SOLUS CATHOLICUS – Od kada je pobačaj vrijednost?

Pobačaj je radikalni oblik neljudske bezbožnosti

Velebni „Hod za život“ koji je prošle subote okupio više od 15.000 ljudi koji su digli svoj glas protiv diktature relativizma i veličanja kulture smrti izazvao je salve bijesa propovjednika te iste kulture koji su išli čak do toga da su fizičkim napadima te radikalnim lažima pokušali iskompromitirati taj događaj. Divljanje u obliku pokušaja zaustavljanja povorke, te prostačko pokazivanje „srednjeg prsta“ sudionicima pokazao je koliko su ljevičarski fanatici i anticrkveni bojovnici radikalni u svojoj netrpeljivosti prema životu i prema obiteljskim vrijednostima. Ali nije problem samo u tome. Ljevičari su i inače poznati po tome da svoju analitiku društvenih fenomena prikazuju po načelu dvostrukih mjerila. Kada bi se dogodilo da je neki pobornik obiteljskih vrijednosti pokušao zaustaviti npr. gay paradu odmah bi bio proglašen netolerantim fašistom i suludim konzervativcem, dok se netrpeljiva slikarica Dunja Janković koja pobačaj naziva „vrijednošću“, a zapravo se ne radi o ničem drugom nego o nasilnom prekidu jednoga biološkog razvoja života koji je – osoba naziva „heroinom“.

Najveći problem sastoji se u činjenici da po pitanju pobačaja i mnogih drugih moralnih pitanja pobornici kulture smrti ne mogu pristupiti hladne glave. Oni su nemoralno nasilni, vješti manipulatori koji „prodaju“ tezu kako žena ima pravo činiti sa svojim tijelom što god želi po onom sotonskom načelu – „Moje tijelo, moje pravilo“. Začeti život nije ženino tijelo, nego je riječ o autonomnoj osobi koja kao i svaki čovjek ima pravo na život. Drugim riječima, začeti život nije ništa drugo nego „tijelo u tijelu“ koje ima pravo na život, ima pravo biti rođeno, ima pravo na ljubav. Pobornici kulture smrti koji netrpeljivo i zastrašujuće nazivaju pobačaj „pravom“ nemaju pojma što je ljubav, niti imaju pojma što znači istinski ljubiti novi život. Istina, postoje životne okolnosti u kojima se može pronaći žena kojoj je iznimno teško donijeti novi život na svijet, ali se ne smije zanemariti činjenica da nije samo žena ona koja ima odgovornost za taj novi život. Otac nerođenoga djeteta kao i mnogi bližni one žene koja proživljava svoju osobnu dramu također su dužni učiniti sve kako bi pomogli ženi da novi život donese na svijet. Najveći je problem što se upravo tim osobnim dramama žena pobornici pobačaja služe kako bi opravdali taj neljudski čin.

Dokument Gaudium et spes Drugoga vatikanskog sabora br. 51. kaže ovo o pobačaju i čedomorstvu: „Bog, Gospodar života, povjerio je ljudima uzvišenu zadaću održavati život, i tu dužnost moraju vršiti na način dostojan čovjeka. Stoga život, jednom začet, treba najbrižnije štititi: pobačaj i čedomorstvo užasni su zločini.“ Drugim riječima, pobačaj je jedan od radikalnih oblika neljudske bezbožnosti koja se agresivno promiče u svijetu i u srcima djece i mladih, osobito kroz razne oblike obrazovnih sustava. Upravo zbog toga Crkva, kao promicateljica života nikada neće praviti kompromise kada je u pitanju svetost života. Iz toga razloga, raditi na kulturi života i na svetosti svakoga začetoga djeteta nije nikakvo „zabadanje nosa“ u tuđi život, nego borba protiv radikalnog subjetivizma i individualizma, kao i protiv „etike situacije“ koja smatra da je etično ono što smatraju određene životne okolnosti i tako se minimalizira onaj pozitivni božanski zakon ljubavi, radosti prema novom životu i istinskome miru srca.

Zato molitva za svaki novi nerođeni život ima svoju veliku snagu, kao i jedan snažan oblik katoličkog aktivizma u tome smislu. Ali ne smijemo se zaustaviti samo na molitvi i aktivizmu, nego je nužno da kao Kristovi apostoli naviještamo ono istinsko „evanđelje života“ koje nam je donio Isus Krist. Također, ne smijemo ni po koju cijenu širiti bilo kakav oblik netrpeljivosti i mržnje prema pobornicima kulture smrti. Oni nisu nikakve đavolji sinovi i kćeri, nego naši nesretni braća i sestre prema kojima treba imati istinske sućuti i za njih sa ljubavlju moliti. A na nama je da snažno i nepokolebljivo kao kršćani promičemo evanđelje Božje ljubavi i istinkog života.

Pavle Primorac