Iz dana u dan sve je gore

Fra Luka Prcela je potpuno u pravu

 

 

• Situacija u državi se usložnjava. Iz dana u dan sve je gore. Budući HDZ i Tomislav Karamarko ne vladaju, ulazimo u sve sivlju zonu iz koje se ne vidi izlaz. Mediji su i dalje u cijelosti u rukama Partije, te sinova i kćeri oznaša, udbaša, kosovaca… Hrvatska radio televizija je gora nego u vrijeme ere Zorana Milanovića. Mnogi zaboravljaju kako su SDP-ovi neojugokomunisti početkom 2011. na Prisavlju ne samo izvršili čistku biblijskih razmjera od urednika do čistačica, nego su promijenili gotovo se jinglove vijesti i dnevnika, kako na radiju, tako i na televiziji. Bilo je za očekivati da će se nešto promijeniti u toj javnoj kući, ali ništa od toga. To je razlog više da Siniša Kovačić bude upamćen samo po tomu da je jednom i nakratko bio „v.d.“. A zašto Kovačić nije ispunio očekivanja? Pa zato što urednici i spikeri ne mogu pročitati zadanu i zapisanu vijest a da ne pogriješe u svakoj rečenici, što je potvrda nesređene situacije u toj cijeloj mnogobrojnoj kući, poslovično brojnih dinastija. Zato što Maja Sever i dalje inkvizitorski vodi poslijepodnevnu emisiju koju gleda najveći broj onih koji izlaze na izbore. Zato što se športski radio i TV reporteri odnose gore prema hrvatskoj nogometnoj i svakoj drugoj reprezentaciji, kao i prema maksimirskom nogometnom prvoligašu jugoslavenskoga imena, gore nego u vrijeme druge Jugoslavije. Zato što se iz dana u dan na državnom radiju i televiziji sve više objavljuje vijesti iz Srbije. Zato što se preko tih istih medija nad Hrvatima provodi medijski terorizam u obliku emitiranja jugomuzičara tipa Parni valjak, Masimo Savić, Zdravko Čolić, YU grupa, Bijelo dugme, Lola Novaković, Bisera Veletanlić, Đorđe Balašević, Nenu Belana… I tako bismo mogli unedogled.

 

• U toj i takvoj situaciji pojavila se poslanica hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Ovdje nije toliko važna što je ona njome rekla, daleko je važnije zašto ju je baš sada izrekla. Očito je da je neposredan povod za poslanicu bila propovijed dominikanca fra Luke Prcele. I tu je Predsjednica u krivome. To što je fra Luka rekao, istina je. Nepobitna. Hrvatska nije ni neovisna i nezavisna. Nimalo manje ili nimalo više, nego i onodobna hrvatska država – Nezavisna Država Hrvatska – koja je trajala od 1941. do 1945. Onda su nam tutori bili Nijemci i Talijani, a danas ih je daleko više: Amerikanci, Nijemci, Englezi, Francuzi, Europska unija, Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka… Hrvatska predsjednica je podlegla protuhrvatskoj histeriji i postupila krivo, a bilo je prepuno razloga kada je trebala reagirati. Nabrojit ću joj neke tradicionalne i aktualne: lažni popis jasenovačkih žrtava u Jasenovcu i New Yorku; negiranje bleiburških žrtava; negiranje žrtava Križnog puta; pojava lažnih antifašista; NDH nije bila ni takozvana, a nije bila ni „zločinačka“; u Hrvatskoj nema ustaša, ali u Srbiji ima četnika; veličanje zločinačkoga komunističkog jugoslavenskog totalitarizma; izjednačavanje ustaša i partizana iako su prvi bili domoljubi koji su branili svoju državu i svoj narod, za razliku od onih drugih koji su je rušili i srušili, pritom pobili i protjerali blizu milijun Hrvata s povijesnih hrvatskih prostora; veličanje zločinca maršala Tite; skidanje imena toga istog zločinca s ulica i trgova po cijeloj Hrvatskoj; negiranje Domovinskoga rata; izjednačavanje osloboditeljskoga Domovinskog rata s okupatorskim i zločinačkim partizanskim pokretom; veličanje totalitarnih režima, zločinaca i njihovih simbola; zabrana rada svim brojnim protuhrvatskim udrugama i udrženjima; zabraniti četnička okupljanja u Srbu i Jadóvnu; zabraniti okupljanja u rodnom mjestu zločina Josipa Broza…

 

• Izmišljena afera u kojoj su glavni akteri tadašnja djevojka čelnika HDZ-a Tomislava Karamarka i bivšega čelnika INA-e Joze Petrovića najobičniji je spin iz komunističke radionice na Iblerovu trgu. Kako Ana Šarić u vrijeme sklapanja ugovora MOL-om nije bila zakonita Karamarkova žena, tako sve optužbe o krivnji njezina sadašnjeg muža nema nikakve osnove. Drugo je pitanje etično pitanje. Jedini tko će u ovome zaraditi je MOL, prije svega na arbitražnom sudu.

