Djela milosrđa

Predstavljena knjiga Dajte-pomirite se s Bogom – Sakrament ispovijedi u godini milosrđa

U sklopu svečane priprave za proslavu Sv. Dujma, u čast zaštitnika splitsko-makarske nadbiskupije, grada Splita i župe Uznesenja Blažene djevice Marije, u ponedjeljak 2. svibnja, petoga dana devetnice, dr. don Nedjeljko Ante Ančić, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije predstavio je knjigu „Dajte-pomirite se s Bogom-Sakrament ispovijedi u godini milosrđa“.

Splitsko-makarska nadbiskupija, u povodu Godine milosrđa, pripremila je prigodne materijale o sakramentu pomirenja koje su dostavljene svim župama. Vjernici su tako mogli dobiti knjižicu o sakramentu pomirenja „Dajte, pomirite se s Bogom!“ te preklopnice s pojedinačnim redom pomirenja i ispitom savjesti za djecu, mlade i odrasle. Knjižica „Dajte, pomirite se s Bogom!“ donosi teološki, duhovni i pastoralni vid sakramenta pomirenja te pokorničko bogoslužje i obrasce ispita savjesti. Tekstove su priredili don Alojzije Čondić, don Ante Mateljan, don Mladen Parlov i don Ivica Žižić. Materijale je grafički oblikovala Ana Kljaković-Gašpić. Papa Franjo, u buli najave izvanrednog Jubileja milosrđa, Lice milosrđa, poziva cijelu Crkvu da odlučno stavi sakrament pomirenja u središte vlastitoga života jer time omogućuje ljudima izravan doticaj s veličinom Božjega milosrđa (usp. Lice Milosrđa, 17). Gospodin Bog svoje milosrđe prema nama očituje na razne načine, no privilegirani i najredovitiji put po kojem svoje očinsko milosrđe izlijeva na nas jest sakrament pomirenja i pokore.

Ispovjednikom se, kaže papa Franjo, ne postaje automatski (usp. Lice Milosrđa, 17). Dobrim ispovjednikom se postaje tijekom dugoga procesa ljudskog i svećeničkog rasta i sazrijevanja; procesa koji počinje od osobnoga pokorničkog iskustva, a završava u liku svećenika koji u svome postu­panju s pokornicima utjelovljuje milosrdnog oca iz prispodobe o rasipnom sinu. Sakrament pokore i pomirenja događa se u dijalogu. Za­počinje pozivom na obraćanje, a prvi mu je učinak prepoznavanje vlastitoga grijeha po Kristovoj riječi: Istina će vas osloboditi  (Iv 8, 32). Za to je često potreban izvanjski poticaj i razjašnjenje (kralj David tek na riječi proroka Natana spoznaje teški grijeh preljuba i ubojstva, te obraćenje započinje priznanjem: Sagriješio sam protiv Gospodina (2 Sam 12, 1–15). Stoga je prvi korak u pozivu na pomirenje navještaj riječi Božje, kao važan dio slavlja sakramenta. Ispovijed sliči liječenju u kojem je neophodan dijalog liječnika i bolesnika. Uz to, ispovjednik otkriva pokorniku da nije ostavljen sam, nego je ponovno primljen u puno zajedništvo Crkve.

Ispovijed (confessio, očitovanje grijeha) upućuje na ispovijest vjere (confessio). Ispovijed grijeha doista uključuje ispovijest vjere. Samo po vjeri u Božje milosrđe ispovijed grijeha nalazi svoj smisao. Ipak, to je ispovijest pokleknu­te, promašene, pale vjere, koja u sakramentu biva osnažena, po­dignuta i uključena u cjelovitost vjere Crkve. U ispovijedi pokornik potvrđuje vjeru u Božju ljubav, u Krista raspetog i uskrslog, u Crkvu kao Tijelo Kristovo i sakrament pomirenja, te u čovjeka kao odgovorno i slobodno biće. Ispovijed grijeha kao ispovijest vjere osobnu povijest grješnika vodi u okrilje Božjeg milosrđa.

„Živa mi je želja da kršćanski narod, tijekom Jubileja,

razmišlja o tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa.

Na taj će se način probuditi naša savjest, koja je

previše često uspavana pred dramom siromaštva.

Ulazimo također sve više u srž evanđelja, gdje

Bog siromašnima na poseban način iskazuje

svoju milosrdnost”

(Papa Franjo, Lice milosrđa, 15)

Nives Matijević