KulturaNišta nije isto Autor: HF18.05.2016 I stabla su promijenila boju Ne mogu više, svladala me tuga. Sve me češće nemir i sjeta obori Livade ne cvjetaju isto kao nekad… Leptiri ne lete, ognjište ne gori… Osjećam u zraku studen i hladnoću, a posvuda srećem neka lica nova. I stabla su redom, promijenila boju… Na pročelju doma, nepoznata slova Čija ruka? Zašto? Kome ja to smetam? Zar svi nismo isti, po Božjem, poslanju? Nevidljiva ruka sudbine nam kroji… Pa, siguran nisam, ni noću ni danju. Nije nikad predaja, opcija mi bila. Osjećam tjeskobu što razum razara. Izdaje me snaga, godine me stišću… Nije, dom bez ognjišta, crkva bez oltara… Vladimir Živaljić, Vukovar