Hrvatski Fokus

Hrvatsku danas optužuju za fašizaciju oni čija je ideologija poražena

 
 
Francuski filozof André Glucksmann (Boulogne-Billancourt, 19. VI. 1937. – Pariz, 10. XI. 2015.), svoju knjigu Gospodari mišljenja (Les mâitres penseurs), koja je otvorila put „novim filozofima“, posvetio je  „Luđaku koji je htio napraviti razmjenu između Brežnjeva i Pinocheta“. U Hrvatskoj, čini se da netko hoće napraviti razmjenu Tite s Pavelićem. To sugerira naslovnica Večernjeg lista fotografijama dr. Ante Pavelića, poglavnika Nezavisne Države Hrvatske i Josipa Broza Tita, predsjednka DFJ, FNRJ i SFR Jugoslavije (vidi: V.L., 11. 5. 2016.). Neki novinari se  natječu u iznalaženju što težih riječi kojima stvaraju dojam da je Hrvatska podijeljena žestokim ideološkim sukobima na pola-pola.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/05/9782724202212-us.jpg
Činjenicama se pak može opovrgnuti dojam da je Hrvatska raspodijeljena i da u Hrvatskoj polovica hrvatskih državljana želi nametnuti fašističku diktaturu a da drugu polovicu čine titoisti, jugonostalgičari i sliče političke subkulture. Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Hrvatske, dala je maknuti iz svog ureda bistu Josipa Broza Tite i nisam čuo da je itko od njenih birača ili netko od najodanijih branitelja dr. Ante Pavelića, zatražio da se u ured predsjednice unese  bistu Ante Pavelića. Nigdje u Hrvatskoj nema spomenika dr. Anti Paveliću a maknuta je i spomen ploča Juri Francetiću iz Slunja čijem se ratničkom junaštvu divio i Ivan Šibl, partizanski general. Kratko su trajali i nazivi ulica po imenu hrvatskog književnika Mile Budaka. Zbog toga ipak nije u Hrvatskoj bilo većih prosvjeda. Ni na velikom prošlotjednom prosvjedu u Zagrebu na kojem se zahtijevalo zamjenu naziva Trga Maršala nije bilo zahtjeva za imenovanjem tog trga imenom kojeg od znamenitih Hrvata koji su bili u institucijama Nezavisne Države Hrvatske .
 
Tomislav Karamarko a i drugi čelnici vladajuće Domoljubne koalicije, više puta su u javnosti izjavili da osuđuju sve zločine počinjene u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske i Jugoslavije i da odbacuju sve totalitarizme. Ali, izgleda, ne bi bilo dovoljno ni kad bi svaki dan, pet puta dnevno ponavljali to što su već toliko puta ponovili jer ni izjava predsjednice Hrvatske da Nezavisna Država Hrvatska nije bila nezavisna i da je bila zločinačka, nije primirila „novinare“ i neke udruge. Tek je izazvala patra Luku Prcelu da joj poruči kako ni ova Hrvatska nije neovisnija od Nezavisne Države Hrvatske: „Tko to kaže da je današnja Hrvatska država nezavisnija od one koja je bila od ’41. do ’45.?“, pita pater Luka Prcela i dodaje: „Ja pitam ako je morala to reći pred Amerikancima, a onda postavljam njoj pitanje, a zašto nisi rekla – pa nismo mi Hrvati bacili atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki…“
 
Pater Luka Prcela ipak pretpostavlja da je predsjednica morala reći što je rekla jer se našla pod pritiskom s više strana. Cijeloj je Hrvatskoj to postalo očito nakon što predsjednik vlade Tihomir Orešković nije smio dati svoj potpis pod otkaz Draganu Lozančiću i nakon što je Orešković u svom intervjuu, bez zadrške potvrdio da je novi čelni čovjek SOA-e dobio placet stranih obaviještajnih službi.
 
