ni „domobrana“. Što bi se „zamajavali“ s njihovim popisivanjem. 

 

Mato Dretvić Filakov