KulturaPoruka Matoša Autor: HF24.05.2016 Stazama čeznuća Prošećem li gradom Dok me brige tište I tramvaji poput muha zuje, Dok reklame šarenilom vrište, Hoće li me šetnja ispuniti nadom? Kad stignem do Griča, Hoće li se stara ponoviti priča Matoša na klupi, ogrnutog lišćem, Pa ću pitat sebe i laterne snene: "Jesu li mi sanje već zaboravljene? Zašto dođoh amo? Što tu sada išćem? I zar samo Stazama čeznuća kada zalutamo Matoš nam sa Griča Putokazom biva I stara se priča Opetuje. Živa?" Prošećem li gradom Gdje tramvaji zuje I žamor se trudnih ljudi čuje, Dok laterne žmirkaju u tami, Hoće li mi Matoš doviknuti sa Griča: "Još nam nije završena priča. Ne budimo sami, Ni u svjetla sjeni! Dođi amo, primakni se k meni, Jer kad mrakom svijetle makar svjetla dva, Potrajat će svjetlost za vremena sva!" Malkica Dugeč, 5. 4. 2016.