Vjerujem da je predsjedica pod pritiskom izjavila da su ustaše bili zločinci. I njoj je sigurno dobro poznato suverenu hrvatsku državu nije htjela ni fašistička Italija ni nacistička Njemačka. Da je Nezavisna Država Hrvatska bila suverena, sigurno se ne bi bili dogodili mnogi zločini koji se Hrvatskoj stavljaju na leđa. Velika većina ustaša borila se s ciljem ostvarenja neovisne hrvatske države. Dokaz tomu je nastavak otpora komunističkim vlastima i nakon pada Hrvatske 1945. kad više ni pripadnici hrvatskog pokreta otpora nisu računali na povratak Poglavnika u Hrvatsku. Željeli su samo uspostavu suverene hrvatske države jer: „Država sa svojom funkcijom treba biti upravitelj domovinskih dobara, upravitelj više ili manje dobar i od kojeg je razumno očekivati da općenito prije bude loš nego dobar, jer mu je dužnost teška i obavlja se u moralno nepovoljnim uvjetima. Poslušnost državi nije zbog toga manje obvezna, i to ne zbog prava koje ona ima u zapovijedanju, već zato što je ona nezaobilazna u čuvanju domovine i osiguranju njenog mira“ (Simone Weil, Ukorjenjenost, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2003., str. 133.).
http://s27.postimg.org/xezksop5v/dan_mladosti21_250513.jpg
Ovo su potomci fašista
 
Da NR, SR Hrvatska bila neovisnija od NDH, ne bi ni pater Luka Prcela  bio utamničen od 1983. do 1986. Znala bi se imena poginulih hrvatskih vojnika i ne bi bila preorana vojnička groblja. Patru Luki Prcelu bi Predsjednica mogla tek predbaciti da je i on prije 12 godina prestao služiti sv. Misu za Poglavnika iako nije odustao od svog uvjerenja da je opravdano moliti za dušu pokojnika bez obzira na njegov život. Odustao je zbog napadaja a ne zbog promjene svog uvjerenja. Mogao joj je tek predbaciti što izjavom da su ustaše zločinci sugerira da su sve ustaše činili zločine. Velika većina Hrvata ima u svojoj užoj obitelji i u rodbini nekoga tko je bio ustaša, dragovoljac ili većinom mobilizirani hrvatski vojnik koji nije počinio nikakav zločin. Stoga nema nikoga u Hrvatskoj tko će ikada uvjeriti hrvatski narod da je ustaša = zločinac. Ni djeca ustaša ne mogu tvrditi da su svi Hrvati partizani bili zločinci.
 
U Hrvatskoj danas ima tek nešto malo preživjelih ustaša. Daleko je više bivših partizana, sudeći barem po primateljima partizanskih mirovina. Ustaška kapa na glavi, mogla bi se smatrati prekršajem lažnog predstavljanja kao i nošenjem znakovlja pripadnika hrvatskih elitnih postrobi iz Domovinskog rata. Hrvatsku danas optužuju za fašizaciju oni čija je ideologija poražena. Govore o žestokim ideološkim podjelama sugerirajući da i dalje čine barem polovicu hrvatkog društva. Njih ne će svojim izjavama primiriti ni predsjednica države ni predsjednik HDZ-a ni čelni ljudi stranaka koje čine Domoljubnu koaliciju. Nositelji poražene ideologije ne mire se s porazom pa stoga i uz pomoć stranih medija i stranih diplomata i njihovih službi ne prestaju kričati. Boli ih i udarac po džepnom živcu. Vikom žele privući ne samo pozornost nego i dodatnu novčanu pomoć.
 

Branko Barbić

Povezane objave

Predsjednik Vlade je – nervozan!

hrvatski-fokus

Nikad se Zvonko Maković ne će riješiti jugokomunističkoga balasta

HF

Ponižavanje hrvatske zastave tamburašenjem o njoj

HF

U Ustavu nema tzv. antifašizma

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više