Srcem se čuje Prof. Ivki Bašić Bol je tu. Traje. Sjeća. Ne prestaje. Nekad manja, nekad veća Bol je rana neskorena, Neoprana suzom mijena. Ne iščezne ni u snima. Ne odjedri s vihorima. Mori tijelo. Dušu gnječi Kao crna uspomena. Oživljava davne riječi. Bol je oganj usred kuće Što ga srce gasit hoće Za mir trajni, sne buduće, Daleko od ljudske zloće. Bol se ćuti. Srcem čuje, Misli koje sviješću struje Kad se klone, zlom upute. Bol razara,boli jače. Peče, truje! Bol je rijeka posrebrena Kojom srca ljudska plove Kad ih demon smrti zove Ploviti sred nevremena, Pa iz mraka, iz virova Proviruje, sjeća, žeže.. Uspomene stare veže. Iz vrča ih okrnjena, Da potraje gdje se zače, U vrč mijena sve pretače. Ne jenjava. Ne nestaje Za čitava ljudskog vijeka A nigdje joj, nigdje lijeka! Malkica Dugeč, 13. 3. 2016.