 

• Američka agencija Associated Press poslanicu hrvatske predsjednice objašnjava dosta korektno. »„Kitarović je rekla da se Hrvatska suočava s eskalacijom netolerancije, govora mržnje i glorifikacije zločinačkih režima”, misleći pritom na naciste i komuniste«. To je potpuno različito od nas samih u Hrvatskoj, gdje svatko od nas prešućuje ono što ne želimo da predsjednica države kaže, a glorificiramo ono što nam odgovara.

 

• Još jednom moramo se zapitati, nismo li mi svi kao oni građani u priči srpskog satiričara Radoja Domanovića za vođu izabrali čovjeka koji ne vidi. Meni se čini da naš vidi, ali na svoje naočale. U nedavnom razgovoru za Jutarnji list Tihomir Orešković je na pitanje o novom ravnatelju SOA-e rekao i ovo: „Uvjeren sam da će Markić dobro raditi svoj posao, njegov životopis govori sam za sebe, on ima iskustvo i kompetencije. Već radi u SOA-i, dakle zna posao, a i uvažavaju ga kolege iz agencija s kojima usko surađujemo“. Tada je uslijedilo potpitanje novinara: „Koje su to ostale tajne službe? Strane?“, a Orešković je odgoorio:  „Da, svi naši partneri s kojima Hrvatska ima po prirodi stvari dobru suradnju. Hrvatska je članica NATO-a i sve službe zemalja članica usko surađuju…“ Još veća potvrda prethodne tvrdnje kako predsjednik Hrvatske vlade jako dobro vidi potvrđuje odgovor na sljedeće putanje: „Zašto nije prošao nijedan Karamarkov kandidat za SOA-u, a on je prvi potpredsjednik za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost? On odgovara za tajnu službu i policiju, a ignoriraju se njegovi prijedlozi, nije mu baš ugodna pozicija…“ Orešković je odgovorio: „Na kraju sam ja odgovorna osoba i imam pravo donijeti odluku. Ako se nešto ne ispuni, ja ću preuzeti odgovornost. A ako ja preuzimam odgovornost, onda moram moći i odlučiti. Ne možeš mi govoriti što da radim, a onda očekivati da ja budem odgovoran.“ Ovo je otvoreno bačena rukavica Tomislavu Karamarku.  

 

• „Ono što me je beskrajno razočaralo i što još uvijek očekujem od ministra unutarnjih poslova, od ravnatelja policije, jest da se otkrije počinitelj koji je napravio svastiku na Poljudu. Godina dana je prošla. Dakle, oni nisu u stanju, uza sve one kamere koje postoje na stadionu, uz činjenice da to baš nije tako lako učiniti i mora se znati koje pesticide koristiti. Mene to drži u uvjerenju da nije riječ ni o kakvim fašistoidnim elementima, već je riječ o nekome tko je to napravio namjerno, upravo zato da bi se u svijetu stvorila slika o tome kako u Hrvatskoj rastu fašizam, nacizam i bilo kakve desničarske misli“, jako dobro je rekla hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović na HTV-u.

 

• Bugarska je poduprla hrvatski veto na otvaranje poglavlja 23 u pregovorima Srbije s Europskom unijom. To je postalo jasnim nakon sastanka bugarskog ministra vanjskih poslova Daniela Mitova s hrvatskim kolegom Mirom Kovačem u Zagrebu, odakle je odaslano nekoliko važnih poruka. Prva je to da će te dvije zemlje od sada usklađivati svoja stajališta na europskoj razini, uključujući na najvišoj mogućoj – pred Europskim vijećem – ali i u NATO-u. Osim Bugarske pridružila se i Rumunjska, kako kaže rumunjski ministar vanjskih poslova Teodor Meleşcanu. Bugari i Rumunji imaju zahtjeve koji će se ticati „poboljšanja prava bugarske i rumunjske etničke manjine u Srbiji”, a Bukurešt želi i da se riješi i „vlaško pitanje”, ali traži i mjesta u parlamentu za svoje zastupnike. Dakle, nije baš vedro četniku Aleksandru Vučiću na putu u Uniju.

