Zamisli ako

Ako to sad umiješ ljubi me

 

 

Ako te poljubim u obraz,

molim te, ne uzmi mi za zlo…

Iskreno, strah me zatražiti više.

Vidiš li da drhtim poput kakva pruta?

Ne mogu pričati, ne mogu disati.

A srce mi tuče poput Big Ben-a.

 

Pokušavam ne misliti što bih… bude mi još gore.

 

Ma, molim te!

Molim te, zamisli naša dva tijela spojena u jedno.

Zamisli nutrine što spojene gore…

Zamisli ćutnje što kroz vene struje

i uzavrelu krv nam pretvaraju u more.

 

Eh, zamisli i čarobne, tople, slatke, užitke… strasti…

 

Zamisli taj zbroj otkucaja srca…

Kad manje je važno tko je gore, tko dolje.

U vrtlogu strasti razum kad se gubi

i nečujne riječi tijela što si zbore…

 

A onaj ekstrakt,

onaj višak strasti pokida nam razum.

I tijela razvlasti…

 

Zamisli kako, ako to sad umiješ…

Ljubi me…

 

Vladimir Živaljić