Desant na Bleiburg

Vesnu Cvjetković hitno vratiti doma

Tri novohrvatska fenomena i pojava služe jugokomunistima koji se danas grade „liberalima“ i „antifašistima“ za pritisak na pojedince, skupine, državu, društvo i elementarno na drugačije misleće entitete. U njima traže elementarnu česticu koju mirne duše možemo definirati kao „casus belli“, onaj „bozon“ koji bi im poslužio u ratu „mi“, ili „oni“ – s tim da oni pritom računaju na sigurnu pobjedu – čestica je naime jaka kao verbalna, virtualna atomska bomba. Ništa od poštene i fer konkurencije – samo umlaćivanje, ideološko, kulturno… kao način borbe dolazi u obzir. Dva su suvremena fenomena na kojima oni jašu – pjevač Marko Perković Thompson i hrvatska nogometna reprezentacija. Svaki Thompsonov nastup, poglavito mega događaj u Čavoglavima, ali i obični njegov nastup čini im se kao prigoda za napad, ofenzivu.

Vesna Cvjetković

Igre hrvatske nogometne vrste svojevrsni su im „desert“. Kad reprezentacija ne nastupa, dobri su i susreti Hajduka i Dinama. Pa daj kukasti križ na travnjak Poljuda. Noćni stručnjaci za hortikulturu, rasvjetu, možda i policijski, a medijski svakako, upakirat će priču o kukastom križu. Mora se priznati, globalno gledano – vrhunski pakung. Što se kod Thompsona i na stadionima kad nastupa nogometna reprezentacija traži? Kapa! Dakako „ustaška“ kapa, ustvari ključno je slovo, traži se slovo na kapi. „U“ se traži, pače tzv. „ušato“, pa će mu/nama neki bracek Pusić istegnuti uši, svezati ruke, a naći će se već netko tko će i pucati u potiljak – barem radi pranja mozga. Ako ga nema, ono se sprema. Naruči, potplati, dnevnicu za kapu isplati, slikaj, ma svaku alkemiju uporabi – samo „U“ nađi. Simbolički se tako nastoji poništiti Domovinski rat – i pobjednike prokazati kao gubitnike, poraziti ih u miru. Uništiti Hrvatsku.

Treći fenomen je malo stariji, iako je svjetlo dana ugledao skoro kad i prva dva – komemoracija u Bleiburgu. Ako alkemičari jugokomunizma ne pronađu „U“ na prva dva „mjesta“, Bleiburg je sigurno lovište. Medijski lovci ništa tamo nisu ni tražili, isključivo kapu, još pritom crnu, friško skrojenu. Ove godine je nema, austrijska policija ju je, ako se i pojavila, držala dalje od svetišta. Ali iskrsnula (?) je nova prigoda za izazivanje škandala. Lokalna koruška policija razoružala je počasne gardiste HV-a koji, prigodno, polažu vijence i otela im strgane, onesposobljene puške. Dobar i podoban povod za medijski igrokaz, blamiranje komemoracije – i Hrvatske. Nešto što izgleda kao novine, a u austrijskom je vlasništvu i na medijskom smeću ovdje zarađuje, stavilo je to na naslovnu stranicu. Ispalo je kao da je nekoliko hrvatskih gardista pokušalo – desant na Bleiburg. Uključila se i ostala ovdašnja medija; kad nema kape dobre su i drvene puške, bez naboja, manje opasne od toljage krapinskog pračovjeka, a i ona bi pripadala u „povijesno oružje“.

