Hrvatski Fokus
Kultura

Isukrst Lepurski

Kip kipara Josipa Marinovića

 
 
U Lepurima, selu u Ravnim Kotarima u blizini Benkovca, postavljen je nedavno Isusov kip, novo djelo uglednog hrvatskog  kipara starije generacije Josipa Marinovića, isklesan u prilepskom mramoru 2011. i visok jedan metar. Djelo se zove Isukrst Lepurski, a smješteno je u kapeli Imena Isusova, u obliku bunje kao slijed ambijentalne narodne arhitekture ravnokotarskoga i bukovačkog graditeljskog nasljeđa. Lepuri se nalaze u blizini rimskog grada Aserije, uz cestu koja od davnina povezuje zadarsko područje s kninskim i spaja se na Veliku cestu koja kroz zadnja tisućljeća vezuje jug i sjever teritorija hrvatske države, na prostoru koji od VII. stoljeća nastanjuju Hrvati.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/05/Lepuri-nova-crkva.jpg
I danas, nakon toliko povijesnih nevolja, pogotovo nakon  stradanja stanovnika u II. svjetskom ratu i poraću te u Domovinskom ratu, Hrvati, katolici u Lepurima čine gotovo 90 % stanovništva, kako navodi fra Stipe Nimac u knjizi 'Lepuri, stanovništvo i kulturno povijesni spomenici', svećenik na čiji je poticaj i čijim marom ostvaren ovaj pothvat, ovo vrijedno djelo jednog od zadnjih majstora kamena  među hrvatskim kiparima. Nakana fra Stipe Nimca, kao franjevačkog redovnika i katoličkoga svećenika, bila je da u prigodi 800. obljetnice osnutka Franjevačkog reda, rodnom  mjestu podari sveti prostor kao zahvalnicu franjevcima koji su, Isusovim mirom i franjevačkim dobrom, hranili mještane Lepura. Upravo su franjevci, od sv. Bernardina Sijenskog, još od 14. stoljeća, proširili štovanje Imena Isusova i od 1530. uveli ga u franjevački kalendar. Nakon vjerničkog prihvaćanja ove pobožnosti, od 1721. ovaj blagdan uvršten je u kalendar Katoličke Crkve, slavi se 3. siječnja.
 
Isukrst Lepurski, rad Josipa Marinovića, nastao je kao plod proživljene vjere koju je katolički kipar utjelovio u kamenu. Umjetničkom jednostavnošću prikazao je Spasitelja kako dočekuje vjernike da im udijeli blagoslov. S umilnim pogledom, obučen u dugu haljinu bez pojasa, Isus lijevu ruku pruža prema vjernicima, kao da nudi razmjenu nebeskih i zemaljskih darova, a uzdignutom desnicom pokazuje na nebo; odnosno na dlanu otvorene ruke očekuje vjerničke molitve, koje će uslišati uzdignutom blagoslovnom rukom. Zapravo, pokretom ruku, umirujući Isus, oživljuje svoju nazočnost u svetom prostoru i daje mu religiozno obilježje. Upravo takav odlučni pokret privlači vjernike da se, bez straha, približe  Spasitelju i dadnu mu hvalu spominjući presveto Ime Isusovo. Tako možemo reći da se u kapeli Imena Isusova u obliku bunje sastaju i vjernik i Isus da se zajedno susretnu u svetoj kući; Isus kao dobri domaćin, da podari gosta; a  kršćanin vjernik, da zazivanjem presvetog Imena, zahvali na nebeskim darovima. 
 

Nives Matijević

Povezani članci

Srbija prepuna Stuba, Stubica, Stublina…

HF

Tebi pjevam Dalmacijo

HF

Sinergija gibanja Mladena Žunjića

HF

Nicanja Marije Paparelle Legentil

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...