Novi rat za Gorski Karabah

Duboko ukorijenjen animozitet utro put nasilju između Armenije i Azerbajdžana

Armenija i Azerbajdžan slažu se oko toliko malo stvari. Ne samo danas, nego već dugo vremena. Azerbajdžan kaže da je Armenija započela najnoviji sukob granatiranjem civilnih naselja i napala azerbajdžanske snage. Armenija nudi sasvim drugačiju sliku i tvrdi da je Azerbajdžan izazvao sukobe kada je jedan od njegovih borbenih helikoptera Mi-24 otvorio vatru na armenske vojne položaje. Riječ je o dugotrajnom euroazijskom sukobu koji se svako toliko podgrijava i ključa već gotovo cijelo stoljeće.

Kako smo došli do ove točke? Gdje se sve zbiva? Armenija i Azerbajdžan bivše su sovjetske republike istočno od Turske, sjeverno od Irana i južno od Gruzije i Rusije. Armenija se nalazi u regiji južnog Kavkaza na istočnome rubu Europe. Južna regija te države sječe se s jugozapadnom granicom Azerbajdžana, čime je jedan dio Azerbajdžana koji se nalazi jugozapadno od Armenije odsječen od glavnine azerbajdžanskog teritorija. Istočnu granicu Azerbajdžana čini Kaspijsko more.

Regija Gorski Karabah nalazi se istočno od tog dijela južne Armenije, unutar granica Azerbajdžana. Iako su administrativne granice danas nepostojeće Autonomne oblasti Gorski Karabah pokrivale regiju od 1700 četvornih milja (što je područje nešto veće od Rhode Islanda), vlada Republike Gorski Karabah tvrdi da njezinih sedam regija pokriva 4415 kvadratnih milja (što bi bilo područje koje bi odgovaralo otprilike četiri petine američke savezne države Connecticut).

Republika? Regija? Koje je na kraju? Pa stvar je predmet spora, a u tome se krije i korijen sukoba. Gorski Karabah nije republika, iako tvrdi da ima vlastitu vladu, a njegov status regije ukinut je 1991. Međunarodno je priznat kao dio Azerbajdžana, no utjecaj te zemlje na regiju prilično je tanak. Iako je ondje krajem 1980-ih živjelo čak 40.000 Azerbajdžanaca, u popisu stanovništva 2005. naznačeno je kako je od 138 000 stanovnika regije manje od 400 bilo nearmenskog podrijetla. Područje danas naseljava oko 94.000 ljudi, tvrdi Republika Gorski Karabah.

Jesu li nedavni oružani sukobi nastupili niotkuda? Nipošto. Regija ima dugačku i krvavu povijest koja seže do vremena prije Krista. No za potrebe ove rasprave počnimo s padom Ruskog Carstva 1917. Azerbajdžanci i Armenci imaju različite verzije onoga što se i zašto točno dogodilo, što ne iznenađuje, no u par riječi, dvije su zemlje proglasile neovisnost i zaratile oko spornih teritorija 1918., rat je završio 1920. i zemlje su postale dijelom Sovjetskog Saveza 1922. Sljedeće je godine unutar granica Azerbajdžanske Sovjetske Socijalističke Republike formirana Autonomna oblast Gorski Karabah, čime je sukob zamrznut na nekoliko desetljeća. Dakle, stanje je bilo mirno gotovo cijelo stoljeće?

Ne. Tu i tamo bilo je prosvjeda, no 1988., nakon oružanih sukoba za koje su pretežno kršćanski Armenci pretežno muslimanske Azerbajdžance i obratno, dužnosnici Karabaha zatražili su da postanu dijelom Armenske Sovjetske Socijalističke Republike. Prosvjedi su se pretvorili u međuetničke sukobe, koji su 1991. eskalirali ratom nakon što su dužnosnici u Karabahu proglasili tu regiju neovisnom i nakon što je 1992. došlo do raspada Sovjetskog Saveza. Dvije godine kasnije, 1994., Rusi su uspjeli posredovanjem ostvariti primirje, no dotad su separatisti, koji žele potpunu neovisnost o Azerbajdžanu, zauzeli Gorski Karabah i sedam okolnih pokrajina. Kako stvari stoje danas? Napeto. OESS je 1994. formirao Skupinu iz Minska, kojoj trenutačno predsjedaju veleposlanici iz Ruske Federacije, Francuske i Sjedinjenih Država. Skupina nastoji postići dogovor o trajnome miru u ovome dugotrajnom sukobu, no tenzije povremeno svejedno jačaju, što je navelo međunarodna tijela poput Vijeća Europe, Organizacije islamske konferencije i Opće skupštine UN-a da osudi armenske postupke u regiji.

Glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon reagirao je u travnju 2014. na izvješća o nasilju i žrtvama duž granice izjavom u kojoj je pozvao obje strane da „poštuju sporazum o primirju, da se suzdrže od daljnjeg nasilja i obvežu da će odmah smiriti situaciju i nastaviti s dijalogom.” U rujnu je ponovno izbilo nasilje, na što je armenski predsjednik Serž Sargsjan kazao Općoj skupštini Ujedinjenih naroda: „Ako Azerbajdžan nastavi s tako agresivnom politikom, ne će Armeniji ostaviti drugog izbora do li da se posluži nužnim pravnim i političko-vojnim mjerama kojima će se Republici Armeniji i Republici Gorski Karabah pružiti prilika da se razvijaju u sigurnosti i miru.”

Eliott C. McLaughlin, CNN, SAD