 

• U Hrvatskoj djeluje protuhrvatska udruga pod nazivom Protagora. Ona je protiv i Boga i protiv Hrvatske. Ovako zbori čelnik Protagore Zvonimir Mahečić: „Nema ništa lošega u tome da se u nekom udžbeniku iz hrvatskog jezika, u analizi nekog romana ili pjesme, ili u likovnoj umjetnosti u vezi s nekom slikom, predstavi neki čin dobrote u vjerskom kontekstu. No u takvim situacijama ne bi trebalo propustiti naglasiti da dobrota i moralnost nisu isključivo vezane uz religiozno poimanje svijeta.“

 

• Napad na županije, napad je na cjelovitost Republike Hrvatske. Tako misli i predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, kada je odbacila predrasude da su županije veliko opterećenje za proračun. Pritom je navela da sve županije zajedno imaju dvije tisuće zaposlenih i raspolažu s 3,3 milijarde kuna prihoda, dok središnja država ima 140 milijardi kuna i 50 tisuća zaposlenih. "Zaposlenici svih županija čine tek 0,85 posto od ukupno 230 tisuća svih državnih službenika i namještenika. Napominjem da samo Fina ima više zaposlenih nego sve hrvatske županije zajedno. Toliko o tim predrasudama koliko županije imaju zaposlenika i koliki su teret", kazala je hrvatska predsjednica. „Zabluda je“, smatra ona, „i da su jedinice regionalne samouprave u EU-u puno veće nego u Hrvatskoj“, ističući da „njihova veličina europskim zakonodavstvom nije propisana, već je praksa različita od države do države“.

 

• Migrantska kriza i loša politika Angele Merkel, stajala je glave austrijskoga kancelara Wernera Faymanna, socijaliste (SPÖ), koji je podnio ostavku. Kad je riječ o migrantsko-izbjegličkoj politici koja sve pokreće, Faymann je bio sad na jednoj sad na drugoj strani, čas je išao za kancelarkom Merkel, a čas bio pobunjenik. Zato je kažnjen nezadovoljstvom i uskraćivanjem povjerenja. Karl Kraus (Jičin, Češka, 28. IV. 1874. – Beč, 12. VI. 1936.), austrijski prozaist, publicist i dramatik židovskog podrijetla, koji je pisao eseje, kritike, feljtone i satiru, svojedobnonazvao je Austriju svoga vremena „pokusnim institutom propasti svijeta“. Tako važan Beč danas nije i ne treba pretjerivati. Ali Faymann je tek prva žrtva transformacije koja će promijeniti još mnogo toga.

 

• Slabašni francuski predsjdnik François Hollande, pravnik s diplomama triju pariških elitnih sveučilišta, bio je savjetnik šefa Socijalističke stranke (PS) Lionela Jospina do njegova poraza na predsjedničkim izborima 2002. Zatim je preuzeo njegov posao, očistio i osvojio stranku, ali je – izgubio narod. Na referendumu o europskom ustavu i mnogi članovi PS-a glasovali su kao i većina Francuza protiv njega. Kada Francuzi 2012. više nisu mogli podnijeti varljivog zvrka Nicolasa Sarkozyja na mjestu predsjednika, u nedostatku alternative glasovali su za Hollandea. Kad on uskoro ode, ostavit će za sobom najvišu nezaposlenost, najveće brdo dugova u francuskoj povijesti i stranku bez kontura. No, ima tu još jedan detalj. Ono sa čišćenjem i osvajanjem svoje socijalističke stranke (PS – Parti socialiste), koje me nekako podsjeća na čistke u našoj, hrvatskoj, neokomunističkoj Partiji u kojoj je taj koji čisti – Zoran Milanović. U Francuskoj se čišćenje i osvajanje već osvetilo Hollandeu, nadam se da će se još više u Hrvatskoj osvetiti Milanovića. Unatoč trenutačnoj lošoj, slaboj, razjedinjenoj… vlasti.

 

• Nikola Burazer, programski direktor Centra suvremene politike u Beogradu, za beogradski Danas kaže: „Budući da je poglavlje 23 jedno od ključnih u procesu pristupanja Srbije EU-u, ovaj zastoj u pregovorima mogao bi imati za Srbiju značajne negativne posljedice. On podsjeća da se jedan od uvjeta koje službeni Zagreb postavlja Beogradu tiče položaja nacionalnih manjina u Srbiji u skladu s međunarodnim ugovorima i standardima. Ovaj spor nije novijeg datuma. Ono za što je Hrvatska prije svega zainteresirana jeste predstavljenost hrvatske nacionalne manjine u Narodnoj skupštini Srbije. Glavni argument Hrvatske predstavljaju odredbe bilateralnog sporazuma Srbije i Crne Gore i Hrvatske o zaštiti prava srpske i crnogorske nacionalne manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori, potpisanog u studenom 2004. Dok Hrvatska ima sustav zajamčenih mjesta za manjine u Saboru kojom se srpskoj manjini u Hrvatskoj osiguravaju tri mjesta, Srbija nema razrađen sustav reprezentacije manjina u parlamentu. Ostavljajući po strani pitanje opravdanosti poteza hrvatske strane u ovom trenutku, postoje dobri razlozi da se Srbija ozbiljno pozabavi ovim pitanjem tijekom mandata naredne vlade. Hrvatski zahtjevi najvjerojatnije će ostati nepromijenjeni tijekom cjelokupnog procesa pregovora, te se na njih svakako u jednom trenutku mora odgovoriti i pronaći odgovarajuće rješenje“. To je prvo prizanje prostiglo iz Srbije da je Hrvatska u pravi kada pritišće Srbiju.

