Poruka Matoša

     Stazama čeznuća

 

 

                Prošećem li gradom

                Dok me brige tište

                I tramvaji poput muha zuje,

                Dok reklame šarenilom vrište,

                Hoće li me šetnja ispuniti nadom? 

                Kad stignem do Griča,

                Hoće li se stara ponoviti priča

                Matoša na klupi, ogrnutog lišćem,

                Pa ću pitat sebe i laterne snene:

                "Jesu li mi sanje već zaboravljene?

                Zašto dođoh amo?

                Što tu sada išćem?

                I zar samo

                Stazama čeznuća kada zalutamo

                Matoš nam sa Griča

                Putokazom biva

                I stara se priča

                Opetuje. Živa?"

                Prošećem li gradom

                Gdje tramvaji zuje

                I žamor se trudnih ljudi čuje,

                Dok laterne žmirkaju u tami,

                Hoće li mi Matoš doviknuti sa Griča:

                "Još nam nije završena priča.

                Ne budimo sami, 

                Ni u svjetla sjeni!

                Dođi amo, primakni se k meni,

                Jer kad mrakom svijetle makar svjetla dva,

                Potrajat će svjetlost za vremena sva!"

 

Malkica Dugeč, 5. 4. 2016.