Slomljeno krilo

Zajednički let

Ti si kao rijeka nemirne si duše

Ideš svojim puten i kad sve se kule ruše

Ja ka stari čamac privezan u kraju

Živin od kisika što drugi mi ga daju

Daju i govore zaboravi je ti

Zaboravi da možeš opet letjeti

Slomilo mi krila nisan više ja za let

Ti si kao pčela a ja samo cvijet

Civijet u šumi snova što začarala si ti

Hitno treban vodu da se opet raširin

Da glavu dignen gore, da opet progledam

Da mirišen na ljubav, da te spreman dočekam

Ka uzbrkana rijeka plovim prema moru

A sa lica svoga, ne ću nikad skinit boru

Pratit će me vječno u noćima dugim

Sam sa tvojom sjenom ja se jutrom budim

Budim i zamišljan naš zajednički let

Kad si bila pčela a ja divan cvijet

Slomilo mi krila….

Marin Fuzul