 

• Predsjednik Kosova Hashim Thaçi izjavio je da će hrvatska i crnogorska zajednica na Kosovu biti u ustavu i skupštini Kosova. Prije toga Thaçi je posjetio Janjevo i tamošnje preostale Hrvate. Time Priština  želi pokazati da je Kosovo međunacionalna zajednica i da njezina nazočnost jača društvo i državu. Hrvatska zajednica će biti uključena u ustav kroz amandmane i sa crnogorskom zajednicom će imati predstavnike u skupštini Kosova.

 

• Tamo za nekoga redatelja i glumca Kurspahića ruganje hrvatskim svetinjama glumca koji pije Ožujsko pivo, R. Bitorajca, nema ništa sporno, jer je njegov kolega glumac samo uradio „satirični uradak u kojem ismijava desničarsko poimanje domoljublja“. No, nije to baš tako bezazleno. TV Bujica je malo istraživala i objavila podatke otkud odjednom kod Bitorajca toliko gnjeva i mržnje prema hrvatskoj vlasti. TV Bujica kaže kako je glumac razočaran što nije dobio novac za privatni cabaret u bivšem kinu Mosor, pa je snimio ovaj vrijeđajući uradak. A da se Bitorajac nije baš samo zaigrao, otkrili su također u emisiji TV Bujice kako on jako dobro živi: "Živi u 150 kvadrata, stanu koji je naslijedio od djeda i bake – partizanskih glavešina i rođaka zloglasnog srpskog admirala Branka Mamule", a da su 1945. iz te zgrade "izbačeni hrvatski časnici, a vlasnik stana – domobranski general Slavko Štancer strijeljan u Beogradu". Radi se o zgradi u Vodnikovoj ulici.(http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/hnd-velimir-bujanec-objavio-je-tjeralicu-za-reneom-bitorajcem.-ovo-je-poziv-na-linc/3730825/)

 

• Na dan svetog Duje ljubitelji ljubičice bele pohitali su u Jablanicu, gdje su sa svojim drugovima-istomišljenicima iz BiH obilježili „73. godišnjicu bitke na Neretvi, najveće bitke za ranjenike u Europi, u 2. svjetskom ratu“, piše Slobodna Dalmacija. U Jablanici su sudjelovali u »bacanju cvijeća, pod nazivom „Cvijet za ranjenike“, s mosta u Neretvu i u polaganju cvijeća na spomen obilježju Muzeja „Bitke za ranjenike na Neretvi“«. E, sad i ovo bolesno jugonostalgičarenje može proći, ali ne i odlazak baš taj dan u Jablanicu i obilježavati ono što je navodno bilo od 9. veljače do 23. ožujka 1943. godine. Po meni trebalo je dernečiti u Jablanici u veljači i ožujku, a ne bježati iz Splita u vrijeme najvećeg vjerskog blagdana u gradu ispod Marjana.

 

• Izvjesni budući američki prdsjednik – neovisno što je protiv njega cijela crvena bulumenta u Hrvatskoj – Donald Trump, odbija TTIP, novi sporazum o slobodnoj trgovini s Europskom unijom o kojemu se upravo pregovara. Ali mnogo je manje oštar nego protiv Transpacifičkog sporazuma o slobodnoj trgovini, koji naziva „strašnim“, što je potvrda da Kinu smatra najvećim neprijateljem SAD-a. Protiv je i Sjevernoameričkoga sporazumao slobodnoj trgovini (NAFTA) i već najavljuje kako će vratiti natrag tvornicu keksa Oreo koja je preseljena iz Chicaga u Meksiko.

 

• Osim većine Britanaca (Englezi, Škoti, Velšani i Sjeverni Irci) i Belgijci (Francuzi-Valonci i Nizozemci-Flamanci), Francuzi (Francuzi, Bretonci, Flamanci, Baski, Talijani, Katalonci, Nijemci…), Nijemci, Mađari, Talijani, Poljaci, Španjolci (Španjolci, Katalonci, Baski, Galicijci…) i Šveđani žele provesti referendum o članstvu u EU-u. Nije li to sumrak Unije?

 

Marijan Majstorović