Velika Onofrijeva česma

Vraća se kučak na vrh slavne fontane!

Radovi na obnovi Velike Onofrijeve fontane u zadnjoj su fazi, fazi 'ušminkavanja', rok za završetak radova koje izvodi Hrvatski restauratosrki zavod – Odjel u Splitu je između 20. svibnja i 1. lipnja. Popravljeno je svih 16 maskerona, od kojih su neki bili jako oštećeni, a iz Društva prijatelja dubrovačke starine odaju i novost – na vrh fontane vraća se kučak!

"Istina je, Velika fontana ponovno će izgledati kao prije 200 godina, a kučka vraćamo na njezin vrh. Prvotno je u 15. stoljeću fontana imala znatno veću kupolu i na vrhu kučka okruženog nekom vrstom čunjeva, koji su simbolizirali ogradu, a taj je kučak simoblizirao čuvanje vode. Nakon potresa, kupola je jako nastradala, ali kučak je preživio. Potom je uslijedila rekonstrukcija fontane i prilagodba kupole, i kučak je vraćen, ali nakon toga jednom je jednostavno pao i rasuo se. Popravit ćemo ga i vratiti na vrh, gdje je bio i prije, iznad natpisa", ispričao nam je tajnik DPDS-a Niko Kapetanić.

Crtež je nastao najkasnije 1827. godine, autor inženjer Lorenzo Vitelleschi. U potresu su bile teško oštećene i kolone, tijekom vremena, nekoliko ih je zamijenjeno, ostale su popravljene, no pas je bio u predziđu i u muzeju, i mirno čekao trenutak povratka. Kad je dogovorena rekonstrukcija koja je sad u posljednjoj fazi, odlučilo se vratiti i kučka kojemu je najteže oštećenje nedostatak jedne noge, i brojne pukotine, no i to je u fazi popravka. Na fontani je najteže oštećen jedan od maskerona, pa će se, dodaje Kapetanić, u dogovoru s Konzervatorskim odjelom, dogovoriti na koji način će biti obavljena njegova rekonstrukcija. 

"Osim zida koji je nagrđivao, fotografija velike Onofrijeve česme s kraja 19. stoljeća, otkriva još detalj na česmi kojega danas nema: figuru psa na vrhu zida česme, između dva stupa sa sjeverne strane, iznad glave s vodom. Vjerojatno je riječ o zadnjem od niza dekorativnih kipova različitih životinja, koji su ukrašavali vrh cijeloga zida uokolo česme, a koji se spominju i u ugovorima za izgradnju i definiranje oblika fontane s majstorom Onofrijem di Giordano della Cava iz godine 1438. U svom radu o povijesti velike fontane, objavljenom u časopisu "Kolo" (br.2/2008.), Renata Novak Klemenčić navodi da se taj zadnji, «približno 90 cm visoki pas koji je još koncem 19. stoljeća stajao na fontani, sada se nalazi u lapidariju Društva prijatelja dubrovačke starine».Tako se, eto izgled Grada mijenjao, da bi se potom, ukoliko je zahvat bio koristan i uspješan, vrlo brzo zaboravljalo što je tu nekad bilo.", zapisao je Vedran Benić u svojoj knjizi "Dubrovački spomenar".

Teo Trostmann