Neslučajni slučaj

Nego kako je do „slučaja“ došlo, kako se „uslučajio“? Lokalna policija u Koruškoj nije bila iz Beča izvještena da će gardisti HV-a uz svečanu odoru imati i stare prazne, strgane, puške, pa im ih je oduzela. Poslije je stigla i neka isprika. Lokalna policija nije sve dobro razumjela, a trebala je počasnim gardistima, pored vijenca, dopustiti i nošenje praznih drvenih pušaka, ali nije, te im ih poslije vratila. Ovakvo objašnjenje mi je potpuno šuplje, jer Austrija je ostatak starog birokratiziranog Carstva, nešto je i od toga ostalo u „genima“ državnog aparata, a još se vjerojatno i razvijalo, pa ne vjerujem kako koruška policija nije znala pročitati/čuti što su joj naredili ili uputili iz Beča. Koruška policija s komemoracijom na Bleiburškom polju ima posla već desetke godina, kad s većim, kad s manjim brojem komemorirajućeg, hodočasničkog hrvatskog puka, različitim hrvatskim delegacijama od „ilegalnih“ do državnih, pa sumnjam da ih i prazne puške mogu iznenaditi. Dvojio sam: pisati o „slučaju“ post festum ili ne pisati, no kad sam u utorak 17. svibnja 2016. pogledao elektroničku oglasnu ploču Veleposlanstva Republike Hrvatske u Austriji sve moje dvojbe su nestale. Čitam tamo i razne vijesti o događajima u kojima sudjeluje i veleposlanstvo, a o „događajima“ u i oko Bleiburga, mrak, ništa. Ni slike, ni slovca ni zareza ni točke. A tamo, u toj Austriji, bili i Tim Orešković i Božo Petrov, doduše u petak. U subotu Predsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner, Prvi podpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko i polovica ministara, među njima i „operativni“ šef „ambasade“ u Beču, ministar vanjskih poslova Miro Kovač. Stigla i izaslanica Predsjednice Republike, položila počasna postrojbica vijenac, biskup Franjo Komarica predvodio misu, pred najmanje dvadeset tisuća „zemljaka“ veleposlanstva u Beču. Pa ništa. Ni slike, ni riječi, ni zareza ni točke na toj stranici.  

Po jednoj izjavi, čini mi se ministra Mire Kovača, tako oboružana garda polagala je Predsjedničin vijenac i lani. Lani je bilo lani. Tada je na vlasti bio Zoran Milanović, a u Austriji njegov uzor kancelar socijalist Werner Feyman koji je nedavno, zbog poraza socijalističkog predsjedničkog kandidata u prvom krugu, podnio ostavku. U Hrvatskoj je na vlasti nova vlast/nevlast, a nova je i veleposlanica u Beču, Vesna Cvjetković, koju je ostavila Vesna Pusić, a Predsjednica Grabar Kitarović postavila. Nova veleposlanica morala je k'o jastrebica paziti da sve na Bleiburgu štima neovisno kakva je tamo publika, sviđala joj se ne sviđala – ma tamo došli sve sami „ustaše“. Osobito je pozorna morala biti u dijelu protokola koji je povezan s Predsjednicom Republike Hrvatske, polaganja njenog vijenca, garde, prazne puške na ramenu gardista.

Austrija i Hrvatska su u Euniji, Hrvatska u Nato-u, Austrija je neutralna, pa sigurno, birokratski, može zabraniti unos „paktovskih“ toljaga, kamo li strganih pušaka – kad god joj je to politička volja. Ali zato tamo imamo veleposlanicu koja će na vrijeme signalizirati: hrvatski gardisti mogu ući u Austriju samo sa puškom ostragušom, a drvene moraju ostaviti doma. Jedini zaključak: Vlasti/ne vlasti vratite Cvjetkovićku doma. Ili se, da citiram zubara iz Omiša Kovačića, mostaša, koji teško sastavlja proširene rečenice, pa kaže jednostavno – “jebite“.

Malo međunarodno političke dimenzije. Odavde napalo bidne  Austrijance s praznim prastarim puškama, a oni nas s – bankama, kreditnim zadrugama i zelenaškim kamatama. Deložacije teku li teku, a udarilo nas i u mozak preko medija, jednog i smećarskog. Ma sjajno. Skoro bih zapisao: „danke“. Još sam u austrijskim medijima ovih dana pročitao, i to kako u „lijevim“ tako i u „desnim“ ono, kao NDH zlo, pa nacizam, pa Hrvati, pa je bleiburška komemoracija desničarska, pa još raznih, sličnih, poduka i poruka, da ih sada ne trijebim. Te poduke i poruke, kad su Austrijanci u pitanju, ponajprije su bedaste, a zatim zločeste. Sjetim se odmah kako je Hitler Austrijanac, pa onda jednoga „ambasadora“ u NDH, Austrijanca, koji joj je ustvari bio „šef“, dakle , sjetim se i više nego punih pušaka.

Mato Dretvić Filakov