Pavelić je spasio kozaračku djecu, a ne komunisti

Ingrid Antičević-Marinović kad-tad će odgovarati zbog poziva na ubijanje

Mislim da sam dinamična osoba. Kroz sve te putešestvije upoznao sam vrlo mnogo čistih duša svih vjera, rasa, naroda, tradicija i kultura – Europa, Turska, Arapski svijet, Afrika, Kanada, SAD, Južna Amerika, Australija, Novi Zeland, Rusija, Kina, Koreja, Japan itd. To će biti neki ministar vanjskih poslova. Pomislit ćete. Ne. To je Krešo Čepo, intelektualac prve klase, blaženog osmijeha, govornik na tribinama, na kojima, u njegovoj organizaciji nastupaju i generali, i pukovnici, i profesori, i književnici… Rođen je u Tihaljini, kao jedno od 13-ero djece svojih roditelja. S ponosom spomene i blaženog Alojzija Stepinca, s kojim, po spomenutom broju 13 dijeli istu sudbinu.

Valjda ćemo dočekati vrijeme kada će se za ovu parolu, koja poziva na ubijanje, kazneno odgovarati na hrvatskim sudovima

Mala moja iz Tihaljine,

donesi mi kitu tilovine.

Stih je po kome je prepoznatljivo njegovo rodno mjesto. Nasuprot čistih duša su nečiste duše – prljavci. Radi čistih duša opstaje svijet. Iznosi Krešo svoje znanstvene spoznaje, i nastavlja, da se osobno sreo, i radio, i družio se, i s mnogim čistim srpskim dušama. Evo, Krešo je bio povod da našim čitateljima još jedanput predstavimo jednu čistu dušu iz redova srpskog etnosa u RH, koja svijetli ispod hrvatskog neba.

Igor Vukić, povijesni istražitelj, pisac tekstova u kojima iznosi svoje znanstvene spoznaje, suautor knjige TROSTRUKI LOGOR JASENOVAC, govornik na tribinama i TV postajama, u svemu tome ne vidi ništa posebno. Radi posao koji voli i zanima ga samo povijesna istina, kakva ona bila da bila. S lakoćom odgovara povijesničaru amateru, kontroverznom Slavku Goldsteinu, koji je zbog taštine, da on mora prvi progovoriti o svemu, napisao jednu malu kontra knjižicu. U toj knjižici on nije imao što reći, pa je ona samo potvrda kvalitete našega rada. (Vukić)

Zagrebački Crnogorac prezimena Bošković, koji je dosta vremena provodio u Sveučilišnoj knjižnici jednom prilikom reče: Ja ne smijem svojim Crnogorcima da kažem istinu, da smo mi dole došli (Povijesna Crvena Hrvatska) s područja današnje Poljske. Igor Vukić je hrabar. On smije. On je uvjeren u svoje dokumentirane znanstvene spoznaje, i slobodno ih prenosi svima onima kojima je stalo do istine. Pavelić je spasio kozaračku djecu, a ne komunisti. Odzvanjalo je iz njegovih usta ovih dana, u dvorani Sv. Jeronima, gdje je Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac održavalo tribinu. On posjeduje dokumente i svjedočenja prema kojima su napuštena, ozebla i izgladnjela djeca s Kozare, u grupama završavala na ramenima hrvatskih vojnika, na kojim ramenima se nalazio i Igorov otac, tadašnji dječak. Bolesnija djeca su u pratnji istih tih hrvatskih vojnika prevožena i do bolnice Rebro u Zagrebu.

Nemamo prostora za navoditi sva njegova šokantna otkrića, pa jednostavno treba potražiti i pročitati spomenutu knjigu zbog koje je ovih dana iz Hrvatskog sabora dobio otvorenu prijetnju okrutnom smrću. Prijetnja se nije odnosila samo na njega, nego na sve one koji negiraju lažnu jugokomunističku istinu i velikosrpsku mitomaniju, na sve one saborske zastupnike i njihove glasače koji žele da povijesna istina, bijela kao sir iziđe na sunce. Nema nikakvih jugokomunističkih zločina niti njihovih 1700 Hudih jama. Nema nikakvih zločina nad samom idejom stvaranja hrvatske države, nego je sama ideja njenog stvaranja zločin. Na djelu je fašizacija društva, ravna onoj iz 30-ih i 40-ih godina. Svi ste vi fašisti. Odjekuje medijskim prostorom.

Da bi onda, glasnogovornica hrvatskih petokolonaša, srpskih drugomemorandumaša, masonskih imperijalista i drugih demontažera i mrzitelja Hrvatske, nečista duša, prljavka (Krešo Čepo), Ingrid Antičević, usred Hrvatskog sabora, svima onima koji su nazvani fašistima, otvoreno pred cijelim svijetom, zaprijetila okrutnom smrću, kojom se usmrćuju fašisti. SMRT FAŠIZMU… (bombe, maljevi, jame). Dakle, napravila je teško kazneno djelo prijetnje okrutnom smrću, zbog čega bi je policija u svim demokratskim zemljama, s lisicama na rukama, odvela na procesuiranje. Vjerujemo da će se to dogoditi i njoj, pa taman to bilo i naknadno, jer zločin nikada ne zastarijeva. Kao odgovor na terorističku i bombaško jamsku prijetnju, naša želja bi bila da čim prije dobijemo još jednog kvalitetnog i popularnog ministra povijesne struke.

Žarko Marić